Prosvjedi utječu na svakodnevni život zemlje, pa čak i na međunarodne odnose Francuske, a odgođen je i dugo očekivani posjet Parizu kralja Charlesa III. Sindikati su pozvali na još jedan veliki dan štrajka u utorak, što je već deseti od početka godine, ali paralelno izbijaju i drugi manji, spontani prosvjedi, još jedan podsjetnik na nekadašnje marševe 'žutih prsluka'.
Štrajkovi i prosvjedi protiv mirovinske reforme počeli su početkom godine i eskalirali prošli tjedan, nakon što je vlada progurala tekst kroz parlament zbog straha da neće imati dovoljno glasova. Prosvjednici s kojima je Politico razgovarao bijesni su na predsjednika Macrona zbog reforme, koja bi podigla dob za odlazak u mirovinu sa 62 na 64 godine i produžila doprinose kako bi se dobila puna mirovina, kao i zbog zaobilaženja glasovanja u parlamentu.
Svi se međutim pitaju vraćaju li se 'žutio prsluci'. Reklo bi se, ne baš. Nekoliko je razlika između prosvjeda koji su u tijeku i spontanog pokreta koji je blokirao cijelu zemlju tijekom Macronova prvog mandata. Prije nego što su se pretvorili u masivni pokret protiv Elizejske palače, 'žuti prsluci' su započeli kao prosvjed protiv povećanja poreza na gorivo, kao jedne od mjera borbe protiv globalnog zatopljenja, a vodili su ih uglavnom vodili ljudi niže srednje klase iz ruralnih područja koji koriste svoje automobile za odlazak na posao. Nasilne akcije i vandalizam bili su ključna značajka prosvjeda 'žutih prsluka' posvuda u Francuskoj.
To je osnovna razlika u odnosu na trenutno stanje, gdje je nasilje uglavnom izbilo nakon tradicionalnih prosvjeda pod vodstvom sindikata ili nakon prosvjeda manjeg opsega.
Ipak jedna stvar im je zajednička, a to je široka podrška javnosti. Više od 60 posto Francuza, prema anketi Ifopa objavljenoj u četvrtak, zalaže se za jače prosvjede kako bi se vlada povukla.
Međutim, sve je više znakova da se francuske vlasti spremaju na najgore i da se sjenka 'žutih prsluka' nadvija nad Francuskom. Neki su prosvjednici nosili svoje prepoznatljive fluorescentne 'uniforme' tijekom marševa u Parizu, dok se neki mali spontani sastanci 'žutih prsluka' pojavljuju diljem zemlje.
Policijski agenti sa terena upozorili su kako proživljavaju isto nasilje s kojim su se morali suočiti tijekom pokreta 'žutih prsluka' 2018. Tu su također i višestruke optužbe za policijsku brutalnost, nešto što je raspirilo vatru prosvjeda posljednjih godina, uključujući i tijekom protekle krize.
Foto: Shutterstock
Istovremeno je Macron u svom prvom TV intervjuu nakon što je reformu progurao kroz parlament, implicitno usporedio nasilne prosvjede sa subverzivnim nemirima u SAD-u ili Brazilu. Čini se kako su i sindikati koji su organizirali štrajkove sve više svjesni da bi stvari mogle izmaknuti kontroli. Tako je čelnik sindikalne organizacije CFDT Macronu ponudio maslinovu grančicu, jer je ovaj predložio pauzu u reformi od šest mjeseci i ponovni sastanak sa sindikatima, čak i uz pomoć posrednika. “To bi smirilo stvari”, ocijenio je sindikalac.
Francuski predsjednik dosad nije davao znakove da bi se mogao predomisliti u pogledu mirovinske reforme. U svom intervjuu je branio reformu i ustvrdio kako sindikati nisu iznijeli alternativne prijedloge.
Na tiskovnoj konferenciji Europskog vijeća u petak u Bruxellesu, Macron je osudio nasilje i najavio kako je spreman razgovarati sa sindikatima o drugim pitanjima, kao što su uvjeti rada i plaće.
Ima li uopće oporba poluge utjecaja?
U teoriji, reforma je gotova. Nakon što je zaobišla parlamentarno glasovanje o tekstu, vlada na čelu s premijerkom Elisabeth Borne prošli je ponedjeljak preživjela glasovanje o povjerenju sa samo devet glasova razlike.
Međutim, postoji još jedna posljednja politička prepreka koju Macron mora prevladati u vidu francuskog Ustavnog vijeća, gdje će ustavni suci odlučivati je li tekst u skladu s ustavom, posebno kada je riječ o postupku usvajanja. Usporedno, Ustavno vijeće procjenjuje zahtjev oporbenih zastupnika za održavanjem referenduma o tekstu.
Malo je vjerojatno da će potonji potez uspjeti, ali oporbeni čelnici pojačavaju pritisak na suce da proglase reformu ili bar njezin dio, neustavnim.
Istodobno je Macron istaknuo kako je dob za odlazak u mirovinu u Francuskoj među najnižima u Europi, što je usporedba koja bi mogla natjerati međunarodne promatrače da se zapitaju zašto Francuzi tako oklijevaju prilagoditi svoj mirovinski sustav rastućem životnom vijeku. Protivnici su tvrdili da postoji mnogo načina da se sustav reformira i učini financijski uravnoteženim, te da je povećanje dobi za odlazak u mirovinu posebno nepravedno prema siromašnima i ljudima koji su rano počeli raditi, uglavnom na radničkim, fizički zahtjevnim poslovima.
Mirovinske sustave teško je usporediti, a Francuska je bliža svojim susjedima kada uspoređuje efektivnu dob za umirovljenje. Što je najvažnije, francusko nezadovoljstvo uvelike nadilazi zasluge reforme. Na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima Macron je izgubio potpunu većinu u francuskoj Nacionalnoj skupštini, a odluka da se preskoči parlamentarno glasovanje o reformi dodatno je razotkrila predsjednikovu slabost. Taj je ustavni manevar dodao novi poticaj postojećem bijesu, zaključuju prosvjednici.
