Predstava je igrala na rođendan bana Jelačića, a pored majstora pjevača, završno kolo balet je udario brutalno junački, nikad bolje.
Gotovčeva opera "Ero s onoga svijeta" u produkciji zagrebačkog HNK, u režiji Krešimira Dolenčića i pod ravnanjem Srboljuba Dinića, sinoć je gostovala u Beogradu, prvi put nakon 75 godina, te na pozornici Narodnog pozorišta doživjela 10-minutni pljesak, stajaće ovacije, pred punim kazalištem na Trgu Republike. Ljudi doslovno nisu htjeli prestati pljeskati, vrištali su, uzvikivali bravo, sve dok se zastor nije konačno spustio. Nakon toga prilazili su ljudima za koje su u pauzama opere čuli da govore hrvatski, predstavnicima HNK, te pojedinačno čestitali, zahvaljivali se, neki, pritom, i u suzama.
Tijekom samog trajanja Gotovčevog remek-djela u tri čina, više od 700 ljudi je na otvorenoj pozornici hrvatskim opernim prvacima pljeskalo nekoliko puta, uz uzvike.
U beogradskoj izvedbi "Ere" pjevali su Valentina Fijačko Kobić (Đula), Stjepan Franetović (Mića, Ero), Terezija Kusanović (Doma), Ivica Čikeš (Gazda Marko), Ljubomir Puškarić (Mlinar Sima), Nina Rašković (Čobanče) Mario Bokun (Momče) i Siniša Bosnar (Budaletina). Riječ je o uigranoj i pomno odabranoj postavi pet glavnih solističkih uloga, koja iskustvo pjevanja u Gotovčevoj operi ima kroz dugogodišnji rad i na zagrebačkoj i na splitskoj produkcije "Ere". Čikeš, Franetović, Puškarić, Kusanović i Fijačko Kobić su svojim impozantnim vokalima, dakako, pridružili dodatnu dimenziju srčanosti, kakvu jedno ovakvo gostovanje i zahtjeva.
U operi je nastupio i baletni ansambl u kojem solo par čine Lada Rora i Taiguara Goulart. Čitav baletni ansambl, a naročito muški dio, u kojem su Hrvati, Rumunji, Australci i drugi uvozni baletani, brutalno su junački iznijeli završno kolo, pojačali skokove i sveukupnu stiliziranost te umjetničku interpretaciju vrličkog plesa. HNK Zagreb nikad bolje nije izveo završno kolo.
Zbor i orkestar opet su pokazali umješnost na razini gornjeg europskog muzičkog doma. U predstavi su bili, umjesto hrvatskih, angažirani srpski konji, kastrati koji se zovu Kili i Grof. Konji su se hrabro držali cijelu predstavu unatoč tome što je Gotovčeva glasna glazba stres za plahu životinju, kad se prvi put susretne s njome. Bilo je to prvo gostovanje neke hrvatske opere u Beogradu nakon rata, odnosno prvo gostovanje zagrebačke opere u Beogradu nakon 1980. godine, kada je HNK tamo bio s Puccinijevom "La boheme", te prvo gostovanje "Ere" u Beogradu nakon 1949. godine.
Operi su nazočili predstavnici hrvatskog Veleposlanstva u Beogradu, predstavnici Hrvatskog nacionalnog vijeća u RS, te predstavnici hrvatskog klera. U centralnoj loži bili su predstavnici HNK u Zagrebu i Narodnog pozorišta, upravnik Svetislav Goncić i intendantica Iva Hraste Sočo, pa direktor Opere Željko Lučić i direktorica Opere Željka Pulig Barišić. U jutarnjim satima prije predstave izaslanstvo zagreBačkog HNK u hrvatskoj je ambasadi primio zamjenik veleposlanika Ivan Zeko-Pivač te je nazočne informirao o životu manjinske zajednice koja broji 37 tisuća Hrvata u Srbiji. "Ero" je u Beogradu igrao na rođendan Bana Josipa Jelačića 16. listopada, odnosno na jedan od četiriju praznika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.
