O ključnim čimbenicima koji bi mogli prevagnuti prema ratu ili miru u Iranu, DW je razgovarao s Omidom Memarianom iz DAWN-a, think tanka sa sjedištem u Washingtonu, politologinjom i stručnjakinjom za Bliski istok Leilom Morovati i Babakom RezaeeDaryakenarijem, profesorom međunarodnih odnosa na Sveučilištu Leiden u Nizozemskoj.
1. Američki međuizbori: čeka li Trumpa stroži nadzor?
Pobjeda Demokratske stranke prisilila na međuizborima bi predsjednika Donalda Trumpa da se više usredotoči na unutarnja pitanja, a u američkom Kongresu vjerojatno bi na vidjelo izašli i financijski troškovi rata, rekao je Memarian za DW. Ipak, Trump bi mogao nastaviti s ograničenim napadima na Iran, a da pritom formalno ne objavi rat.
I RezaeeDaryakenari je iznio slično stajalište: "Predsjednik ima široku vlast i slobodu djelovanja, osobito u vanjskoj politici i vođenju vojnih operacija. Poraz republikanca, čak i uz pojačan pritisak Kongresa, ne mora nužno zaustaviti nove napade."
2. Politička neizvjesnost u Izraelu: pritisak na Netanyahua
Izbori u Izraelu, održani 27. listopada, završili su pat-pozicijom. Ni koalicija okupljena oko aktualnog premijera Benjamina Netanyahua, ni tabor koji podržava bivšeg načelnika Glavnog stožera izraelske vojske Gadija Eisenkota, nisu uspjeli osigurati jasnu većinu.
Memarian je izjavio da bi politička neizvjesnost mogla potaknuti Netanyahua na donošenje važnih odluka dok još uvijek drži vlast – čineći to prijelazno razdoblje „najosjetljivijim i najopasnijim” za moguću ponovnu eskalaciju.
Promjena vlasti u Izraelu ne bi iz temelja promijenila izraelsku politiku prema Iranu, rekao je Memarian. Netanyahuov glavni suparnik, bivši načelnik Glavnog stožera Eisenkot, „mogao bi biti popustljiviji prema Americi” i tješnje surađivati s Washingtonom.
RezaeeDaryakenari je pak rekao da se izraelski strahovi vezani uz Iran „ne svode samo na samog Netanyahua”. Nova vlada mogla bi, doduše, promijeniti tijek eventualnog sukoba i način koordinacije s Washingtonom, no o procjeni rizika od napada također bi odlučivali i sigurnosni aparat i vladajuća koalicija, dodao je.
3. Iranski atomski program: kako bi trebali teći pregovori?
Iranski nuklearni program ostaje najveće otvoreno pitanje između dviju vlada, pri čemu SAD odbacuje iransku tvrdnju da je program namijenjen samo za civilne svrhe.
No dvije se strane razilaze i po pitanju toga kako bi sami pregovori trebali teći, rekao je Memarian: „SAD želi da pregovori započnu ne samo s fokusom na iranski nuklearni program, već i uz ustupke već na samom početku.”
Iran traži ukidanje sankcija i oslobađanje zamrznute imovine prije početka pregovora o nuklearnom programu. Ako se stajališta dviju strana ne približe, upozorava Memarian, raste vjerojatnost izbijanja novog rata.
Leila Morovati, politička analitičarka koja trenutno živi u Finskoj, izjavila je da je nuklearni program „srž” sukoba. Iranska vlada na njega gleda kao na jamstvo opstanka i ulog za pregovaranje, kaže ona. S druge strane, Washington strahuje da bi nuklearni Iran poremetio njegove sigurnosne procjene i dugoročnu strategiju za Bliski istok i šire, zbog čega inzistira na tome da se to pitanje prvo stavi na pregovarački stol.
4. Hormuški tjesnac: iransko sredstvo pritiska i rizični faktor?
Prije nego što su Sjedinjene Države i Izrael krajem veljače pokrenuli rat, oko 20 % svjetske nafte prolazilo je kroz Hormuški tjesnac. Iran je od tada drastično smanjio izvoz energenata kroz taj pomorski prolaz od ključne važnosti, koristeći ga kao sredstvo pritiska na SAD i Izrael.
No, prema riječima Memariana, iranska ograničenja u tjesnacu sama po sebi neće dovesti do eskalacije.
Ako američki dužnosnici procijene da je potreban širi napad bilo kakav incident mogao bi poslužiti kao izgovor, navodi Memarian. Ako Washington procijeni da su rizici previsoki, mogao bi se odlučiti za gospodarsku blokadu, uz istovremeno zadržavanje pregovora kao opcije. U tom scenariju „čak ni povremene napetosti u Hormuškom tjesnacu neće uvući Ameriku u rat”, smatra ovaj analitičar.
5. Hutisti u Jemenu: iranski saveznici, a ne podređeni
Hutisti u Jemenu uzeli su na nišan prijevoz energenata na Crvenom moru, pri čemu su izvodili napade i na saudijske gradove i infrastrukturu. No Memarian ističe da su korijeni i borba jemenskih pobunjenika „u potpunosti domaći i autohtoni”, unatoč njihovoj ideološkoj bliskosti s Teheranom.
Memarian navodi da postupci hutista ne moraju nužno dovesti do eskalacije sukoba između Irana i SAD-a, ali da bi Washington mogao iskoristiti djelovanje pobunjenika kao izgovor za novi napad na Iran.
RezaeeDaryakenari je ponudio ponešto drukčiju procjenu. Napadi hutista na pomorski promet i na zemlje u regiji, kaže on, „mogu istovremeno proširiti rat i ubrzati stvaranje koalicije protiv Islamske Republike”. Zemlje koje ne žele rat s Teheranom „mogle bi se okrenuti tješnjoj vojnoj suradnji kako bi zaštitile svoju trgovinu i sigurnost”. To ne znači nužno izravan ulazak u rat, dodaje on, „ali bi moglo suziti manevarski prostor Islamske Republike”.
6. Regionalni posrednici: četiri zemlje s velikim ulozima
Budući da su izravni pregovori između vlada Irana i Sjedinjenih Američkih Država u zastoju, svijet je usmjerio pozornost na Katar, Oman, Pakistan i Saudijsku Arabiju. Iako svaka od tih zemalja ima drukčiju ulogu u krizi, sve su one izravno zainteresirane za okončanje rata.
„One su bliske SAD-u, ali istovremeno žele održati veze s Iranom i izgraditi regionalne saveze kako bi spriječile buduće sukobe”, rekao je Memarian.
Morovati kaže da bi izostanak američke potpore arapskim saveznicima tijekom rata mogao te saveznike navesti na preispitivanje vlastitih politika i okretanje suparnicima SAD-a.
7. Što će Trumpova administracija učiniti nakon izbora?
Tijekom predizborne kampanje Trump je rekao da očekuje dogovor s Iranom ubrzo nakon međuizbora. U međuvremenu je novinska agencija Reuters citirala tri visoka iranska dužnosnika i dodatni izvor koji su rekli da je Teheran namjerno produžio pregovore kako bi politički oslabio Trumpa.
Memarian smatra da iranski čelnici vjeruju da bi poraz republikanaca povećao pritisak na Trumpa da okonča rat. Ali Trump će ostati ključni donositelj odluka u vanjskoj politici, a pritisak Kongresa vjerojatno neće igrati odlučujuću ulogu, upozorava Memarian.
RezaeeDaryakenari je ocijenio da će u nadolazećim mjesecima prevladavati „faktori eskalacije” – te da je vjerojatnost vojne eskalacije velika.
Iranska vlada može izbjeći novi krug rata jedino temeljnim zaokretom u politici i ustupcima koje bi čelnici zemlje smatrali gotovo kapitulacijom. Međutim, dodao je, takvo bi povlačenje također ugrozilo opstanak režima, slabeći njegovo ideološko opravdanje i narušavajući potporu.
8. Gospodarska cijena: zaraćene strane još nisu na rubu sloma
Visoke cijene nafte, rizici u pomorskom prometu i ekonomski pritisci opterećuju sve strane dok rat ulazi u svoj deveti mjesec. Bi li to moglo potaknuti Teheran, Washington i prijestolnice u regiji na postizanje kompromisa?
„Gospodarstvo je Ahilova peta svake strane u ovom ratu”, rekao je Morovati, „a to vrijedi čak i za zemlje izvan regije.”
Cijene energenata predstavljaju izvor pritiska na američku vladu, ističe Morovati. „Vidjeli smo da opskrba energentima i očekivanja američke javnosti imaju značajan utjecaj”, rekao je Morovati, „a to je jedan od problema s kojima se suočava Trumpova administracija.”
Memarian također smatra da su gospodarske posljedice poticaj za postizanje dogovora. No, ističe i kako svaka strana vjeruje da će nanošenje veće štete onoj drugoj ojačati njezin položaj u budućim pregovorima.
„To bi lako moglo prerasti u rat iscrpljivanja, a upravo je takav pristup prevladavao posljednjih mjeseci”, rekao je Memarian. I zaključio da nijedna strana još nije došla do točke u kojoj kompromis smatra neizbježnim.
