Za turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana izbori idućeg mjeseca od povijesnog su značaja.
Sto godina nakon utemeljenja sekularne republike Mustafe Kemala Ataturka ukoliko Erdogan pobijedi, imat će moć još više staviti svoj pečat na geostrateškog teškaša od 85 milijuna ljudi. Zapad strahuje kako će on ove izbore vidjeti kao svoj trenutak za guranje Turske prema sve religioznijem konzervativnom modelu, karakteriziranom regionalnom konfrontacijom, s većom političkom moći usredotočenom oko njega.
Predsjednički izbori, analizira Politico, snažno će utjecati na sigurnost u Europi i na Bliskom istoku. Tko bude izabran definirat će, ulogu Turske u NATO savezu, njezin odnos sa SAD-om, EU-om i Rusijom, migrantsku politiku, ulogu Ankare u ratu u Ukrajini, kao i kako se nosi s napetostima u istočnom Sredozemlju.
Očekuje se kako će izbori 14. svibnja biti najžešća utrka u dosadašnjoj Erdoganovoj 20-godišnjoj vladavini, dok se zemlja bori s godinama lošeg gospodarskog upravljanja i posljedicama razornog potresa.
Suočit će se s oporbenim savezom šest stranaka koji stoji iza Kemala Kilicdaroglua, zvanog "turski Gandhi", koji obećava velike promjene. Ankete pokazuju da je Kilicdaroglu preuzeo vodstvo, ali Erdogan ima moć države i njezinih institucija iza sebe.
“Doći će do promjene od autoritarne vladavine jednog čovjeka, prema nekoj vrsti timskog rada, što je mnogo demokratskiji proces”, rekao je Unal Çevikoz, glavni savjetnik za vanjsku politiku Kilicdaroglua za Politoco. "Kilicdaroglu će biti maestro tog tima."
Kada se govori o pristupnim pregovorima Turske i EU-a, tamošnja oporba uvjerena je da može odmrznuti pregovore o pristupanju Europskoj uniji koji su zapeli još 2018. zbog neprovođenja reformi u smislu vladavine prava, medijskih sloboda i depolitizacije pravosuđa.
Oporbeni tabor također obećava da će provesti odluke Europskog suda za ljudska prava kojima se poziva na oslobađanje dvojice Erdoganovih najpoznatijih zatvorenih protivnika, sučelnika prokurdske Narodne demokratske stranke Selahattina Demirtaşa i branitelja ljudskih prava Osmana Kavale.
"To će jednostavno poslati poruku našim saveznicima i svim europskim zemljama da se Turska vratila na pravi put demokracije", rekao je Çevikoz.
Međutim, čak i pod novom administracijom, zadatak ponovnog otvaranja pregovora o pristupanju Turske EU-u je nezgodan.
Anti zapadni osjećaji u Turskoj vrlo su jaki u cijelom političkom spektru, tvrdi Wolfango Piccoli, suosnivač tvrtke za analizu rizika Teneo.
"Vanjska politika ovisit će o koherentnosti koalicije", rekao je. “Ovo je koalicija stranaka koje nemaju ništa zajedničko osim želje da se riješe Erdogana. Oni imaju sasvim drugačiji program, a to će imati utjecaja na vanjsku politiku.”
Također se čini kako je Europa nespremna nositi se s novom Turskom, pri čemu se skupina zemalja - među kojima su najistaknutije Francuska i Austrija, posebno protivi ideji ponovnog uspostavi veza.
"Oni su navikli na ideju nesvrstane Turske, koja je odstupila od normi i vrijednosti EU-a i ide svojim putem", rekao je Aslı Aydıntasbas, gostujući suradnik na Brookingsu. “Ako oporba formira vladu, tražit će europski identitet, a mi ne znamo odgovor Europe na to, može li to biti pristupanje ili novi sigurnosni okvir koji uključuje Tursku.”
"Erozija povjerenja očito je bila uzajamna", rekao je bivši turski diplomat Sinan Ulgen, viši suradnik u istraživačkom centru Carnegie Europe, tvrdeći da unatoč suzdržanosti oko pristupanja Turske, postoje druga područja u kojima bi se mogao izgraditi komplementaran i uzajamno koristan okvir, poput carinske unije, liberalizacije viznog režima, suradnje u području klime, sigurnosti i obrane te sporazuma o migracijama.
Opozicija će doista tražiti preispitivanje sporazuma s EU-om o migracijama iz 2016., rekao je Çevikoz.
“Naša migracijska politika mora biti usklađena s EU-om”, rekao je. “Mnoge zemlje u Europi vide Tursku kao neku vrstu bazena, gdje se mogu zadržati migranti koji dolaze s istoka i to je nešto što Turska, naravno, ne može prihvatiti”, rekao je, ali je dodao. “To ne znači da Turska treba otvoriti svoje granice i natjerati migrante da krenu u Europu. Ali moramo koordinirati i razviti zajedničku migracijsku politiku.”
Što se tiče međusobnog odnosa prema NATO-u i SAD-u, nakon što je prvobitno uložila veto, Turska je konačno 30. ožujka dala zeleno svjetlo finskom članstvu u Sjevernoatlantskom savezu.
Oporba obećava i korak dalje, te da će okončati turski veto na ulazak Švedske, najavljujući kako će to biti moguće do godišnjeg okupljanja Saveza 11. srpnja.
Naravno, novim mandatom na čelu države Erdogan bi se isto mogao osjećati dovoljno ovlaštenim da pusti Švedsku unutra, tvrde upućeni. NATO saveznici ipak su odigrali značajnu ulogu u pomoći nakon potresa.
Glasnogovornik turskog predsjednika İbrahim Kalın kaže da vrata Švedskoj nisu zatvorena, ali inzistira da je na Stockholmu da odredi kako će se stvari odvijati.
Turski vojni odnosi sa SAD-om pogoršali su se 2019., kada je Ankara kupila raketni sustav ruske proizvodnje S-400, što je potez za koji je SAD rekao da bi ugrozio zrakoplove NATO-a koji lete iznad Turske. Kao odgovor, SAD je izbacio Ankaru iz programa kupovine borbenih zrakoplova F-35 te uveo sankcije turskoj obrambenoj industriji.
Sastanak krajem ožujka između Kilicdaroglua i američkog veleposlanika u Ankari Jeffa Flakea razbjesnio je Erdogana, koji je to vidio kao intervenciju u izbore i obećao "zatvoriti vrata" američkom izaslaniku. "Moramo Sjedinjenim Državama očitati lekciju na ovim izborima", rekao je bijesni predsjednik biračima.
Što se tiče ruske agresije na Ukrajinu, Turska se predstavila kao posrednik. Paralelno nastavlja isporučivati oružje, među kojima su najvažnije bespilotne letjelice Bayraktar Ukrajini, ali istodobno i odbija sankcionirati Rusiju. Također je posredovala u dogovoru UN-a koji dopušta prolazak ukrajinskog izvoza žitarica kroz blokirano Crno more.
Nakon što je dao zeleno svjetlo za pristupanje Finske NATO-u i nagovijestio da bi je Švedska mogla slijediti, Erdogan sada sugerira da bi Turska mogla biti prva članica NATO-a, koja će ugostiti ruskog predsjednika Vladimira Putina.
"Možda postoji mogućnost" da Putin otputuje u Tursku 27. travnja na inauguraciju prvog nuklearnog reaktora u zemlji koji je izgradila ruska državna tvrtka za nuklearnu energiju Rosatom, rekao je.
Cevikoz je rekao da će pod Kilicdarogluovim vodstvom Turska nastaviti djelovati kao posrednik i produžiti ugovor o žitu, ali će staviti i veći naglasak na status Ankare kao članice NATO-a.
Turski odnos s Rusijom postao je uvelike vođen odnosom između Putina i Erdogana i to se mora promijeniti.
Foto: Shutterstock
Uza sve navedeno ne treba zanemariti ni uloge Turske u Siriji, a koja uvelike ovisi o tome kako se može pozabaviti pitanjem Sirijaca koji žive u Turskoj, ističe oporba.
Turska je udomila oko 4 milijuna Sirijaca i mnogi Turci, koji se bore s velikom krizom troškova života, postaju sve neprijateljski raspoloženiji. Kilicdaroglu je obećao stvoriti mogućnosti i uvjete za dobrovoljni povratak Sirijaca.
“Naš pristup bi bio rehabilitacija sirijskog gospodarstva i stvaranje uvjeta za dobrovoljni povratak”, rekao je Cevikoz, dodajući da bi to zahtijevalo međunarodnu podjelu tereta, ali i uspostavljanje dijaloga s Damaskom.
Erdogan također pokušava uspostaviti zbližavanje sa Sirijom, ali sirijski predsjednik Bashar al-Assad kaže kako će se sastati s turskim predsjednikom tek kada Ankara bude spremna potpuno povući svoju vojsku iz sjeverne Sirije.
Međutim, Piccoli iz Tenea smatra da je dobrovoljni povratak Sirijaca tek "pusta želja".
“To su Sirijci koji žive u Turskoj više od 10 godina, njihova djeca od prvog dana idu u školu u Turskoj. Dakle, upitno je u kojoj se mjeri obećanje o njihovom dobrovoljnom povratku može provesti.”
Pored svim problema i poteškoća, Turska je posljednjih mjeseci pojačala svoju agresivnu retoriku protiv Grčke, a Erdogan je čak upozorio da bi projektil mogao pogoditi Atenu.
Ipak, brza reakcija grčke vlade i grčke zajednice na razorne potrese u Turskoj i posjet grčkog ministra vanjskih poslova Nikosa Dendiasa, stvorili su novu pozadinu za bilateralne odnose dviju država.
Dendias je, zajedno sa svojim turskim kolegom Mevlutom Çavuşogluom, najavio da će Turska glasati za Grčku u kampanji za nestalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, te da će Grčka podržati tursku kandidaturu za Glavno tajništvo UN-a.
U još jednom znaku otopljenja, grčki ministar obrane posjetio je Tursku ovog mjeseca, a njegov turski kolega Hulusi Akar izrazio je pritom nadu kako će Mediteran i Egej biti "more prijateljstva" između dviju zemalja.
“Obje zemlje će imati izbore i vjerojatno će ih imati isti dan. Dakle, ovo će otvoriti novi horizont pred obje zemlje,” smatra Cevikoz.
Što se tiče Cipra, Cevikoz je rekao da je za Atenu i Ankaru važno da ne interveniraju u unutarnju politiku Cipra te da “dva naroda na otoku trebaju dobiti priliku da bilateralno sagledaju svoje probleme”.
Analitičari međutim tvrde kako su Grčka, Cipar i istočni Mediteran temeljni Turske vanjske politike, te da se s novom vladom neće puno toga promijeniti. Razlika će biti više u stilu.
