Od pametnih telefona do satelita, kritični minerali sastavni su dio tehnologije koju ljudi diljem svijeta svakodnevno koriste. Što se vlade više trude pronaći načine za usporavanje klimatskih promjena, to potražnja za kritičnim mineralima, koji su temelj prometa i infrastrukture za obnovljivu energiju uz manje onečišćenja, dodatno raste, piše Deutsche Welle.
Niz afričkih zemalja igra sve važniju ulogu u proizvodnji kritičnih minerala. Većina svjetskog kobalta, platine, tantala i mangana vadi se upravo na afričkom kontinentu. Prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), kritični minerali bi u sljedećih 25 godina mogli povećati bruto društveni proizvod podsaharske Afrike za 12 posto. Zapravo, kako navodi MMF, globalna energetska tranzicija, ako se provede na ispravan način, ima potencijal transformirati regiju.
Trka za eksploatacijom kritičnih minerala već je preoblikovala gradove i izazvala sukobe između zemalja poput Demokratske Republike Kongo i Ruande. „Doprinijet ćemo rješavanju klimatskog problema, ali nažalost možda nećemo imati koristi kakve bismo trebali imati“, kaže Sylvain Ilunga Muleka, viši tehničar za metalurgiju u Kolweziju, na jugu Konga. On predvodi pokušaje da se njegova zajednica preseli jer širenje rudarskih operacija prisiljava stanovnike na odlazak.
„Mnoge afričke zemlje imaju slabe vlade, pa je širom Afrike veliki izazov osigurati da rudarske kompanije poštuju ekološke principe“, rekao je Jimmy Munguriek, odvjetnik i direktor ureda organizacije Resource Matters u Kongu. Riječ je o nevladinoj organizaciji koja se fokusira na istraživanja i zagovara zaštitu prirodnih resursa.
Negativni ekološki učinci rudarenja uključuju onečišćenje vode, kaže Munguriek, a „prihodi ostvareni eksploatacijom strateških minerala nisu nužno pravedno podijeljeni između države i lokalnih zajednica“.
U 2024. godini Agencija za trgovinu i razvoj Ujedinjenih naroda (UNCTAD) procijenila je da afričke zemlje ostvaruju samo oko 40 posto potencijalnih prihoda od eksploatacije kritičnih minerala.
Koje zemlje imaju najviše kritičnih minerala?
S obzirom na to da su nalazišta kritičnih minerala raspršena diljem kontinenta i svijeta, neke su regije u velikoj mjeri ovisne o drugima kada je riječ o opskrbi tim mineralima. Na primjer, Europska unija identificirala je 34 sirovine kao ključne za svoje gospodarstvo; većina se nalazi izvan granica EU-a.
Gotovo 70 posto globalne proizvodnje platine, metala koji se koristi u gorivnim ćelijama i digitalnim alatima poput tvrdih diskova, nalazi se u Južnoj Africi. Kongo ima otprilike isti postotak globalne ponude kobalta, koji se koristi u baterijama za električne automobile i u skladištenju solarne energije.
Velik dio kobalta iz Konga, iz kojega se dobiva metal tantal, iskapa se u istočnim dijelovima zemlje, gdje je vlada u oružanom sukobu s pobunjenicima M23 koje podupire Ruanda.
Druge afričke zemlje posjeduju manje, ali značajne rezerve kritičnih minerala. Primjerice, Gana je 2023. godine proizvela oko 4 posto ukupne svjetske količine mangana, minerala ključnog za proizvodnju čelika koji se koristi za gradnju vjetroturbina i robota.
Što čini ove minerale „kritičnima“?
Kako svijet postupno nadilazi fosilna goriva, kritični minerali postaju neophodni za nove tehnologije, uključujući dronove i robotiku. Očekuje se da će potražnja za kritičnim mineralima iz sektora čiste energije, za proizvode poput električnih motora i solarnih ćelija, porasti s oko 10.000 kilotona u 2024. na više od 20.000 kilotona do 2035.
Prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), bez ovih materijala obnovljivi izvori energije, sektor obrane i druge strateške industrije suočit će se s ozbiljnim poremećajima: cijene će rasti, radna mjesta nestajati, a energetska tranzicija će se usporiti.
Neki minerali traženiji su od drugih. U sektoru čiste energije, grafit se uglavnom koristi u električnim vozilima, čija je prodaja u 2024. porasla za 25 posto. Međutim, rastuća upotreba silicija – materijala koji poboljšava performanse anoda i baterija za električna vozila, kao i prelazak na sintetički grafit, smanjit će potrebu za prirodnim oblikom ovog minerala do 2045.
Bakar, koji se dugo koristi u tradicionalnim tehnologijama, ostat će u nadolazećim godinama najtraženiji metal i za čiste tehnologije poput električnih vozila i fotonaponskih sustava. Prema najnovijim prognozama IEA, potražnja za litijem, vanadijem i manganom drastično će porasti u iduća dva desetljeća.
Kako su se mijenjale cijene kritičnih sirovina?
Nakon skokova cijena u 2022. i 2023. godini, tržišne vrijednosti baterijskih metala, bakra i rijetkih zemalja vratile su se na razinu s početka 2020. godine. Baterijski metali i bakar općenito su blago porasli u proteklih pet godina, dok su rijetke zemlje blago pale – iako se očekuje rast potražnje.
Cijene kobalta blago su porasle od veljače, ali cijena po toni sada je gotovo trećina one iz 2022. godine.
Ovaj pad pripisuje se globalnoj prekomjernoj proizvodnji. Također se sumnja da Kina umjetno drži cijene niskima kako bi izgradila strateške rezerve.
S druge strane, razvoj i širenje tehnologija čiste energije stvaraju dodatni pritisak na cijene. Litij-ionske baterije koje ne koriste kobalt nude proizvođačima alternativu, čime se smanjuje ovisnost o Kini, za koju se očekuje da će do 2030. rafinirati više od 70 posto svjetskog kobalta.
Kamo afričke zemlje izvoze svoje kritične minerale?
U 2023. godini Afrika je izvezla kritične minerale u vrijednosti od oko 266 milijardi dolara, što prema podacima UN-a čini 10,6 posto svjetske trgovine.
Na Kinu, koja je najveći svjetski uvoznik kritičnih minerala, otpada najveći dio izvoza iz Afrike. Ostali uvoznici su Indija, Australija i Norveška.
Mauritanija, Angola i Uganda izvoze više od 98 posto svojih ukupnih kritičnih minerala u Kinu. Kongo izvozi 88 posto; Obala Bjelokosti oko 50 posto.
Munguriek iz organizacije Resource Matters kaže da je to zato što „Kina vlada tržištem kritičnih minerala i nije rigorozna kada je riječ o poštovanju pravila dobre uprave, transparentnosti, odgovornosti, kao i ljudskih i ekoloških prava. Ako Zapad želi ponovno više ulagati u sektor kritičnih minerala, afričke će države morati uvesti pravila o transparentnosti, odgovornosti i dobroj upravi.“
U 2025. godini Demokratska Republika Kongo ušla je u pregovore s Ruandom o potencijalnom mirovnom sporazumu, prema kojem bi Kongo osigurao Sjedinjenim Državama pristup kritičnim mineralima u zamjenu za posredovanje.
Je li regionalna prerada sljedeći korak?
Eksplozija potrebe za kritičnim mineralima može donijeti mnoge „šanse", ali i potencijalne rizike za zemlje koje ovise o izvozu tih resursa, upozorio je UNCTAD 2024. godine.
„Da bi u potpunosti iskoristile svoje rudno bogatstvo, zemlje u razvoju moraju ići dalje od same eksploatacije sirovih minerala i napredovati duž lanca vrijednosti“, navodi se u izvješću UNCTAD-a.
To znači da bi afrički proizvođači mogli izvoziti kritične minerale po višim cijenama ako ih prerađuju nakon eksploatacije. Prema Afričkoj razvojnoj banci, kontinent ima minerale potrebne za proizvodnju litijevih baterija, ali samo 10 posto ukupne vrijednosti – od rudarenja do gotovog proizvoda – ostaje u Africi.
Međutim, lokalna prerada zahtijeva veliku količinu energije. „Potreban nam je golem izvor električne energije“, rekao je Munguriek. „Uzmite Kongo kao primjer: zakon kaže da kompanije ne smiju izvoziti sirove minerale, ali energetski deficit prepreka je za njihovu preradu.“
Iako rudarski zakon iz 2018. u Kongu općenito zabranjuje izvoz sirovih minerala, pravne iznimke omogućuju Kini da uzme gotovo sav sirovi kobalt iz zemlje. Istodobno, UN je izvijestio da su tijekom 2024. pobunjenici M23 mjesečno prošvercali najmanje 150 tona koltana iz Konga u Ruandu, što je dovelo do zasićenja tržišta mineralima sumnjivog podrijetla u regiji Velikih jezera, koja inače ima dobro kontroliran lanac opskrbe.
„Energetska politika vodit će prema lokalnoj preradi, što će donijeti dodatnu vrijednost“, rekao je Munguriek. „Ali bez dobre uprave to neće uspjeti. Afrika mora poduzeti stroge mjere protiv korupcije i surađivati s drugim zemljama.“
