Mađarski primjer Viktor Orbán nakon što je premoćno pobijedio na parlamentarnim izborima u Mađarskoj u travnju ove godine, a prethodno je njegova stranka FIDESZ istupila iz Europske pučke stranke (EPP) 2021., planira okupiti oko sebe konzervativne i desne europske stranke kako bi na izborima za Europski parlament u svibnju 2024. stvorili novu „istinsku demokršćansku“ europsku političku stranku.
Točan naziv se ne zna, ali spekulira se kako će u nazivu nositi izraz "demokršćanska". Time bi stvorio izravnu konkurenciju Europskoj pučkoj stranci koja okuplja većinski demokršćanske i djelomično konzervativne stranke. Na razini vlada u EU već surađuje s Poljskom i potencijalno sa Italijom, sa kojom bi nakon pobjede Giorgia Meloni, stvorili novi blok i bili snažna konkurencija EPP-u. Nova talijanska premijerka Meloni je inače predsjednica Europske konzervativne i reformske stranke (ECR) čija je članica Fratelli d’Italia, ali i vladajuća konzervativna poljska stranka Pravo i Pravda (PiS). Orbanov Fidesz trenutno nije niti u jednoj europskoj političkoj stranci.
Zbog migrantske krize, ruske agresije na Ukrajinu koja je stvorila energetsku paniku u cijeloj Europi, a time snažnu inflaciju u Eurozoni, EPP je već duže vrijeme pod pritiskom nacionalno-konzervativnih, desno-populističkih i desnih stranaka. Orbanova strategija jest stvaranje novog bloka koji bi okupio stranke ECR i povezao se s europskom grupacijom desnih i krajnje-desnih stranaka Identitet i demokracija (ID) kako bi slomio dominaciju EPP-a kao brojno najveće europske stranke. No, time bi i europski Socijaldemokrati (S&D) mogli profitirati jer trenutno u Europskom parlamentu imaju svega tridesetak zastupnika manje nego Pučani. Posljedica bi mogla biti, da 2024., nakon gotovo dvadeset godina, EPP ne bi postavila predsjednika Europske komisije, što je pandan premijeru europske vlade. Socijaldemokrati bi mogli prvi puta nakon 1995. (izuzevši nekoliko mjeseci tijekom 1999. godine) preuzeti političko vodstvo Europske unije. No, i na ljevici zelene stranke, kao i radikalno lijeve jačaju ulogu. Ovdje još snažnu ulogu igraju i europski liberali (Renew Europe), čija je najsnažnija karika francuski predsjednik Emanuel Macron i treća najjača grupacija, koja je prije nekoliko tjedana došla na 100 zastupnika u EP-u.
Europska politička scena je izuzetno fragmentirana. Sedam političkih grupacija zastupljeno je u Europskom parlamentu. Pučani, socijaldemokrati i liberali uz podršku poljskog PiS-a, kreiraju politiku Europske unije i te grupacije imaju svoje „ministre“ u Europskoj komisiji koja tvori 27 članova. EPP je na izborima 2019. već izgubila 34 mandata, ali su Socijaldemokrati još veći gubitnici prošlih izbora.
EPP okuplja demokršćanske i umjereno konzervativne stranke, ECR je više nacionalno-konzervativna i euroskeptična opcija, dok ID okuplja desno-populističke i krajnje desne stranke, koje su uglavnom protivnici EU-a, među kojima francuska stranka Rassemblement National, čija je predsjednica Marine Le Pen na predsjedničkim izborima u drugom krugu dobila 41% glasova. Interesantno je kako je nova tročlana koalicijska talijanska vlada premijerke Giorgia Meloni sastavljena od članica ECR (Fratelli d'Italia), ID (Lega) i EPP (Forza Italia)! EPP se ovdje nada kako bi preko Berlusconijeve stranke, čiji je zamjenik premijerke Antonio Tajani, dugogodišnji europarlamentarac i novi ministar vanjskih poslova (Hrvatima poznat po iredentističkom govoru u Trstu 2019.) mogla imati snažan utjecaj na treću gospodarsku silu u Europskoj uniji. Iako je Berlusconi poznat po proruskim stavovima i prijateljstvu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, Tajani je već na prošlotjednom Summitu EPP-a u Bruxellesu, javno potvrdio privrženost Italije proeuropskoj politici i Atlantskom savezu.
Pored toga što je EPP pod pritiskom premijera Viktora Orbana koji okuplja savezništva na desnici, a pogotovo po pitanju antieuropske i proruske politike, utjecaj konzervativne desnice jača ne samo u Italiji, nego i u Švedskoj gdje je nakon nedavnih izbora za švedski parlament, također složena nova manjinska i koalicijska vlada EPP-a i ECR-a! Novi švedski premijer je Ulf Kristersson, lider umjereno konzervativne Moderata samlingspartiet, čija je stranka osvojila skoro 20%, ali uz koaliciju Švedskih demokrata, nacionalno-konzervativne stranke koja je osvojila 17,5% glasova, a paralelno ima i bliske odnose s Orbanom.
Orban se ovih dana pismom obratio naciji sa sedam pitanja koja su neka vrste „nacionalne konzultacije“ i koriste se kao instrument neslužbenog referenduma građana. Kako piše njemački Süddeutsche Zeitung iza toga stoji pokušaj blokiranja produživanja sankcija EU-a protiv Rusije, koristeći ruski narativ u javnim nastupima. Upravo po tom pitanju Orban je već nekoliko puta blokirao dio sankcija EU-a protiv Rusije, iskorištavajući načelo jednoglasnosti odluka svih članica EU-a.
Hrvatska uloga u ovim za Europsku uniju kriznim izazovima i političkim prijeporima nije uopće beznačajna, dapače hrvatski premijer Andrej Plenković uživa u arhitekturi europske politike kao proeuropski faktor stabilnosti i lojalni partner NATO-a uz visoku reputaciju. Kada se promatra izlazak Velike Britanije iz EU-a, snažni rast euroskepticizma, jačanja političkih pokreta za izlazak iz EU-a, migrantska krize 2013.-2015., COVID, lockdown i ponovno zatvaranje nacionalnih granica 2020.-2021., ruska agresije na Ukrajinu te podjela na proukrajinske i proruske politike, Hrvatska u ovim kriznim godinama za EU-a upravo suprotno ulazi 1. siječnja u Eurozonu i (najvjerojatnije) u Schengen, te time u onaj najuži krug država s najvišem stupnjem integracije.
Zadnje priključenju Eura prije 8 godina je provela Latvija i Litva 2014. odnosno 2015., u bezgranični prostor Schengena Hrvatska će biti prva država nakon 2008.. Hrvatska je i 2013. zadnja ušla u članstvo EU i slijedećih 5 godina nema izgleda da se EU proširi.
Unutar EPP-a Plenković je kao lider Hrvatske demokratske zajednice ujedno jedan od osam premijera ili predsjednika države, koji su članice EU-a. HDZ se smatra lojalnim partnerom unutar EPP-a. Iz reda EPP-a i HDZ-a je i potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica, hadezeovka još iz Tuđmanovo doba. U odnosu na susjednu Mađarsku, HDZ ima tradicionalno izvrsne odnose s FIDESZ-om, a jedina mrlja u odnosima je upravljački koncept INA-e koji je de facto u rukama MOL-a, državne naftne kompanije pod izravnim utjecajem Viktora Orbana. Kada je bilo glasanje o isključenju FIDESZ-a iz EPP-a, Plenković uime HDZ-a se na Summitu EPP-a 2019. protivio izbacivanju Orbanove stranke iz redova Pučana. U pogledu statusa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, Plenković je unutar EPP-a izrazito lobirao za promjenu izbornog zakona koji diskriminira Hrvate i dobio prvo potporu Pučana, dok su europski Zelenih i Socijaldemokrati zauzeli probošnjačke stavove. Spekulira se kako je relacija Plenkovića i visokog predstavnika Сhristiana Schmidta, inače političara bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) koja je „prijateljska stranka“ HDZ-u, utjecalo na njegovu Odluku o promjeni izbornog zakona u „korist“ Hrvata u BiH, bez obzira što je sigurno na to utjecala američka, a ne toliko njemačka politika.
