Već danima izraelsko ratno zrakoplovstvo provodi napade na Iran, osobito na iranske nuklearne objekte. Izrael sumnja u to da režim u Teheranu želi razviti nuklearnu bombu. Iranske vlasti to poriču. Ipak, tijekom posljednjih godina i desetljeća, iranska nuklearna postrojenja podizana su diljem zemlje. Smatra se da nekoliko nuklearnih istraživačkih kompleksa sadrži velike podzemne objekte u kojima se navodno provode istraživanja daleko iznad razine civilne uporabe nuklearne energije, piše Deutsche Welle.
Ozbiljna oštećenja u Natanzu i Isfahanu
U Natanzu, u središnjem Iranu, dosad je masovno obogaćivan uranij– prema procjenama Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), do 60 posto. Za korištenje u nuklearnim elektranama dovoljno je da se uranij obogati od tri do pet posto, dok je za izgradnju bombe potrebno oko 90 posto.
Sada su, prema izjavi šefa IAEA-e Rafaela Grossija za BBC, gotovo potpuno uništene nadzemne centrifuge potrebne za takav proces. Nije jasno je li pogođen i podzemni dio postrojenja, ali prekid opskrbe električnom energijom izazvan izraelskim napadima mogao je izazvati dodatne štete. U sklopu postrojenja, navodi Grossi, moguće je da postoji „opasno onečišćenje zračenjem“, ali to do sada nije primijećeno izvana.
Također, u nuklearnom tehnološkom centru u blizini Isfahana oštećene su najmanje četiri zgrade. Tamo je dosad prerađivan uranijev oksid, poznat kao „žuti kolač“, u uranijev tetrafluorid i uranijev heksafluorid što su nužne faze za kasnije obogaćivanje uranija.
Važan tajni kompleks: nuklearni pogon Fordo
Osim u Natanzu, Iran ima još jedan važan nuklearni kompleks za obogaćivanje uranija – Fordo. Nalazi se južno od Teherana. Na bivšem vojnom zemljištu u blizini grada Qoma, iranski je režim početkom tisućljeća potajno izgradio nuklearno postrojenje. I tamo su, navodno, posljednjih dana izvedeni izraelski napadi, ali zasad nema značajnijih šteta, s obzirom na to da je kompleks u Fordou uglavnom smješten duboko pod zemljom. Kako bi ga se zaštitilo od inspekcija IAEA-e i mogućih napada ili sabotaža, izgrađen je sustav tunela dubok 60 do 90 metara u planinskom lancu.
Godine 2009. zapadne obavještajne službe prvi su put javno iznijele svoja saznanja o nuklearnom postrojenju. Godine 2012. IAEA je objavila da su iranski znanstvenici u Fordou počeli obogaćivati uranij „u medicinske svrhe“ do 20 posto. Od tada je u podzemnom postrojenju ukupno instalirano oko 3.000 centrifuga za obogaćivanje uranija. Iako je to manje nego u kompleksu u Natanzu, i ovdje je moguće obogatiti uran do viših stupnjeva čistoće, što ovo postrojenje čini značajnijim za vojne svrhe.
Je li Iran bio na pragu stvaranja nuklearne bombe?
Ne zna se točno što se događa u nuklearnom postrojenju Fordo. Iako je kompleks formalno pod nadzorom IAEA-e, Iran je u posljednje vrijeme, osobito otkako je prekinut međunarodni nuklearni sporazum, ograničio pristup međunarodnim inspektorima i uklonio nekoliko nadzornih uređaja.
Krajem svibnja, IAEA je optužila Teheran da je povećao obogaćivanje uranija na 60 posto. Iran je, navodno, posljednjih godina posjedovao više od 400 kilograma tog materijala. Daljnje obogaćivanje na vojnu razinu, prema svemu sudeći, moguće je ostvariti relativno brzo. Institut za znanost i međunarodnu sigurnost u izvješću objavljenom neposredno prije izraelskih napada upozorio je da bi Iran, koristeći poznate kapacitete u Fordou, u tri tjedna mogao proizvesti 233 kilograma vojnog uranija – dovoljno za izradu više nuklearnih bojnih glava.
Teška meta
U svjetlu toga, i postrojenje u Fordou moglo bi biti meta budućih izraelskih napada. „Na kraju cijele ove operacije, Fordo mora biti onesposobljen“, rekao je Jehiel Leiter, izraelski veleposlanik u Washingtonu, za Fox News.
Uništavanje postrojenja koje se nalazi duboko ispod stijene bilo bi osobito teško. Vojni analitičar Cedric Leighton objasnio je za CNN da je Iran u Fordou ugradio posebno ojačan beton za zaštitu od zračnih napada. Iako izraelsko zrakoplovstvo posjeduje i oružje za probijanje bunkera, vjerojatno će biti potrebno više valova napada kako bi se probila zaštitna struktura postrojenja.
Jedina zapadna bomba za probijanje bunkera koja je dovoljno snažna da brzo postigne taj cilj, nalazi se u posjedu SAD-a. Precizno navođena GBU-57 teži gotovo 14 tona i posebno je razvijena za ciljeve duboko ispod zemlje. Međutim, prevelika je i preteška da bi je izraelsko zrakoplovstvo moglo nositi do cilja. Za to bi bili potrebni američki bombarderi B-2 ili B-52. No hoće li SAD izravno ući u sukob između Izraela i Irana, trenutačno je još uvijek neizvjesno.
