Najbogatiji grad na afričkom kontinentu izgrađen je na zlatu, ali sada je definiran kaosom, kriminalom i korupcijom. Kroz njegovu sliku može se opisati širi kolaps osnovnih usluga diljem Južnoafričke Republike. Od prekinute željezničke mreže koja remeti trgovinu do katastrofalnih sanitarnih uvjeta koji su izazvali nedavnu epidemiju kolere u blizini glavnog grada Pretorije. Gledajući sve skupa dijelovi zemlje sve više izgledaju kao država koja propada.
Srž nereda u Johannesburgu je kriza upravljanja piše Bloomberg. Otkako je 2016. vladajuća nacionalna stranka u zemlji, Afrički nacionalni kongres, izgubila kontrolu nad gradom, nestabilne koalicije dovele su do šest gradonačelnika u četiri godine.
Servisi i održavanje, te ponajviše stalni nestanci struje, najvidljivija su žrtva stanja.
Državno elektroprivredno poduzeće, koje je posljednjih godina postalo sinonim za južnoafričke probleme, ima niz elektrana na ugljen koje su stare, loše održavane i dizajnirane. Nestanci struje su lokalno poznati kao "loadshedding" i odjednom traju do četiri i pol sata.
Država i dalje funkcionira, ali prepreke su sve veće. "Možda u ovom trenutku nismo propala država, ali smo sigurno propala vlada", rekla je Tessa Dooms, direktorica politike u neprofitnoj organizaciji Rivonia Circleu, čiji je deklarirani cilj transformirati Jug Afriku u "snažnu, održivu demokraciju".
'Ne osjećamo posljedice propale države jer drugi sektori društva funkcioniraju ", rekla je. "Ali sigurno osjećamo posljedice neuspjelog upravljanja.'
Bivši gradonačelnik Mphou Phalatse koji je smijenjen početkom godine tvrdi kako postoji rješenje. Johannesburgu je potrebno 300 milijardi randa, oko 16,3 milijarde dolara, za izgradnju nove infrastrukture, struju, vodu, kanalizaciju kao i prateće popravke.
Nekada najbogatiji grad Afrike zahvaljujući zlatnoj groznici koja je započela u kasnom 19. stoljeću i nastavila se kroz eru apartheida, metropola s više od 5 milijuna ljudi pretvorila se u grad u kojem je gotovo polovica stanovništva nezaposlena i živi u siromaštvu.
Istovremeno u cijelom JAR-u stopa nezaposlenosti iznosi 32,9 posto. Oko 18 milijuna ljudi oslanja se na neki oblik socijalne pomoći, a njihov broj dvostruko je veći od registriranih poreznih obveznika.
U međuvremenu kriminal se proširio, a razne skupine vladaju nekad središnjom poslovnom gradskom četvrti pljačkajući zapuštene zgrade i tjerajući preostale tvrtke iz tog područja. Sitnim kriminalcima u modi su kablovi i metali koji se mogu ukrasti iz trafostanica i prodati na crnom tržištu. Drugi se samo pokušavaju ilegalno spojiti na mrežu.
Redukcije struje čine jutarnje i večernje putovanje na posao gotovo nemogućom misijom, dok se vozači pokušavaju provući oko otvorenih rupa na cesti, nepokrivenih šahtova, i ogoljenih električnih kabela. Vidjeti beskućnike kontroliraju promet kad se svjetla ugase postala je uobičajena pojava, a pritom od napojnica vozača zarade oko 300 randa.
Energetska nesigurnost pogađa ugostitelje i obrtnike. U svom restoranu Ikechukwua Oparauga bio je prisiljen otpustiti polovicu svog osoblja, preseliti u manje prostorije, ali i dalje gubi novac. Istovremenu lokalna bandi plaća 350 randa tjedno za zaštitu.
Brojni poslovni čelnici Južnoafričke republike pozivaju na rješavanje problema zbog trenutnog stanja nacije. Središnja banka procjenjuje kako nestanci struje gospodarstvo koštaju 900 milijuna randa dnevno, te procjenjuje kako će se ovogodišnja stopa rasta u JAR-u smanjiti za dva posto.
