Prije tri tjedna izbacio si novu pjesmu „Deset godina“, zašto deset godina? Ima li pjesma neko posebno značenje?
Pjesma govori o situaciji kada se pokušavamo “osloboditi” bivše ljubavi, ali neuspješno. Vjerujem da se većini ljudi dogodila situacija kada pomisliš da si konačno prešao preko toga, no onda se dogodi neki susret, dođe iznenadna misao ili neka stvar u trenu vrati sva sjećanja i emocije. Pjesma govori o takvoj situaciji.
Rekao si kako ti je upravo pjesma „Deset godina“ trenutno najdraža, je li to zato što je nova ili jeneki drugi razlog iza toga?
Baš sam o tome nedavno raspravljao s jednim prijateljem i zaključili smo da je to zapravo jako dobra stvar. Uvijek mi je ona pjesma koja je aktualna najdraža, a to mi je samo pokazatelj da i dalje imam slobodu izbora pjesama i isti žar kao na početku. Volim taj proces nastanka nove pjesme i njenog razvoja od neke info snimke uz gitaru ili klavir do završnog mastera. Pjesme radim radi publike pa sam uvijek uzbuđen kad izlazi novi singl jer me zanimaju prve reakcije onih najvjernijih fanova. Imam dojam da ih još nisam nijednom razočarao.
Najavio si kako nova pjesma izlazi na ljeto. Prvi put ćeš biti autor i teksta i glazbe, je li se radi o još jednoj ljubavnoj baladi ili će biti nešto potpuno drugačije?
Tako je, po prvi put autorski potpisujem novu pjesmu tako da vjerujem da ću oko njenog izlaska biti još nervozniji nego inače. Radi se o pravoj ljetnoj pjesmi bržeg ritma i nadam se da će doprijeti do šire publike jer to zaslužuje.
U jednom intervju si rekao kako su ti pjevački uzori s ovih prostora Toše Proeski, Oliver, Giboni…imaš li neke strane pjevačke uzore?
Uglavnom sam odrastao slušajući domaću glazbu tako da zato navodim domaće izvođače kao najveće uzore. Hrvatski je naš jezik i trebamo ga čuvati, a na njemu se mogu i najdublje izraziti jer su mi te riječi ipak proživljenije i bliže od stranih. Po navedenima možete zaključiti da volim vrsne vokaliste tako da bih od stranih izvođača istaknuo Withney Houston, a rado volim odmoriti glavu slušajući klasiku u izvedbi Andree Bocellija.
Foto: Josip Ninković
Najdraži koncert na kojemu si bio je koncert Michael Bubléa. Koji je tvoj koncert koji posebno pamtiš i na kojeg si najponosniji?
Svakom koncertu pristupam sa 120% i svaku publiku jednako poštujem, ali ako trebam izdvojiti neki nastup bio bi to koncert u Postirima na Braču prošlog ljeta. Stvorila se neka posebna atmosfera između nas i publike i baš me vežu lijepa sjećanja s tim koncertom.
Prije devet godina bio si natjecatelj Voica, no taj put ti se nitko od žirija nije okrenuo. Kako to da te to nije obeshrabrilo, nego si nastavio sa svojim snom?
Ne bih se prijavljivao na The Voice da nisam vjerovao u svoje mogućnosti i u to da mogu dogurati dalje od blind audicije, no ispalo je kako je ispalo. Ispadanje me nije obeshrabrilo jer sam znao da je sve to samo show i kao takav tek mala stepenica u karijeri. Nastavio sam raditi i taj rad me doveo tu gdje sam danas. Vjerujem da je angažman u A strani bio svojevrsna isprika HRT-a radi tog ispadanja za koje oni zapravo ni nisu krivi, ali kao što ti nekad život uzme, tako ti drugom prilikom vrati.
Prije šest godina si se s obitelji preselio u Ljubuški, studio ti je i dalje u Zagrebu - je li teško biti na dvije lokacije?
Ponekad bude naporno voziti, ali je primjerice dobra stvar što postoji određena periodičnost, odnosno razdoblja s više i manje posla tako da imam prostora odmoriti. Ne bih mijenjao ovaj način života jer je posložen u skladu s obitelji koja mi je ipak na prvom mjestu. Smatram Ljubuški zdravijom sredinom za odgoj djece, a bit ću iskren i reći da i meni više odgovara laganiji tempo jedne manje sredine kao i jako puno sunčanih sati.
Dođe li ti ikad da se vratiš u Zagreb?
Ne. Jako volim Zagreb, osjećam ga dijelom svojim budući da sam živio u Zagrebu 7 godina, ali u Ljubuškom smo pronašli svoj dom.
