"Hrvatska poljoprivreda je nekonkurentna, visoko zadužena i neproduktivna. Svi se kunemo u proizvodnju i povećanje proizvodnje, ali bez prihvaćanja činjenice gdje se trenutno nalazimo i iz kojih razloga smo u ovoj poziciji, Hrvatska neće napraviti potrebne iskorake i dugoročno će biti primorana ovisiti o uvozu hrane za svoje građane, kao i sirovine za prehrambenu industriju", upozoravaju poslodavci.
Smatraju da bi još jedan poremećaj u poljoprivrednoj proizvodnji, zbog više sile poput lockdowna ili eskalacije globalnih tarifnih sukoba, hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju i opskrbu stanovništva hranom suočio s nepremostivim preprekama.
Pri dnu EU-a prema izvozu hrane
Upozoravaju da Hrvatska ima negativnu vanjskotrgovinsku bilancu u razmjeni hranom od dvije milijarde eura, te je pri samom dnu izvoznika hrane po stanovniku u EU-u.
Nadalje, iznose kako je u Hrvatskoj od 50 tisuća traktora 35 tisuća ili 70 posto prosječne starosti 40 godina.
"Koliko je snažna hrvatska poljoprivreda govori činjenica da imamo samo 400 traktora snage veće od 150 kilovata sveukupno 164 tisuće registriranih poljoprivrednih gospodarstava", kažu poslodavci.
Navode i da je Hrvatska izgubila proizvodnju jabuka dok je ulagala desetke milijuna eura u ekološku proizvodnju oraha, a kao posljedicu imamo nikada manju njihovu proizvodnju.
Nedostatak strategije
Smatraju da se nedostatak strategije jasno ogleda u podatku da hrvatski građani trenutno subvencioniraju 163 poljoprivredne kulture u ekološkoj proizvodnji.
Kritiziraju velika ulaganja u ekološke pašnjake i livade i ekstenzivno stočarstvo, iako je, kako kažu, jasno da Hrvatska ne raspolaže dovoljnim poljoprivrednim površinama da bi taj oblik stočarstva rezultirao dovoljnim količinama mesa ili mlijeka ni za domaće potrebe.
Što se tiče ekološke proizvodnje, kažu da je ona strogo kontrolirana, ali se većina proizvoda prodaju kao konvencionalni proizvodi niže klase i kvalitete, dok cijenu proizvođaču supstituira ekološka potpora.
"Dostupne površine i takav način proizvodnje ne podržavaju potrebe domaće prehrambene industrije za sirovinama te nas dugoročno čine ovisnima o uvozu hrane", kažu poslodavci.
Loš Zakon o poljoprivrednom zemljištu
Primjer pogrešne politike vide i u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu koji prema njihovom mišljenju tvrtkama koje imaju uspješniju proizvodnju i preradu sustav bodovanja onemogućuje pobjedu na natječaju za državnu zemlju.
Poslodavci smatraj da se na tim natječajima ne boduju niti dovoljno vrednuju uspješna proizvodnja, prošla niti buduća financijska ulaganja u proizvodnju, broj članova OPG-a, broj zaposlenih u tvrtkama, kvaliteta proizvoda, tehničke inovacije kao ni ulaganje u navodnjavanje.
"Na natječajima zemljište se daje na rok od 15-25 godina te ovakvi kriteriji bodovanja, koji najuspješnijima uskraćuju resurse u proizvodnji, potencijalno mogu nanositi štetu poljoprivrednoj proizvodnji još desetljećima", smatraju poslodavci.
Put prema samodostatnosti u proizvodnji hrane vide u ulaganju u intenzivnu poljoprivredu, industrijsku proizvodnju zdrave hrane, navodnjavanje, povećanje prinosa po svakom hektru u svakoj vrsti proizvodnje, usvajanje novih tehnologija u proizvodnji i primjeni precizne poljoprivrede, udruživanju proizvođača i njihovih resursa i borbi protiv sive zone.
