Dva i pol mjeseca prošla su od tragedije u Novom Sadu, a majka 27-godišnjeg Stefana Hrke, stradalog u padu nadstrešnice, ponavlja isto pitanje - tko je odgovoran? Dijana Hrka u intervjuu za N1 Beograd kaže da joj i poslije podizanja optužnice djeluje kao da se netko štiti.
Vijest o padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu zatekla ju je kod kuće, a kako kaže, prvotno je pomislila da nije ništa previše opasno i da je riječ o običnoj nadstrešnici na stajalištu.
Krivi su svi
“Došli smo tamo. Ja sam rekla inspektoru da ga želim vidjeti. Otišla sam gore, on me je pitao ‘jesi li spremna’, ja sam rekla – da. To je bilo strašno, videti svoje dijete tako, ali da ga nisam vidjela ne bih mogla podnijeti”, kaže Dijana.
Komentirajući to što su državni službenici prvotno izjavljivali da nadstrešnica nije rekonstruirana, a nakon toga se saznalo da ipak jeste, ona kaže da su za nju svi krivi.
“Zašto ne rade svi odgovorno svoj posao? Zašto uvijek mora nečija strina, baba, tetka, ujak, nebitno – rodbinske linije da se vuku? Zašto se takvi ljudi nalaze na pozicijama? Zašto se netko štiti? Nije jasno, jedni se štite, jedni se optužuju. Svi su krivi. Za mene su svi krivi. Svi su potpise stavili. Ako ti nećeš raditi, to je posao. Ako vidiš da je nepravilnost, daj ostavku, daj otkaz. Postoji rješenje za to. Nas država ubija, naš sustav nas ubija. Neka jednom netko kaže ‘kriv sam’. Svi vječno nisu krivi, pa nije se ta nadstrešnica radila sama”, kaže Dijana Hrka.
Zašto nitko nije reagirao?
“Neću nikad biti mirna. Ja nikad neću imati taj mir u srcu, pola srca već nemam. Ne živim da živim, nego živim da preživim. Imam to drugo dijete na koje moram misliti, ali bih na neki način, da kažem, bila mirnija kad bih znala… Tko ubija našu djecu? Tko stoji iza svega toga? Zašto se ne stane jednom na put tom kriminalu? To je kriminal, to je vrsta kriminala. Korupcija i kriminal, to je jedno te isto za mene, jedno bez drugog ne može”, kaže majka Stefana Hrke.
Pita i zašto nitko nije reagirao na upozorenja. “Zašto prave mostove, prave puteve, prave sve… Trebamo li mi sutra izaći bilo gdje, da stanemo i da razmišljamo hoće li nam se nešto srušiti ispod nogu, da potonemo ili će nam nešto pasti na glavu. Ne znam. Strašno. Ne znam šta bih rekla na to.”
U intervjuu za N1 Beograd ispričala je kako je izgledao taj tragični dan, ali i kakav je bio njen Stefan, koji je rođen u Beogradu, ali se nešto prije tragedije preselio u Novi Sad….
