U 2 040 skloništa, s koliko ih raspolaže, Hrvatska može smjestiti manje od deset posto svog stanovništva, otkriva izvješće Državnog ureda za reviziju o upravljanju i korištenju skloništa za građane.
Ta skloništa imaju kapacitet za 368.000 građana što je 9, 5 posto stanovništva prema popisu iz 2021. godine, stoji u Izvješću.
Više od tri četvrtine skloništa, njih 1 637, nalazi se u 14 najvećih gradova, a najviše ih je u Zagrebu i u njih se može smjestiti 168.000 stanovnika glavnog grada.
Gradovi obuhvaćeni revizijom upravljaju s 476 skloništa, od čega ih je 170 dano na korištenje.
Primjer Finske i hrvatska stvarnost
Kao primjer dobre prakse, Revizija je navela Finsku, koja uz Švicarsku, ima najviše izgrađenih skloništa u Europi. Njena javna skloništa mogu prihvatiti više od 4,5 milijuna građana od ukupno 5,6 milijuna, a prema potrebi u njih se može smjestiti i cjelokupno stanovništvo. Finski zakoni, pak, kažu da svaka građevina veća od 1 000 četvornih metara mora imati sklonište.
Hrvatska je, otkriva Izvješće, miljama daleko od finskog standarda, ona ne zna broj, ni stanje svojih skloništa, njeni zakoni ne definiraju što se misli pod javnim skloništem. Još koncem 1998. općinama i gradovima ukinuta je obveza gradnje javnih skloništa, a kasnije i obveza investitorima da pri gradnji stambenih i poslovnih zgrada, grade i skloništa. Još kasnije, investitorima koji iz određenih razloga nisu bili obvezni graditi sklonište, ukinuta je i obveza da na to ime plate doprinos za njegovu izgradnju.
Revizija je utvrdila i da je Zakon o sustavu civilne zaštite, koji je na snagu stupio 2015., propisao da općine i gradovi preuzimaju upravljanje i održavanje javnih skloništa na svom području, no nije utvrdio što se podrazumijeva pod javnim skloništem.
Državna uprava za zaštitu i spašavanje, koja je tada bilo nadležna za sustav civilne zaštite, nije im izdala naputak o tumačenju javnih skloništa i načinu preuzimanja poslova, radi čega za revizije nije bilo moguće utvrditi koja skloništa bi trebala biti u njihovoj nadležnosti.
Zbog svega toga, gradovi su različito postupali sa skloništima, s tim da se javio i problem upravljanja skloništima u stambenim i stambeno poslovnim zgradama kod kojih najčešće nisu riješeni imovinsko- pravni, odnosno vlasnički odnosi.
Ne zna se broj ni stanje skloništa
Vlada je 2019. donijela Procjenu rizika od katastrofa za Hrvatsku, ali u tom dokumentu nisu predviđeni rizici koji mogu nastati ratnim djelovanjem i terorizmom te nema propisanih obveza i tehničkih normativa za gradnju skloništa, upozorava Revizija, pitajući se na koji način svrsishodno utvrditi lokacije za gradnju skloništa i lokacije na kojima bi se pri izgradnji stambenih ili objekata javne namjene gradile podrumske i druge prostorije za potrebe sklanjanja ljudi.
Državni plan djelovanja civilne zaštite, donesen u rujnu 2023. i drugi planski dokumenti doneseni na državnoj razini, skloništa više ne spominju kao objekte koji se koriste za sklanjanje stanovništva.
Do 2015. nadležna državna tijela za poslove obrane i njihovi slijednici imali su obvezu voditi registar skloništa, nakon toga ne. Vođenje evidencije skloništa nije propisano ni za općine i gradove koji su ih preuzeli, a ni Ravnateljstvo ne prikuplja te podatke od njih.
Zbog navedenog, MUP, odnosno Ravnateljstvo ne raspolaže podacima o broju i stanju skloništa i drugih objekata za sklanjanje stanovništva u velikim nesrećama i katastrofama, stoji u Izvješću.
Međutim, Ravnateljstvo je za potrebe revizije prikupilo podatke o broju i kapacitetu skloništa na području županija od područnih ureda Civilne zaštite u sjedištima županija. Podaci o površini skloništa, stupnju otpornosti, stanju i opremljenosti te podaci o vlasništvu, upravitelju i drugo, nisu dostavljeni ili su nepotpuni.
Prema pisanom obrazloženju Ravnateljstva, područni uredi Civilne zaštite su navedene podatke neslužbeno prikupili, zbog čega podaci o skloništima nisu pouzdani i ažurirani.
Nema podataka jesu li se skloništa gradila nakon 2000.
Osim toga, Ravnateljstvo nema podataka o tome je li bilo izgradnje skloništa za građane nakon 2000. godine.
Prema prikupljenim podacima iz rujna 2023., Hrvatska ima 2 040 skloništa za građane, s kapacitetom za 367 965 osoba što je 9,5 posto od ukupnog stanovništva prema popisu iz 2021. godine.
Ta se skloništa nalaze u 100 gradova i općina, 2007 ih je u 77 gradova, a 33 skloništa su na području 23 općine.
Uzme li se u obzir da Hrvatska ima 428 općina i 127 gradova, proistječe da 405 općina i 50 gradova, nemaju skloništa.
Najveći broj skloništa za građane je u Zagrebu, njih 1.055, što je 51,7 posto ukupnih skloništa u državi.
Nakon detaljne analize stanja i upravljanja skloništima, Revizija je ocijenila da od 14 najvećih gradova njih sedam djelomično učinkovito upravlja i koristi skloništa za građane, a drugih sedam to radi učinkovito, ali nužna su im određena poboljšanja.
U prvoj skupini su: Bjelovar, Dubrovnik, Koprivnica, Slavonski Brod, Split, Velika Gorica i Zadar, ali i Ravnateljstvo Civilne zaštite.
U skupini onih čije je upravljanje ocijenjeno učinkovitim su: Karlovac, Osijek, Pula, Rijeka, Varaždin, Zagreb i Zaprešić.
Revizija je u upravljanju i korištenju skloništa utvrdila niz propusta i nepravilnosti, pa je izdala 158 naloga i preporuka za njihovo uklanjanje. Uz ostalo, preporučila je detaljni pregled i kontrolu javnih skloništa u vlasništvu i suvlasništvu gradova, ažuriranje evidencije skloništa, objavu informacija o njima na mrežnim stranicama gradova, kao i o aktivnostima za zaštitu i spašavanje građana u slučajevima velikih nesreća i katastrofa te u otklanjanju posljedica terorizma i ratnih razaranja.
