Bio je golem skandal kad je utvrđeno da su zapadne tvrtke dale proizvoditi u Istočnoj Njemačkoj, a to je najjeftinije bilo u zatvorskim radionicama. Sad je Ikea objavila kako će im platiti odštetu.
Ikea nipošto nije bila jedina zapadna tvrtka koja je dala proizvoditi u nekadašnjem DDR-u, kronično gladnom deviza. Socijalističke državne tvrtke su znale i gdje će naći radnike koji će biti čak još jeftiniji nego u tom „radničkom raju“: u ionako punim komunističkim zatvorima. Tako su potrošačima na zapadu stizale i ženske čarape koje su se mogle naći na policama lanca Aldi, katalozi kuća Quelle i Otto su nudili i jeftine, a razmjerno kvalitetne foto-aparate Praktica – i nitko nije previše pitao što su se oni zapravo proizvodili u zatvoru u Cottbusu. Audio-kazete marke Magna su se proizvodile u zatvoru u Dessauu, a popis je veoma, veoma dug, piše Deutsche Welle.
Za taj skandal se čulo još prije desetak godina, a ove godine je berlinsko Humboldtovo sveučilište objavilo istraživanje koje svjedoči o toj raboti i prisilnom radu zatvorenika DDR-a. To je zapravo počelo već odavno:
„Od pedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do samog kraja DDR-a se svake godine na rad prisiljavalo 15 do 30 tisuća zatvorenika, prije svega u takvim područjima gdje civilna radna snaga nije htjela raditi zbog loših uvjeta rada“, piše u istraživanju sveučilišta objavljenom ovog travnja.
Zatvorenici nisu imali nikakvog izbora: „Odbijanje rada u zatvorskim radionicama je neminovno vodilo disciplinskim mjerama koje su sezale od uskraćivanja privilegija kao što su primanje posjeta i paketa pa sve do trodnevne samice uz minimalnu opskrbu“, piše u istraživanju. Zapadne tvrtke, ako ne već za vrijeme postojanja socijalističke Istočne Njemačke su već odavno mogle znati, tko je to radio za njih, ali to ih nije previše zanimalo.
Tako je još 2013. otkriveno kako su i za discounter Aldi radile i zatvorenice zloglasnog ženskog zatvora Hoheneck, ali u priopćenju trgovačkog lanca tek piše:
„Žalimo i osuđujemo, očito uobičajenu praksu u bivšem DDR-u koristiti pod prisilom radnu snagu političkih zatvorenika i kažnjenika u produkciji robe. (...) Temeljem velikog vremenskog odmaka od tih događaja, detalji se više ne mogu obraditi u opsegu koji bi bio nužan za zaključnu procjenu i isplatu novčane naknade“, piše u priopćenju Aldija nakon objavljenog istraživanja.
I švedska Ikea je rado dala svoj namještaj jeftino proizvoditi u DDR-u, bez obzira koliko se upravo ovaj proizvođač potrošačima htio predstaviti kao tvrtka koja je svjesna svoje društvene odgovornosti i prije svega se obraća mladim potrošačima, osobito osjetljivima za takvo zlorabljenje. No taj teret iz prošlosti je bio previše i direktor njemačkog ogranka Ikee, Walter Kadnar kaže:
„Otkako je to otkriveno, Ikea se dosljedno založila za otkrivanje čitave pozadine.“
Najdublje se žali što su njihove proizvode radili i politički zatvorenici u DDR-u i objavila je kako će uplatiti 6 milijuna eura u poseban fond žrtvama istočnonjemačke diktature.
Je li to dovoljno i primjereno učinjenoj šteti – i pozitivnom odjeku za tvrtku Ikea nakon što je to objavljeno, o tome se može raspravljati. To će biti dovoljno za tek oko 2.000 žrtava prisilnog rada, ali predstavnici žrtava su ipak zadovoljni što je barem jedna tvrtka pokazala spremnost i platiti za dobru zaradu koja je nastala preko njihovih leđa. Povjerenica za žrtve komunističkog režima u DDR-u Evelyn Zupke i Unija žrtava komunizma (UOKG) Dieter Dombrowski – koji je u sedamdesetima i osobno radio u jednoj takvoj zatvorskoj radionici kažu kako je ova odluka Ikee „rezultat dugogodišnjih pregovora“.
„Zajedno smo kročili putem razjašnjenja i Ikea je s pogođenima razgovarala kao s ravnopravnim partnerima“, kaže Dombrowski i dodaje kako se „nada da će i ostale tvrtke slijediti primjer Ikee“.
Naznaka za to – očito nema, ali možda će se to promijeniti. Zapravo i na državnoj razini tek do konca ove godine parlament treba odobriti formiranje posebnog „fonda za nuždu“ koji bi plaćao naknadu prisilnim radnicima diljem Njemačke. Do sad je također postojao određeni novac za naknadu, ali on se isplaćivao samo onim žrtvama koji su ostale živjeti na području bivšeg DDR-a, makar ih je mnogo otišlo na Zapad. I taj novac iz Ikee će otići u savezni fond kad bude formiran.
