Slavimo Božić. Rođendan jednog Djeteta. Posebnog djeteta, po njegovu porijeklu i poslanju, ali opet samo djeteta. Netko reče da svako dijete koje se rodi dokaz je kako Bog nije napustio ovaj svijet, kako se nije u njega potpuno razočarao. Sin Božji, Kralj kraljeva, dolazi kao dijete! Dijete kao poruka i kao medij.
Što se mijenja dolaskom djeteta u obitelj? Sve! I u roditeljima i u okolini. Cjelokupni životni ritam poprima nove oblike. Dijete je tu. Razoružava, privlači, okuplja. Dijete je znak. Kršćanski počeci i izvori ne stoje u znaku vlasti i moći, careva ili imperatora već u znaku bespomoćnog djeteta. To mijenja sve.
Možda su upravo na Božić i crkve punije, jer pred sobom imamo sliku Božje nemoći i slabosti, jer imamo pred sobom živu suprotnost spram mjerila ovoga svijeta u kome vrijede samo snaga, utjecaj, moć, neovisnost, bogatstvo, ljepota i užitak. Božja snaga je u njegovoj bespomoćnosti i jednostavnosti.
#obitelj
Obitelj u Hrvatskoj ima posebno važno značenje u društvu, koje nosi snažnu pozitivnu konotaciju za svaku osobu i prenosi vrijednost poput zajedništva, koje Hrvati povezuju s obitelji. Taj obiteljski duh kojeg krasi čvrsta vjera i ukorijenjenost u nacionalni identitet stvaraju opipljivo zajedništvo svakom čovjeku. Upravo čovjek raste i sazrijeva u obitelji usvajajući određene vrijednosti bez kojih nema uspjeha u životu. To je vidljivo u čvrstoj vjeri, jakoj psihičkoj snazi, ali i poštovanju, te ljudskoj jednostavnosti bez prizvuka bahatosti ili oholosti. To je zlato, duhovno i moralno.
Obitelj – put
Slavimo Božić za kojeg kažemo da je obiteljski blagdan. U srcu Božićnog događaja je obitelj. Jedna obična, neugledna, skromna obitelj. Muškarac, žena i dijete. Ljubav koja ih povezuje. Papa Franjo je rekao da su jaslice katedra – mjesto odakle se poučava. Ova nas katedra poziva na tišinu i mir, na unutarnje sabiranje, na priznanje da se Bog objavljuje svakome i meni pored tolikih ljudi, dragih i manje dragih, da se drugima nudi i da tu poruku Božje objave u malenom djetetu može razumjeti svaki čovjek. Isus se rađa u obitelji. Isus se odgaja u obitelji. Isus odrasta u obitelji. Isus živi u obitelji.
Foto: Shutterstock
Teolog Wilhelm Bruners promišlja o Svetoj obitelji ovim riječima „Majka, otac i dijete – sveta obitelj. Zaboravi sve što si o njoj čuo – jer ona je bila potpuno obična, normalna obitelj. Ako želiš nešto o njoj saznati, nemoj se informirati kod onih koji ne prihvaćaju da je ona bila obična obitelj! Kad tražiš istinitu informaciju, pogledaj svoju obitelj i pomisli na sve ono što u njoj proživljavaš odnosno što si proživljavao; razumijevanje, razmjena iskustava, naklonost, nesporazumi, nesloga, zagrljaji, tuga i ljubav. Usporedi sebe s takvom obitelji i nemoj se zaustaviti na tome što je loše. Zaboravi sve što si o njoj čuo i mislio! Sveta obitelj je bila sasvim normalna, ovozemaljska. Sveta obitelj je stoga i moralno i duhovno zdrava. Zdrava jer je sveta, sveta – jer je duhovno zdrava.”
Moguće je i na Božić u središte slavlja staviti sebe, pa čak u ime lijepih izričaja o obiteljskom blagdanu zaboraviti da na Božić nisu u središtu naše obitelji, nego sam Bog kojem se na Božić najbolje može prići polazeći od obitelji. Nismo u Božiću mi središte slavlja, nego Bog, a kad Boga stavimo u središte, onda se lako dolazi do onoga što je Bogu središnje – čovjek. Prema tome, kroz svoje obitelji do malog Boga – Božića. Tu počnimo ili se vratimo ako smo se udaljili jedni od drugih. To je Put.
