Njemački mediji već neko vrijeme izvještavaju o tajnim pregovorima između predstavnika Rusije i SAD-a o kupnji oštećenog Sjevernog toka od strane američkih investitora.
Njemački Bild je početkom ožujka pisao da „iz krugova njemačke vlade stižu informacije da su glasine o mogućem dogovoru između Donalda Trumpa i Vladimira Putina u vezi s opskrbom Europe plinom poznate već duže vrijeme te da se to ocjenjuje kao realističan scenarij. Trenutno se intenzivno analizira koje mogućnosti Njemačka ima za spriječavanje povratka plinovoda Sjeverni tok 2".
U vezi s time, stručnjak za vanjsku politiku CDU-a, Roderich Kiesewetter, izjavio je: „Prodaja ruskog plina pod američkom etiketom simbolično bi učvrstila vezu između Trumpa, njegovih MAGA pristaša i Putinova režima. Sjeverni tok nikada ne može biti dio mira i neće omogućiti mirovne pregovore, naprotiv."
A Rene Domke (Liberalna stranka, FDP), član istražnog odbora za Sjeverni tok u njemačkoj saveznoj pokrajini Mecklenburg-Zapadna Pomeranija, komentirao je: „Prvo je osnovana posebna zaklada kako bi se zaobišle američke sankcije, a sada Amerikanci žele preuzeti plinovod. Ovo je priča iz Apsurdistana."
Međutim, u međuvremenu se u javnosti rasplamsala rasprava o toj temi. Posebno upada u oči da su se oglasili političari koji pregovaraju o energetskim pitanjima u okviru koalicijskih pregovora između demokršćanske Unije CDU i CSU te Socijaldemokrata (SPD).
Povratak ruskog plina nije nerealna opcija
Pregovarači za energetiku iz CDU-a i SPD-a ne odbacuju a priori povratak ruskog plina. Krajem prošlog tjedna političar CDU-a Thomas Bareiß, koji je u pregovaračkom timu za energetiku, na mreži LinkedIn reagirao je na pisanje uglednog Handelsblatta o tome što bi mogući mir u Ukrajini mogao značiti za Sjeverni tok i isporuke ruskog plina.
Ako bi ponovno zavladao mir, odnosi se normalizirali, a embargo prije ili kasnije bio ukinut, „naravno da bi plin ponovno mogao teći – ovoga puta možda kroz plinovod pod kontrolom SAD-a", napisao je Bareiß, koji je 20 godina zastupnik iz Baden-Württemberga u Bundestagu i koji je bio državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva za vrijeme Angele Merkel. Prema njegovim riječima, o tome bi trebalo odlučiti tržište.
Njegov stranački kolega Jan Heinisch, također u pregovaračkom timu za energetiku, očito slično razmišlja. Informativni portal Politico citira ga sljedećim riječima: „Ako se jednog dana pronađe pravedan i siguran mir, tada mora biti dopušteno ponovno razgovarati i o kupnji ruskog plina."
Potom se i premijer Saske Michael Kretschmer (CDU) i pregovarač u koalicijskim razgovorima također založio za drugačiju politiku sankcija prema Rusiji. „Štetimo sebi više nego što postižemo bilo kakav učinak u toj zemlji“, rekao je Kretschmer za televizijsku postaju ntv.
Još u siječnju je on rekao: „Problem sa Sjevernim tokom mora biti riješen.“ Ocijenio je da se Njemačka nakon eksplozije plinovoda Sjeverni tok dovela u nove ovisnosti – „s dramatičnim posljedicama za troškove energije.“
Ispostavilo se da slično misli i socijaldemokrat i premijer Brandenburga Dietmar Woidke, koji također sudjeluje u koalicijskim pregovorima o energetskoj politici.
Normalizacija odnosa s Rusijom
On se zalaže za to da se, nakon postizanja mirovnog sporazuma, koji bi, po njegovu mišljenju, trebalo postići što je prije moguće diplomatskim putem, trgovinski odnosi s Rusijom ponovno normaliziraju – „uključujući i isporuku sirovina". Pod tim vjerojatno misli na naftu. Moglo bi se razmotriti i opskrbu prirodnim plinom, nastavio je Woidke.
„Doista vjerujem da gospodarski odnosi mogu doprinijeti poboljšanju ukupnih odnosa između Europe i Rusije."
S njim se slaže ministar financija Brandenburga, Robert Krumbein iz stranke Savez Sahre Wagenknecht (BSW): „Naravno da konačno moramo početi djelovati u vlastitom interesu." U to, prema njegovim riječima, spada i preispitivanje – jesu li sankcije doista svrsishodne ili u konačnici štete samoj Njemačkoj.
Iako se nije izravno osvrnula na Bareißev prijedlog, liderica BSW-a Sahra Wagenknecht suštinski ga je podržala, rekavši za drugi program njemačke televizije ZDF: „Apsolutno je u interesu Njemačke i njezina gospodarstva da se plinovodi Sjevernog toka poprave". Ona smatra da je „njemačkom gospodarstvu potreban jeftin plin. Nemamo nijednog dobavljača koji može zamijeniti ruske isporuke po sličnim cijenama."
Tino Chrupalla, supredsjednik desno-ekstremnoe, i Rusiji vrlo naklonjene Alternative za Njemačku (AfD) također smatra da se „buduća vlada mora zalagati za obnovu oba plinovoda Sjevernog toka. To je ključna investicija u vitalnu infrastrukturu. Moramo ponovno nabavljati jeftin plin iz Rusije – pod kontrolom uključenih trgovinskih partnera."
Zeleni – zabrinutost i ogorčenje
Sasvim drugačiji stav imaju Zeleni. Lider stranke Felix Banaszak rekao je da „s velikom zabrinutošću primjećuje kako se upravo u Uniji, ali i u SPD-u, ponovno javljaju prvi glasovi koji spekuliraju o nametnutom miru između Rusije i Ukrajine i žele ponovno pustiti plin."
A njegov stranački kolega Anton Hofreiter, inače član Europskog parlamenta, naglašava kako „opcija da ponovno postanemo ovisni o autokratskoj Rusiji jednostavno ne postoji, jer bismo time ponovno opskrbljivali Rusiju golemim količinama novca, omogućujući joj nastavak naoružavanja." Izjave političara iz CDU-a Hofreiter je nazvao „skandaloznima". Obraćajući se Friedrichu Merzu, dodao je da bi on trebao ozbiljno razmisliti „želi li doista da ova dvojica prijatelja autokrata i dalje budu dio pregovaračkog tima."
Sjeverni tok i nepromijenjeni stav aktualne vlade
Sjeverni tok 2 trebao je dopremati plin iz Rusije, nekoć najvažnijeg njemačkog dobavljača, preko Baltičkog mora u Njemačku. Međutim, do toga nikada nije došlo.
Ubrzo nakon ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače 2022., koalicija SPD-a, FDP-a i Zelenih zaustavila je projekt. Sedam mjeseci kasnije, 26. rujna 2022., uništene su tri od četiri cijevi Sjevernog toka 1 i 2. Popravak bi, prema procjenama stručnjaka, koštao više od pola milijarde eura.
Ministarstvo gospodarstva pod vodstvom Roberta Habecka (Zeleni) krajem prošlog tjedna priopćilo je da Sjeverni tok 2 nije certificiran ni pravno odobren, što znači da njegova upotreba ne dolazi u obzir.
