Nakon oproštaja od skijanja 2017. godine, Ivica Kostelić se upustio u razne podvige za većinu nezamislive. Od biciklističkih ultramaratona, ekstremnih ekspedicija, jedriličarskih utrka do odlazaka u najnepristupačnije dijelove, boravak u nemogućim uvjetima, nema što nije 'isprobao'.
Spasila ih crnogorska vojska
Na zadnjoj avanturi dogodio se incident u ponedjeljak 10. ožujka, no na sreću nije tragično završio. On i njegov francuski suputnik bili su u vodi satima, a pothlađene ih je pronašla i spasila crnogorska vojska.
Sada se oglasio na društvenim mrežama gdje i inače informira sve zainteresirane o svojim pustolovinama. Na početku objave je poručio:
'Hvala vam za sve poruke podrške. Svi smo dobro i neozlijeđeni. Unatoč nesreći što se dogodila nakon ciljne crte na ušću rijeke Bojane, prva skijaška traverza Prokletija/Bjeshket e Nemuna prošla je glatko. S obzirom da smo tijekom ture bili izvan dosega signala, nisam slao dnevna izviješća. U sljedećih nekoliko objava napravit ćemo pregled ovog petodnevnog pothvata. Pregled prvog dana traverze već sam objavio ovdje, od sada slijede uzvještaji od drugog dana nadalje.'
Velika opasnost
Opisao je što se dogodilo drugoga dana:
- Nakon dobrog odmora u pastirskoj kolibi ispod prijevoja Vranica, Meme, Bertrand i ja nastavili smo put. Naša ekipa za podršku uspjela je pokrenuti drugo vozilo koje je bilo zapelo prethodne noći i oni su se spustili u dolinu. Sljedeći put ćemo se vidjeti za dva dana. Prvih nekoliko sati skijali smo preko prekrasnih planinskih pašnjaka s visokim vrhovima Prokletija/Bjeshket e Nemuna pred nama. Naposlijetku smo ušli u strmi labirint glavnog grebena. Zahvaljujući savršenom vremenu i snježnim uvjetima, divili smo se divljoj ljepoti ovih planina dok smo gurali sve dalje. Dnevni cilj bio nam je bivak broj 3 koji je postavljen u dolini ispod vrha Jezerce, najviše točke Prokletija/Beshkjet e Nemuna', objasnio je i nastavio:
- Mathieu i Bertrand su vrlo jaki penjači. Biti najslabija karika u skupini za mene je bila nova situacija. Tješio sam se činjenicom da su oni 20-30 kilograma lakši od mene. Krajem dana prošli smo ispod Rosnog vrha i ušli u dolinu Jezerce. Već je bio mrak kada smo stigli do velike stijene u sredini doline, gdje smo prije desetak dana spremili svoj bivak. Danas smo prešli 20-ak kilometara s 1500 vertikalnih metara uspinjanja, na visini između 1800 i 2300 metara'.
Zaboravili šator
Otkrio je da su na njihovo iznenađenje saznali da u bivaku nedostaje šator – zaboravili su ga spakirati.
- Tako smo se nakon večere udobno smjestili u i oko male špilje ispod stijene. S temperaturama malo ispod nule, uživao sam u pogledu iz svojeg 'kreveta': zvjezdana noć s prigušenim svjetlom polumjeseca koji je polako putovao preko kristalno čistog neba. Ni dašak vjetra, ni zvuk nije remetio ovaj mir uokviren planinskim vrhovima. Gotovo sam mogao osjetiti kako kuca srce planine', zaključio je Kostelić.
