Trebaju li Hrvati imati svoj panteon, mjesto na kojem će biti pokopane gotovo sve najveće ličnosti iz hrvatske povijesti i može li se Mirogoj s punim opravdanjem nazivati 'hrvatskim panteonom'? O 'hrvatskom panteonu' zadnji put se ozbiljnije raspravljalo 1990. kad je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman predložio da Meštrovićev okrugli Dom likovnih umjetnika, tadašnji Muzej revolucije naroda Hrvatske, postane središnje mjesto na kojem bi se odavala počast hrvatskim velikanima. Do danas nije sigurno je li Tuđman želio da 'hrvatski panteon' bude mauzolej u koji bi bili preneseni posmrtni ostaci istaknutih Hrvata i gdje bi jednog dana bio pokopan i on, ili bi se tek radilo o simboličnom panteonu sa spomenicima velikana. No, ideja o 'hrvatskom panteonu' nije realizirana i na nju je do 2000. tek podsjećala činjenica da se Trg žrtava fašizma nazivao Trgom hrvatskih velikana. Panteon gdje počivaju znamenite osobe imaju Francuzi u Parizu, a u Londonu sličnu ulogu ima Westminsterska opatija. Naravno, ondje su grobovi tek dijela velikih Francuza i Britanaca.
Mirogoj se može uvjetno nazvati 'hrvatskim panteonom' jer ondje počivaju gotovo sve najznačajnije osobe iz hrvatske povijesti u razdoblju od kraja 19. stoljeća, od vremena kad Zagreb u punom smislu riječi postaje političko, kulturno i duhovno središte hrvatskog naroda. Od tada u Zagrebu živi većina osoba koje su ušle u kolektivno pamćenje naroda kao hrvatski velikani i logično je da je Mirogoj postao i njihovo posljednje počivalište. Kad su 1879. sagrađene prve mirogojske arkade, u njih su iz Beča preseljeni posmrtni ostaci pjesnika Petra Preradovića, a 1885. s raznih su zagrebačkih groblja, ali i iz drugih mjesta, u arkade prenesena tijela čelnika ilirskog preporoda predvođenih Ljudevitom Gajem. On je do smrti 1872. bio vlasnik posjeda na Mirogoju na kojem je zatim uređeno groblje. Kasnije su u ilirsku arkadu pokopani i Ivan Kukuljević, Ivan Mažuranić i ostali ilirci koji su poživjeli sve do kraja 19. i početka 20. stoljeća. Osim grobnice iliraca, najpoznatiji i vjerojatno najposjećeniji grob u arkadama je onaj Stjepana Radića, u kojem počiva sa svojim suradnicima Pavlom Radićem i Đurom Basaričekom, ubijenima u beogradskoj skupštini 1928., sa svojom suprugom Marijom, kao i sa svojim nasljednicima na čelu Hrvatske seljačke stranke, preminulima u emigraciji, Vladkom Mačekom i Jurjem Krnjevićem. Tu su pokopane i žrtve Šestosiječanjske diktature Milan Šufflay, Josip Predavec i Stipe Javor, ali i redatelj Branko Gavella te graditelj arkada Hermann Bollé. U arkadama zajedno počivaju i skladatelj Ivo Tijardović, kolekcionar Ante Topić Mimara, košarkaš i diplomat Krešimir Ćosić i pjesnik Dragutin Tadijanović.
U grobnici pokraj kapele Krista kralja našli su pokoj posljednji hrvatski ban Ivan Šubašić, književnica Marija Jurić Zagorka i skladatelj Jakov Gotovac, iako za života nisu imali dodirnih točaka. Doista je teško nabrojiti sve velikane kojima je grob na Mirogoju – tu su književnici August Šenoa, Ante Kovačić, Vjenceslav Novak, Antun Gustav Matoš, Ivana Brlić-Mažuranić, Vladimir Nazor, Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Miroslav Krleža, Antun Šoljan, glazbenici Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc, Lovro Matačić, Milka Trnina, Ivo Robić, Vice Vukov, Dino Dvornik, Arsen Dedić, Rajko Dujmić, Krunoslav Kićo Slabinac, Rajko Dujmić, Aki Rahimovski, glumci Marija Ružička Strozzi, Dubravko Dujšin, Zvonimir Rogoz, Ena Begović, Fabijan Šovagović, Mustafa Nadarević, Pero Kvrgić, likovni umjetnici Robert Frangeš Mihanović, Vladimir Becić, Jozo Kljaković, Ljubo Babić, Krsto Hegedušić, Frano Kršinić, Vanja Radauš, Vojin Bakić, Dušan Džamonja, Ivan Kožarić, znanstvenici Oton Kučera, Dragutin Gorjanović Kramberger, Andrija Mohorovičić, Vladimir Prelog i Ivan Supek, povjesničari Franjo Rački, Tadija Smičiklas i Vjekoslav Klaić, liječnici Andrija Štampar i Ivo Padovan, izumitelji Slavoljub Penkala i Franjo Hanaman, sportaši Bernard Vukas, Dražen Petrović, Matija Ljubek, Velimir Kljajić, Josip Kuže, Dragutin Šurbek, Slaven Zambata, Krasnodar Rora, Zlatko Kranjčar i mnogi drugi. Od grobova političara, sa svih strana političkog spektra, najpoznatiji i najposjećeniji je onaj predsjednika Franje Tuđmana, koji svojim dimenzijama dominira iza središnje kapele Krista kralja, dok je primjerice grob bivšega hrvatskog premijera Ivice Račana skroman i neupadljiv. Od legendarnih osoba iz Domovinskoga rata u Zagrebu su pokopani pilot Rudolf Perešin, vukovarski novinar Siniša Glavašević, snimatelj Gordan Lederer te generali Zvonimir Červenko, Nijaz Batlak (Mate Šarlija Daidža), Imra Agotić, Martin Špegelj i Petar Stipetić.
I mnogi hrvatski iseljenici počivaju na Mirogoju, a najpoznatiji je grob političara i publicista Ante Brune Bušića u Aleji hrvatskih branitelja, oblikovan poput kapelice, rad kiparice Marije Ujević Galetović 1999. kad su Bušićevi ostaci preneseni iz Pariza gdje je ubijen. U neposrednoj blizini je i grob Zvonka Bušića, a nedaleko počiva i ratni ministar obrane i povratnik iz Kanade Gojko Šušak. Na Mirogoju je i grob violinista svjetskoga glasa Zlatka Balokovića, operne pjevačice Zinke Kunc, balerine Mije Čorak Slavenske, publicista Ante Cilige, pjesnika Borisa Marune, prvoga hrvatskog ministra turizma i diplomata Janka Vranyczanyja-Dobrinovića, pjesnika i publicista Vinka Nikolića, znanstvenika i sportaša Žarka Dolinara, glasovitoga filologa i profesora emeritusa Sveučilišta u Beču Radoslava Katičića te filmskog producenta i dobitnika dvaju Oscara Branka Lustiga.
No nisu svi hrvatski velikani živjeli u Zagrebu, posebno ne u ranijim stoljećima, pa su im i grobovi razasuti diljem Hrvatske, a i mnogi stanovnici Zagreba poželjeli su mir nakon smrti potražiti negdje drugdje, koliko god je biti pokopan na Mirogoju pitanje prestiža. Otac domovine Ante Starčević izričito je zabranio pokop na Mirogoju i zatražio da ga se ukopa na nekom seoskom groblju u zagrebačkoj okolici. Stoga je počivalište našao u Šestinama. Od najvećih hrvatskih velikana na Mirogoju nema ni groba bana Josipa Jelačića, koji je pokopan u svojoj obiteljskoj grobnici u Novim dvorima kraj Zaprešića, s time da je od 1985. do 1992. privremeno bio pokopan u katedrali, na što i danas podsjeća njegov spomenik. U katedrali su od 1919. pokopani Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, a 1921. prenesen je i Eugen Kvaternik s dvoje suboraca iz Rakovičke bune, Antom Rakijašem i Vjekoslavom Bachom. Zanimljivo je da je Rakijaš po vjeri bio pravoslavac i jedini je nekatolik pokopan u katedrali. Ondje je i grob bana Tome Erdödyja, pobjednika u Bitci kod Siska 1593., a sačuvani su i grobovi svih devet posljednjih zagrebačkih biskupa i nadbiskupa, od Maksimilijana Vrhovca, umrlog 1827., do kardinala Franje Kuharića, umrlog 2002. Tu je pokopan i bivši nadbiskup kardinal Franjo Šeper koji je umro u Rimu gdje je živio posljednjih 13 godina kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere. Tako i zagrebačka katedrala igra ulogu svojevrsnog panteona, kao što je slučaj s katedralom u Krakovu gdje uz poljske kraljeve i kraljice počiva i nekoliko poljskih političara i književnika.
Dio pripadnika obitelji Zrinski, među njima i Nikola Šubić Zrinski, počivali su u obiteljskom mauzoleju u Svetoj Jeleni u Međimurju, no grobovi im nisu sačuvani, a i grobovi hrvatskih velikana iz ranijih stoljeća su rijetki. Za hrvatske narodne vladare zna se da su pokapani u Biskupiji pokraj Knina i u crkvi svetog Stjepana u Solinu, ali njihovim grobovima više nema traga. Arheolog Frane Bulić pronašao je u Solinu nadgrobnu ploču kraljice Jelene, a nakon smrti pokopan je u sarkofagu na Manastirinama, kršćanskom groblju antičke Salone.
Dubrovčani su ponosni na svoje velikane pa sve do danas u crkvi svetog Spasa čuvaju grob pjesnika Ivana Gundulića, u gradskoj vijećnici nalazi se urna s pepelom političara Frana Supila, dok književnik Ivo Vojnović počiva na Groblju svetog Mihajla, kao i slikar Ivo Dulčić i glazbenik Đelo Jusić. Glumica Marija Kohn pokopana je na groblju na svome rodnom otoku Lopudu, a isusovac i mučenik Petar Perica na groblju Boninovo, nakon što mu je tijelo 66 godina poslije ubojstva pronađeno u masovnoj grobnici na otočiću Daksi. U nedalekom Cavtatu je grob slikara Vlahe Bukovca koji je posljednjih 19 godina života proveo u Pragu, kao i pravnog stručnjaka Baltazara Bogišića. Crkva svetog Frane u Splitu je poput maloga 'hrvatskog panteona' jer u njoj počivaju kroničar Toma Arhiđakon, otac hrvatske književnosti Marko Marulić, pjesnik Jerolim Kavanjin, skladatelj Ivan Lukačić i političar Ante Trumbić. Kipar Ivan Meštrović odlučio je počivati u rodnome kraju s članovima obitelji za koje je umjesto mauzoleja podignuo crkvicu Presvetog otkupitelja na brežuljku iznad Otavica, dok je znanstvenik i humanist Faust Vrančić po vlastitoj želji pokopan u Prvić Luci. Branitelj Klisa Petar Kružić nakon pogibije pokopan je na Trsatu iznad Rijeke.
Skladatelj Boris Papandopulo je prema želji pokopan u Opatiji gdje je provodio ljeta, a iz istog razloga i skladatelj Bruno Bjelinski počiva na Silbi. U Opatiji je i grob pjesnika Drage Gervaisa, skladatelja Ivana Matetića Ronjgova i operne pjevačice Maje Strozzi, glumica Nela Eržišnik počiva u obližnjem Voloskom, književnik Petar Šegedin u Orebiću, a pjesnikinja Vesna Parun u Grohotama na Šolti, u zavičaju svoje majke. Jedan od najvećih hrvatskih književnika, Ranko Marinković, poslije smrti se vratio u rodnu Komižu, kao i pjesnik Jakša Fiamengo, a ondje je pokopan i glumac Ivica Vidović. Književnik Slobodan Novak pokopan je u Rabu gdje je odrastao i kasnije provodio ljeta, a Nedjeljko Fabrio u Rijeci gdje je proveo najveći dio života. Za književnika Ivana Gorana Kovačića desetljećima se govorilo da mu se ne zna grob, no od 1996. dio njegovih pronađenih posmrtnih ostataka ipak počiva u rodnome Lukovdolu. Pjesnik Josip Pupačić pokoj je našao u rodnome Slimenu kraj Omiša, gdje počiva sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom s kojima je 1971. poginuo u zrakoplovnoj nesreći na Krku, dok je književnik Ivan Raos pokopan u rodnome Medovu Docu kraj Imotskog, Mato Lovrak u svome Velikom Grđevcu, Grigor Vitez u Kosovcu kraj Okučana, Ksaver Šandor Đalski u Zaboku, Antun Nemčić u Križevcima (ondje je pokopan i izumitelj dinama Marcel Kiepach), Ivo Brešan u Šibeniku (kao i glumac Špiro Guberina), a Ante Stamać na otoku Molatu. Grob slikarice Slave Raškaj je u njezinu rodnom Ozlju. Književnik i novinar Miljenko Smoje svojim je radom i stvaralaštvom prije svega bio vezan uz Split, ali grob mu je u obližnjoj Žrnovnici. Legendarni pjevač Oliver Dragojević pokopan je u rodnoj Veloj Luci, a Vinko Coce u rodnome Trogiru. Kipar Ivan Rendić pokopan je u Supetru gdje je proveo djetinjstvo i starost, no način na koji se to dogodilo doista je jedinstven među hrvatskim velikanima. Rendić je umro u Splitu, zaboravljen i u krajnjoj bijedi, no gradske vlasti su mu odlučile prirediti dostojanstven pokop s najvećim počastima. Lijes s njegovim tijelom bio je vožen kroz cijeli grad i kad je dopremljen na groblje Lovrinac pojavila se delegacija iz Supetra na čelu s načelnikom koja je zahtijevala da im se Rendićevo mrtvo tijelo preda. Nakon bučnog prepiranja u mrtvačnici Splićani su popustili i Rendića prepustili Bračanima. Na Lovrincu uz ostale počivaju slikari Emanuel Vidović, Jerolim Miše i Vasko Lipovac, glumci Zvonko Lepetić, Boris Dvornik, Asja Kisić, Zdravka Krstulović i Zoja Odak, skladatelji Josip Hatze i Zdenko Runjić, prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice admiral Sveto Letica, karikaturist Davor Štambuk te nogometni trener Tomislav Ivić. U Zaostrogu je pokopan književnik Andrija Kačić Miošić, u Podgori političar Mihovil Pavlinović, u Kninu arheolog i franjevac Lujo Marun, u Hvaru pjesnik Hanibal Lucić i povjesničar Grga Novak, a u obližnjemu Starome Gradu pjesnik Petar Hektorović te pjesnik i povjesničar umjetnosti Tonko Maroević.
Prvi poginuli hrvatski redarstvenik Josip Jović počiva u rodnome Aržanu, legendarni zapovjednik 4. gardijske brigade Andrija Matijaš pauk u rodnome Pozorcu kraj Trogira, a jedan od najpoznatijih junaka Domovinskoga rata Damir Tomljanović Gavran u rodnome Krivome Putu kraj Senja. Zapovjednik obrane Vukovara Blago Zadro počiva na vukovarskom groblju, gdje je pokopana i majka četvorice poginulih branitelja Kata Šoljić, a general Janko Bobetko pokopan je u rodnome Sisku.
Vođa istarskih antifašista Joakim Rakovac počiva u Poreču, ali ne na groblju, nego ispod spomenika na središnjemu gradskom trgu, dok je pjesnik i ekonomist Mijo Mirković (Mate Balota) pokopan u rodnome Raklju, svećenik Božo Milanović u Pazinu, a legendarni boksač Mate Parlov u Puli. U rodnome Brseču u Istri je grob nadbiskupa Josipa Uhača, istaknutoga vatikanskog diplomata koji je 1998. umro nekoliko sati prije nego što je papa, sveti Ivan Pavao II., namjeravao objaviti njegovo imenovanje kardinalom.
Najpoznatiji hrvatski naivni slikar Ivan Generalić počiva u Sigetecu kraj rodnih Hlebina, a slikar Celestin Medović u rodnoj Kuni na Pelješcu. Varaždinci tvrde da je njihovo groblje najljepše na svijetu, a ondje leže i tri njihova istaknuta sugrađanina, slavist Vatroslav Jagić te slikari Miljenko Stančić i Ivo Režek. Izumiteljica Vegete Zlata Bartl i književnik Pajo Kanižaj počivaju u Koprivnici, a književnica Dragojla Jarnević u rodnom Karlovcu.
Za grob Matije Gupca se ne zna, dok je njegov protivnik Franjo Tahy pokopan u crkvi u Donjoj Stubici. U Samoboru su pokopani novinar Ivan Perkovac, skladatelj Ferdo Livadić, slikari Zlatko Prica i Nikola Reiser, franjevac Zvjezdan Linić i političar Hrvoje Šarinić. U Požegi počivaju osloboditelj od Osmanlija franjevac Luka Ibrišimović, književnik Antun Kanižlić i slikar Miroslav Kraljević, dok se Vinkovčani ponose grobovima književnika Matije Antuna Relkovića i Josipa Kozarca, bana Josipa Šokčevića i glumca Vanje Dracha. Biskup Josip Juraj Strossmayer počiva u kripti svoje katedrale u Đakovu, klimatolog Milutin Milanković u rodnom Dalju, skladateljica Dora Pejačević u Našicama, kao i ostali članovi njezine grofovske obitelji, dok je pjesnik Lijepe naše Antun Mihanović pokopan u Klanjcu u blizini kojeg je živio svoje posljednje godine. U Klanjcu su pokopani i kipar Antun Augustinčić i slikar Oton Iveković, dok je Mihanovićev suradnik u nastanku hrvatske himne Josip Runjanin pokopan u Novome Sadu.
Runjanin je jedan od mnogih hrvatskih velikana koji su pokopani izvan Hrvatske, a uglavnom je riječ o osobama koje su ondje trajno živjele, bilo da se radilo o iseljenicima, o Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, o pripadnicima autohtonih hrvatskih manjina u susjednim zemljama ili o osobama koje su živjele u drugim zemljama s kojima je Hrvatska tada bila u istoj državnoj zajednici. U Rimu počivaju slikar Juraj Julije Klović, i to u crkvi svetog Petra u okovima nedaleko od Michelangelova Mojsija, jezikoslovac Bartul Kašić u crkvi svetog Ignacija, filozof Frane Petrić u crkvi svetog Onofrija, otac hrvatske historiografije Ivan Lučić, pjesnik Juraj Baraković i filozof Stjepan Gradić u crkvi svetog Jeronima, a posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić u crkvi Ara Coeli. Književnik Marin Držić pokopan je u Veneciji, u crkvi svetih Ivana i Pavla, a znanstvenik Ruđer Bošković u Milanu u crkvi Sveta Marija Podone. U Milanu počiva i izumitelj torpeda Ivan Vukić Lupis. U Trstu je grob Jurja Dobrile, koji je zadnjih godina života bio tršćanski biskup, dok je nobelovac Lavoslav Ružička pokopan u Zürichu. Biskup Ivan Antunović, preporoditelj bačkih Hrvata, pokopan je kraj svoje majke u Bačkome Aljmašu u Mađarskoj, a preporoditelj gradišćanskih Hrvata Mate Meršić Miloradić u Hrvatskoj Kemlji u mađarskom dijelu Gradišća gdje je bio župnik.
U Sarajevu gdje je živio pokopan je pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević, a ondje u svojoj katedrali počiva prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Posmrtni ostaci posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića počivaju u franjevačkom samostanu u Jajcu. Utemeljitelj hrvatske književnosti u BiH franjevac Matija Divković pokopan je u Olovu, a pjesnik i franjevac Grgo Martić, „bosanski Homer“, počiva u Kreševu. Ondje je pokopan i istraživač Konga Dragutin Lerman, a slikar Gabrijel Jurkić u Livnu. Franjevac Didak Buntić najprije je bio pokopan u Čitluku, a zatim u crkvi u Širokome Brijegu koju je dao sagraditi. Ratni čelnik Hrvata u BiH Mate Boban pokopan je u rodnim Grudama. Glumac Ivo Gregurević pokopan je u rodnoj Donjoj Mahali u Bosanskoj Posavini, glumac Predrag Vušović u rodnom mjestu svoje majke, u Risnu u Boki kotorskoj, a Ivan Visin, prvi Hrvat koji je oplovio svijet, u rodnom Prčanju.
Književnika Janka Polića Kamova smrt je zatekla u Barceloni, no grob mu nije poznat, kao što se dugo nije znalo ni za grob slikara Josipa Račića u Parizu. Ondje su pokopani i slikari Leo Junek, Julije Knifer i Virgilije Nevjestić, kao i pjesnik Radovan Ivšić te povjesničar medicine Mirko Dražen Grmek. Katarina Zrinski pokopana je u Grazu u samostanu dominikanki gdje je i umrla. Diplomat i ostrogonski nadbiskup Antun Vrančić počiva u Trnavi koja je nakon osmanskog osvajanja Ostrogona u 16. stoljeću bila sjedište ostrogonskih nadbiskupa, a biskup i ban Petar Berislavić u svome biskupskom sjedištu Veszprému (obojica su nedugo prije smrti imenovana kardinalima), jednako kao i kardinal Juraj Drašković u Györu. U kripti kapucinske crkve u Brnu u staklenom lijesu izloženo je mumificirano tijelo Franje Trenka koji je ondje umro u zatočeništvu. U zatočeništvu na otočiću Santo Spirito kraj Venecije umro je i pjesnik i franjevac Filip Grabovac koji je ondje i pokopan. Polihistor i pustolov Pavao Skalić koji je prvi, 1559., upotrijebio pojam enciklopedija, pokopan je u Gdanjsku gdje ga je zatekla smrt. Franjevac Ivan Franjo Jukić, prosvjetitelj Hrvata u Bosni i Hercegovini, umro je u Beču i pokopan u zajedničku grobnicu na groblju St. Marx, nedaleko od grobnice u kojoj je bio pokopan Mozart.
U Beču su pokopani i feldmaršal Svetozar Borojević te general Franjo Filipović, a njegov brat general Josip Filipović u Pragu gdje je bio počasni građanin i vojni zapovjednik Češke. Dvojica Hrvata koji su postigli najviše položaje u vojsci socijalističke Jugoslavije, generali Ivan Gošnjak i Viktor Bubanj, pokopani su u Beogradu. I Josip Broz Tito počiva u Beogradu, svome glavnom gradu, kao i izumitelj Nikola Tesla, književnik Ivo Andrić i skladatelj Josip Slavenski, a na nepoznatome mjestu vjerojatno je pokopan i političar Andrija Hebrang, za čijim ostacima obitelj i dalje traga. Botaničar Josip Pančić koji je veći dio života djelovao u Srbiji po vlastitoj želji pokopan je na vrhu planine Kopaonik.
Jedan od najpoznatijih hrvatskih iseljenika, slikar Maksimilijan Vanka, umro je tijekom kupanja u moru u Porto Vallarti u Meksiku, a nakon smrti pepeo mu je prosut u Atlantik uz obale Marylanda. Mario Puratić, izumitelj vitla za izvlačenje ribarskih mreža, koji je gotovo čitav život proveo u Kaliforniji, prema vlastitoj želji pokopan je u rodnome Sumartinu na Braču. Otac daktiloskopije Ivan Vučetić počiva u Buenos Airesu gdje je i stekao svjetsku slavu, kao i tragično stradali pjesnik Viktor Vida, a slikar Kristian Kreković, koji se proslavio kao slikar u Peruu, pokopan je u Palma de Mallorci gdje je živio posljednjih deset godina. Grob istraživača Mirka Seljana koji je pod nejasnim okolnostima stradao u Peruu nije poznat, a njegov brat Stjepan Seljan pokopan je u gradu Ouro Preto u Brazilu.
Najpoznatiji hrvatski misionar Ante Gabrić pokopan je s grudom hrvatske zemlje i bočicom vode iz Jadrana u mjestu Maria Polli u Indiji gdje je djelovao 50 godina. Misionar i istraživač Donje Kalifornije Ferdinand Konščak počiva u meksičkome gradu San Ignaciju. Misionar, a mučenik Vjeko Ćurić pokopan je u svojoj župi Kivumu u Ruandi.
Od hrvatskih svetaca nijedan ne počiva u Hrvatskoj. Prvi službeno proglašeni svetac hrvatske narodnosti sveti Nikola Tavelić umro je kao mučenik u Jeruzalemu 1391. i posmrtni ostaci nisu mu sačuvani (u rodnom Šibeniku kao njegove jedine relikvije čuvaju se Tavelićeve sandale), dok sveti Leopold Mandić ima grob u Padovi, gdje je 1942. i umro, a sveti Marko Križevčanin, ubijen 1619. u Košicama, počiva u Trnavi. Od hrvatskih blaženika petero ih počiva u Hrvatskoj – Alojzije Stepinac u zagrebačkoj katedrali, Ivan Merz u zagrebačkoj bazilici Presvetog Srca Isusova, Marija Petković u rodnome Blatu na Korčuli, Miroslav Bulešić u rodnome Svetvinčentu u Istri, a Julijan iz Bala u rodnim Balama u Istri. Dvoje blaženih Bokelja počiva u svojim mjestima: Ozana Kotorska u Kotoru, a Gracija Kotorski u obližnjemu mjestu Muo, dok dvojica blaženih Janjevaca, Serafin Glasnović Kodić i Anton Muzić, mučenici albanskoga komunističkog režima, počivaju u Lješu u Albaniji. Blaženi Augustin Kažotić počiva u Luceri u južnoj Italiji gdje je bio biskup zadnju godinu života, a blaženi Jakov Zadranin u Bitettu kraj Barija gdje je živio. Posmrtni ostaci blaženih Drinskih mučenica nisu sačuvani jer su tijela tih pet časnih sestara srpski četnici nakon mučkog ubojstva bacili u Drinu.
U Hrvatskoj počiva nekoliko svetaca koji nisu bili hrvatskoga roda, poput svetoga Dujma u Splitu, svetoga Šimuna u Zadru i svetoga Ivana Kapistrana u Iloku. Velike su razlike kad je u pitanju lokacija i izgled grobova hrvatskih velikana, no smrt ionako briše sve granice među ljudima, bez obzira na to počivaju li na Mirogoju ili na skromnome seoskom groblju, u rodnome mjestu ili daleko od domovine.
