Istraživači na britanskom sveučilištu Imperial College London proveli su studiju koja je koristila virtualnu igru loptom i otkrili ljudsku tendenciju da agente umjetne inteligencije tretiraju kao društvena bića, što je sklonost koju treba uzeti u obzir pri dizajniranju robota za umjetnu inteligenciju, piše Vidi.hr
Vodeći autor Jianan Zhou, iz Imperialove škole dizajna Dyson, rekao je: "Ovo je jedinstveni uvid u način na koji ljudi komuniciraju s umjetnom inteligencijom, s uzbudljivim implikacijama na njihov dizajn i našu psihologiju."
Od ljudi se sve više zahtijeva interakcija s AI virtualnim agentima kada pristupaju uslugama, a mnogi ih također koriste kao suputnike za društvenu interakciju. Međutim, ova otkrića sugeriraju da bi programeri trebali izbjegavati dizajniranje botova pretjerano nalik ljudima.
Viša autorica dr. Nejra van Zalk iz Imperial Dyson School of Design Engineering, rekla je: "Mala, ali sve veća količina istraživanja pokazuje proturječne nalaze o tome tretiraju li ljudi virtualne agente umjetne inteligencije kao društvena bića. Ovo postavlja važna pitanja o tome kako ljudi percipiraju te agente i komuniciraju s njima.
Naši rezultati pokazuju da su sudionici bili skloni tretirati AI virtualne agente kao društvena bića, jer su ih pokušavali uključiti u igru bacanja lopte ako su smatrali da je AI isključena. To je uobičajeno u interakcijama između ljudi, a naši su sudionici pokazali istu tendenciju iako su znali da bacaju loptu virtualnom agentu. Zanimljivo je da je ovaj učinak bio jači kod starijih sudionika."
Osjećaj empatije i poduzimanje korektivnih radnji protiv nepravednosti nešto je što većina ljudi ukorijenjeno čini. Prethodne studije koje nisu uključivale umjetnu inteligenciju otkrile su da su ljudi bili skloni kompenzirati izopćene mete češćim dobacivanjem lopte te da su ljudi također bili skloni ne voljeti počinitelja isključujućeg ponašanja, dok su prema meti osjećali prednost i simpatije.
Kako bi proveli studiju, istraživači su promatrali kako su 244 ljudska sudionika reagirala kada su promatrali virtualnog agenta umjetne inteligencije kojeg drugi čovjek isključuje iz igre u igri zvanoj 'Cyberball', u kojoj igrači dodaju virtualnu loptu jedni drugima na ekranu. Sudionici su bili u dobi između 18 i 62 godine.
U nekim je igrama čovjek koji nije sudjelovao bacio lopticu botu priličan broj puta, a u drugim je čovjek koji nije sudjelovao očigledno isključio bota bacivši loptu samo ljudskom sudioniku.
Sudionici su promatrani i naknadno anketirani za njihove reakcije kako bi se ispitalo jesu li skloni bacanju loptice robotu nakon što se prema njemu nepravedno postupalo i zašto.
Otkrili su da su većinu vremena sudionici pokušavali ispraviti nepoštenost prema botu favorizirajući bacanje loptice botu. Veća je vjerojatnost da će stariji sudionici uočiti nepravedno.
Istraživači kažu da kako AI virtualni agenti postaju sve popularniji u zadacima suradnje, a povećani angažman s ljudima može povećati naše poznavanje i pokrenuti automatsku obradu. To bi značilo da bi korisnici vjerojatno intuitivno uključili virtualne agente kao stvarne članove tima i s njima se društveno uključili.
To, kažu, može biti prednost za radnu suradnju, ali može biti zabrinjavajuće kada se virtualni agenti koriste kao prijatelji koji zamjenjuju ljudske odnose ili kao savjetnici za fizičko ili mentalno zdravlje.
