Radnja ovog ranog komada Williama Shakespearea, vedar je i dinamični komad koji je proslavio Shakespeareovu umješnost u komičkim zapletima, odvija se na temperamentnoj Siciliji, u okolici Mesine, a prati ljubavne brige dvaju mladih parova. Tu su Claudio i Hera, dvoje mladih koje se zavole na prvi pogled, ali im sreću kvare zle spletke Sir Johna, dok su Beatrice i Benedict u stalnoj svađi i podbadanju, iako je svima jasno da ispod njihovih sukoba pršti velika privlačnost. Hera je lažno optužena za preljub, ali njezina nevinost na kraju bude dokazana. Benedict i Beatrice pod varkom priznaju da su zaljubljeni jedno u drugo, pa sve završava mnogostrukim vjenčanjima, iako su neka prava, a neka lažna, a prijevare uključuju neprestana presvlačenja, lažiranu smrt i mnogo drugih obrata.
Na idiličnom posjedu obasjanom toplim suncem juga odmara se aragonska vojska nakon pobjede u ratu koji se vodio između dva zavađena brata. Braća su se naizgled pomirila i obojica su gosti sicilijanskog namjesnika i njegove obitelji, a kako je rat završio – vrijeme je za ljubav. Međutim, kako to često kod Shakespearea ili u životu biva, i ljubavne igre mogu postati bojno polje. Dva mlada para dobro će se namučiti dok njihova srca ne shvate da su suđena jedno drugome, a to neće biti u tišini ili samoći. Ovaj komad ima mnogo vike za sve i nizašto.
Praizveden je u sezoni 1598/99, a prvi put tiskan već 1600. U dvorskim kronikama sezone 1612/13 postoji bilješka da je predstava „Mnogo vike nizašto“ izvedena dva puta. To znači da je od praizvedbe ta komedija još u svoje vrijeme bila hit i najvjerojatnije neprekinuto igrala 13 godina, već tada zauzimajući visoko mjesto na ljestvici Shakespeareovih djela.
Popularnost ovog teksta počiva na kvalitetama koje svaka dobra komedija mora imati – lepršavost zapleta, blagu iščašenost karaktera, dražesne nedoslijednosti u radnji i sretan kraj, ali ispod lakih nota zabavne partiture miriše na mrak, manipulaciju, cinizam i ironiju.
Takvi tekstovi trebaju dobre glumce pa je zato i „Mnogo vike nizašto“ izvanredna platforma za izvedbene i koncepcijske bravure koje publiku ostavljaju bez daha već nekoliko stoljeća. U prilog tome govori i činjenica da je ekranizacija ovog komada u režiji Kennetha Branagha iz 1993. zaradila tada vrtoglavih 43 milijuna dolara.
Izvrsnost glumačkog ansambla Komedije uz redatelja Krešimira Dolenčića jamči da će i nas u publici inteligentno zabaviti ova Shakespeareova eskapistička, frivolna dokolica. Ta zabavna priča tek na drugi ili treći pogled u sebi otkriva opasne krivine, predrasude i površnost, a to nas i danas može stajati života. Ili zasluženog sretnog kraja, makar u kazalištu.
