U Hrvatskoj je u nedjelju održan drugi krug predsjedničkih izbora u kojemu su birači birali između Zorana Milanovića i Dragana Primorca.
Pišući o Milanoviću, Politico navodi da on ponosno nosi titulu enfant terrible hrvatske politike. Politico podsjeća da je Milanović prethodno obnašao dužnost premijera od 2011. do 2016. godine te da je za predsjednika prvi put izabran 2020.
Široka potpora
Milanović je uspio pokrenuti široke slojeve hrvatskog društva – od desničara i krajnje desnice do ljevičara, pa čak i proruskih pristaša – kombinacijom ljevičarskih kredibiliteta i razuzdanih, populističkih govora koji uključuju retoriku neprijateljsku i prema NATO-u i EU.
Politico dalje navodi da bi takve izjave trebale izazvati uzbunu u Bruxellesu, s obzirom na to da, pišu, značajan dio Milanovićevih pristaša dijeli njegove euroskeptične stavove.
Dok je neprijateljstvo prema Zapadu postalo uobičajeno među čelnicima srednje i istočne Europe, to je još uvijek neobičan stav u Hrvatskoj, naciji koja je unatoč povijesti krajnje desničarskih političara na visokim položajima tradicionalno bila pro-EU i pro-NATO.
“Milanović ima osobnost i imidž lošeg dečka koji se ljudima sviđa, on govori ono što misli i nije sputan političkim dekorom ili dobrim ponašanjem”, rekao je Florian Bieber, stručnjak za balkansku politiku i autoritarizam. Moto njegove predsjedničke kampanje bio je “predsjednik sa stavom”.
Sukobi s Plenkovićem
Kritičari tvrde da su njegova javna prepucavanja s premijerom Andrejom Plenkovićem i njegova obećanja o smanjenju potpore NATO-u i Ukrajini nanijeli značajnu štetu međunarodnom ugledu uglavnom nekontroverzne balkanske zemlje, piše Politico.
No, analitičari smatraju da je Milanović toliko privlačan biračima upravo zbog stava prema HDZ-u koji je najjača stranka u zemlji i koja dominira političkom scenom otkako je Hrvatska stekla neovisnost nakon raspada socijalističke Jugoslavije 1991.
“Mnogi su ljudi frustrirani ukorijenjenošću i korupcijom stranke, te osjećajem da ne postoji politička alternativa”, ističe Bieber.
S druge strane, Plenković, glavni Milanovićev protivnik, doživljava se kao knjiški eurokrata čije su odluke pragmatične i predvidljive, i koji se dosljedno svrstava uz Bruxelles u unutarnjoj i vanjskoj politici.
Je li Milanović prava alternativa ili samo smetnja, ostaje za vidjeti jer predsjednička funkcija ima ograničene ovlasti u državi.
