Ukrajinski obrazovni sustav kao i djeca i mladi koji ga pohađaju pod strahovitim su pritiskom, prvo zbog ograničenja nametnutih covidom, a sada već gotovo godinu dana dugim ratom, piše u svojoj analizi Politico.
Kada su Rusi prvi put došli u školu u kojoj je Larysa predavala povijest u jugoistočnoj Ukrajini, tražili su sve udžbenike povijesti i ukrajinskog jezika. Ravnatelj ih je odbio predati.
Škola je zatvorena, ali je ponovno virtualno otvorena 1. rujna, a gotovo 80 posto od 700 učenika pohađa je online. Više od polovice njih ostalo je u okupiranom Berdjansku u regiji Zaporožje, rekla je Larysa, koja je u travnju otišla u regiju Odesa.
“Neki idu u rusku školu i rade zadaću s nama”, rekla je. “Činimo sve što možemo da to učinimo anonimnim. Izbrisali smo sve elektroničke popise, nikada nismo stavljali fotografije ili snimke zaslona niti pisali imena.”
Larysa nije dala svoje prezime niti ime škole iz sigurnosnih razloga. Polovica njezinih kolega još uvijek je na okupiranom teritoriju i predaje online, riskirajući zatvor ili još gore od okupacijskih snaga, a dvoje kolega već je bilo privedeno i kasnije pušteno u rujnu.
"Oni drže lekcije u ekstremnim uvjetima", rekla je Larysa. Žena je držala lekciju, a njen muž je gledao s prozora kako bi ona imala vremena sve sakriti prije nego oni dođu.”
Nakon ponovnog otvaranja u jesen 2021., te nakon ukidanja ograničenja zbog pandemije covida, ukrajinske škole uglavnom su se vratile na online sustav, nakon invazije Rusije u veljači prošle godine. Ali od bombi preko nestanaka struje do raseljavanja i okupacije, milijuni ukrajinske djece i mladih suočavaju se s prekidom obrazovanja, a nastavnici se bore da rade u očajnim uvjetima.
Od početka invazije, više od 3000 obrazovnih ustanova u Ukrajini, odnosno 10 posto od ukupnog broja je oštećeno ili uništeno, prema Ministarstvu obrazovanja. Školske su zgrade u opasnosti od granatiranja ili nedostatka grijanja nakon golemog oštećenja energetske infrastrukture u zemlji, dok nestanci struje i prekinute internetske veze ometaju nastavu od kuće.
U međuvremenu, tisuće učenika i nastavnika koji žive pod okupacijom suočavaju se s pritiskom da prijeđu na ruski obrazovni sustav.
Obrazovanje, sa svojim propagandnim potencijalom utjecaja na mlada srca i umove, tako je postalo prva linija u ratu.
Ideološka bitka
Krim, pod ruskom kontrolom više od osam godina, primjer je kako rusko obrazovanje na okupiranim teritorijima ima za cilj, s konačnim uspjehom izbrisati ukrajinski identitet i militarizirati djecu.
Tamošnje lekcije iz povijesti tvrde da je Ukrajina uvijek bila dio Rusije. Vojni kadetski tečajevi i tečajevi koje sponzoriraju razne agencije počinju za djecu od šest godina, kaže Maria Sulyanina iz Krimske skupine za ljudska prava.
“Vidimo da su ta djeca koja su bila mala kad je počela okupacija, nakon osam godina pretvorena u Ruse”, rekla je.
U međuvremenu, Ukrajina je postupno udaljavala svoj obrazovni sustav od onoga naslijeđenog iz Sovjetskog Saveza. Ruski je potisnut u nastavu stranih jezika; premještena je ruska književnost u dio studija svjetske književnosti; a revidirani su i tečajevi povijesti kako bi uključili događaje poput Holodomora, gladi uzrokovane Sovjetskim Savezom u 1930-ima koja je ubila milijune Ukrajinaca i još uvijek se u velikoj mjeri niječe u Rusiji.
Rusi također imaju pristup mrkve i batine, pa se tako od rujna roditeljima na okupiranim teritorijima isplaćuje se jednokratno 10.000 rubalja (145 eura) da pošalju svoju djecu u rusku školu, plus 4.000 mjesečno ako ostanu.
Foto: Shutterstock
Kada je Rusija izvršila invaziju i okupirala Kupjansk, grad u istočnoj ukrajinskoj regiji Harkov, strukovnaškola na kojoj je predavala Viktoria Scherbakova bila je pod pritiskom da prijeđe na ruski sustav, a kasnije je oštećena i opljačkana.
Sada je njezina učionica ujedno ured i kuhinjski stol u malom unajmljenom stanu koji dijeli sa svoje dvoje djece i starijim roditeljima u Kijevu, nakon što su pobjegli od ruske okupacije. Stan je također virtualna predavaonica sveučilišta njezine kćeri u Harkovu i učionica devetog razreda njenog sina u Kijevu, jer na dane kada su zračne uzbune ni on ne može u školu.
Strukovna prometna škola u Kupjansku gdje je prije rata predavala Scherbakova, a koja je nudila praktičnu obuku za mehaničare i vozače, zajedno s tečajevima transportne logistike za oko 300 učenika u dobi od 14 do 18 godina, postoji kao izmještena, virtualna cjelina, bez vlastitog doma. Iako nudi lekcije online, Scherbakova ne zna hoće li ikada više moći tamo predavati osobno.
"Nismo ni u Kijevu, ni u Harkovu, ni u Kupjansku", rekla je. “Nismo nigdje.”
Prva linija obrazovanja
U listopadu je oko 1300 škola bilo na ukrajinskom teritoriju koji je okupirala Rusija. Profesori su bili meta zbog suradnje, pritvarani su i zlostavljani. Osoblje je poslano u Rusiju ili na Krim pod ruskom okupacijom na prekvalifikaciju u ruskom obrazovnom sustavu ili im je rečeno da će ih zamijeniti učitelji iz Rusije ukoliko odbiju raditi.
U Kupjansku, nakon što se tadašnji gradonačelnik predao Rusima 27. veljače, obrazovne ustanove ostale su otvorene. Međutim, mnogi su roditelji držali svoju djecu izvan škole, uključujući Scherbakovu, čiji je 14-godišnji sin ostao kod kuće iako je ona sama nastavila raditi na koledžu.
Osim što su vani izvjesili rusku zastavu, okupatori su ih pustili na miru, sve do lipnja. Ali do kraja polugodišta postalo je jasno da će osoblje biti prisiljeno odlučiti, otići ili započeti sljedeću školsku godinu prema ruskom sustavu.
"Ako niste radili za njih, nije bilo jasno kakve bi bile posljedice", rekla je Scherbakova. “Da ste otvoreno rekli da ih ne podržavate, završili biste u zatvorima ili podrumima.”
Jedna ravnateljica škole u Kupjansku, koja je odbila otvoriti svoju školu nakon okupacije, provela je gotovo mjesec dana zatočena u podrumu policijske postaje.
Od gotovo 50 nastavnog i administrativnog osoblja strukovnog koledža, samo ih je sedam odbilo raditi s ruskim okupacijskim vlastima, navodi Scherbakova.
"Sramim se svog fakulteta", rekla je.
Potaknuti očiglednim ultimatumom, Scherbakova i njezina djeca uspjeli su početkom lipnja napustiti Kupjansk i otići na slobodni ukrajinski teritorij. Škola je premještena kako bi praktično funkcionirala na teritoriju pod kontrolom Ukrajine, a njezina je uloga prebačena na vršiteljicu dužnosti. S kolegom su tiskali diplome za one maturante koji su bili dostupni, njih 35 od 53, te izradili program za početak nove nastavne godine.
Ali kad su ona i kolegica počele zvati studente, saznale su da su tinejdžeri upisani za početak godine na školu u Kupjansku po ruskom sustavu. Fizički i virtualni škola je započela paralelno obrazovanje 1. rujna. Osam dana kasnije ukrajinske su snage oslobodile Kupjansk.
Kad se Scherbakova vratila nakon oslobođenja, otkrila je da je škola potpuno opljačkana zbog opreme i vozila za obuku, te da je knjižnica puna netaknutih novih ruskih udžbenika.
Dio osoblja koledža koji je ostao u Kupiansku pobjegao je u Rusiju. Drugi su stupili u kontakt sa Scherbakovom i pitali bi li mogli raditi s njom.
“Isprva nisam imala odgovor. Nisam ukrajinska služba sigurnosti (SBU), ne mogu im suditi", rekla je.
Neki su pod sumnjom za suradnju sa rusima. Kasnije je Ministarstvo obrazovanja pojasnilo da je učiteljima koji su surađivali ili podržali ruski obrazovni sustav, zabranjeno podučavanje. Prema ukrajinskom zakonu o kolaboraciji usvojenom početkom rujna, učitelji koji se bave ruskom propagandom u školama mogu biti osuđeni na zatvorske kazne. Do sredine rujna u Ukrajini je protiv učitelja otvoreno 19 postupaka.
Vrativši se u Kijev, Scherbakova vodi online lekcije i ispite na kraju semestra usred svakodnevnih isključenja struje otkako je Rusija počela bombardirati ključnu infrastrukturu u Ukrajini.
Njezini učenici, koji su zbog rata raseljeni diljem zemlje, također se suočavaju s nestankom struje. Drugi, raseljeni u inozemstvu, prilagođavaju nastavu i školovanje u Njemačkoj ili Engleskoj. A neki ostaju u Kupjansku, nedavno oslobođenom od okupacije, gdje nema interneta, a grad je ujutro i noću pod ruskim granatiranjem.
“Njih mogu samo nazvati i pitati: ‘Jesi li živ? Kako je prošla noć? Ovo je tvoje ispitno pitanje, samo mi reci nešto, što god ti padne na pamet’, rekla je Ščerbakova. “Naravno, ne mogu im dati dobre ocjene. Ali ne mogu ih napustiti.”
Izgubljena generacija
Psihički izazovi rata i ideološke bitke dok Rusija nastoji nametnuti svoj obrazovni sustav ugrožavaju samu osnovu obrazovanja u Ukrajini, sudjelovanje.
Scherbakova kaže da njezini studenti, od kojih mnogi dolaze iz obitelji s niskim primanjima, napuštaju online tečajeve. “Oni moraju preživjeti. Odbacili su sve kako bi pronašli posao”, rekla je. “Mnogi od njih su morali napustiti svoje domove, a moraju od nečega živjeti.”
I učitelji napuštaju profesiju, zbog migracija, odlaska u mirovinu, niskih plaća te ratnih stresova i zabrana. Regija Harkov, prema podacima odjela za obrazovanje izgubila je gotovo 3.000 od prijašnjih 21.500 prosvjetnih djelatnika.
U Kupjansku, kao i u mnogim oslobođenim gradovima i selima, volja za učenjem nije dopunjena potrebnom infrastrukturom električnom energijom, internetom ali i kvalificiranim učiteljima. Djeca se mogu školovati samo ako se presele.
“Ne želimo otići. Ovo je naša zemlja i želimo živjeti ovdje,” rekla je Iryna Protsenko, koja je nedavno skupljala humanitarnu pomoć u Kupjansku sa svojom šestogodišnjom kćeri Zlatom. Obitelj je vodila mali mljekarski posao u gradu prije rata i ostala je tijekom okupacije. “Ali sad se bojim da ćemo morati otići zbog škole.”
Zlata, sramežljivo se smiješeći pored svoje majke, želi učiti, rekao je Protsenko. Ove bi godine trebala krenuti u školu. Trenutačno čitaju knjige zajedno kod kuće, lakše je kad ima struje. “Ali ona je usamljena.”
Ukrajinska djeca već su bila uskraćena za interakciju uživo zbog ograničenja izazvanih pandemijom. Sada, uz samo online podučavanje, plus prekinute rutine i sigurnosna ograničenja rata, postaju sve više pod stresom i povučeni.
“Nije toliko važna kvaliteta obrazovanja koliko komunikacija. Gube socijalizaciju”, rekla je Larysa, učiteljica iz Berdianska.
Neki roditelji uspoređuju situaciju sa situacijom svojih baka i djedova, koji su propustili godine obrazovanja tijekom Drugog svjetskog rata. Kad je rat završio, morali su učiti zajedno s mnogo mlađom djecom, zaradivši tako naziv "pererostki" ili "prerasli".
“Mislim da će biti kao kod moje bake,” rekla je Maria Varenikova, novinarka koja živi u Kijevu sa svojim sinom Nazarom (11). “Nešto će se morati smisliti u Ukrajini, s obzirom na to da djeca godinama nemaju obrazovanje, što zbog covida, a sada i rata.”
Nazarova škola je otvorena ovog rujna, nastavljajući rad s generatorima, flaširanom vodom i podrumskim skloništem za bombe. Ali Nazar ponavlja uglavnom izgubljenu prethodnu školsku godinu.
Šerbakovljev sin, povrh traume zbog bijega od kuće, morao je veći dio prošle školske godine provesti u dodatnim razredima preko ljeta, kako bi prešao u viši razred u Kijevu.
“Mnogo se trude i brinu”, rekla je Ščerbakova. “Oni su jednostavno izgubljena djeca.”
