Povlače li se iz Sirije ili ne? To je trenutačno glavno pitanje koje zaokuplja analitičare kad su u pitanju ruske trupe.
Neovisni istražitelji su na temelju satelitskih i zračnih snimaka uočili značajna kretanja iz ruskih vojnih baza otkad je ruski saveznik i sirijski diktator Bašar al-Asad prije nekih dva tjedna napustio zemlju. Primijećeno je da Rusi helikoptere i zračne obrambene sustave pripremaju za transport, kao i ljude koji s koferima čekaju na ukrcavanje u zrakoplove. A ruski ratni brodovi su već 11. prosinca napustili sirijske luke, dakle dva dana prije pada Asadovog režima, piše Deutsche Welle.
Ruski dužnosnici negiraju da njihove trupe napuštaju Siriju te navode kako pregovaraju s pobunjenicima koji su preuzeli vlast.
Rusija ima dvije važne vojne baze u Siriji: pomorsku bazu u Tartusu, koja postoji još od 1971. godine te zračnu bazu u Hmeimimu, uspostavljenu 2015. godine. Tartus je jedina službena ruska pomorska baza izvan prostora bivšeg Sovjetskog Saveza. Ruska prisutnost tamo je rasla prije nego je Rusija 2022. započela napad na Ukrajinu kako bi se „suzbilo, zastrašilo i nadziralo svaku NATO-ovu operaciju u Mediteranu", kako je to nedavno primijetio Institut za ratna istraživanja (Institute for the Study of War), trust mozgova iz SAD-a.
Prebacivanje vojske u Libiju?
Hmeimim je korišten i kao logistička baza za ruske aktivnosti u Africi. No, sada su u Siriji na vlasti oni ljudi koje su Rusi nekoć bombardirali. No obje strane, i pobunjenička skupina HTS i Rusija, pragmatično postupaju te pregovaraju, izjavio je za DW Nanar Hawach, analitičar koji se u trustu mozgova Crisis Group (Krizna skupina) bavi Sirijom.
"Aktualno Rusija djeluje pod HTS-ovom protekcijom. Ali treba se također imati na umu da je Rusija igrala veliku i važnu ulogu u borbi protiv HTS-a", napomenuo je Hawach.
To buduću rusku vojnu prisutnost u Siriji čini potencijalno problematičnom. Wall Street Journal je nedavno, citirajući neimenovane američke i libijske izvore, objavio kako Rusija prebacuje zračne obrambene sustave i drugo oružje iz Sirije u baze koje kontrolira u Libiji.
Predsjednik libijske Vlade nacionalnog jedinstva Abdulhamid al-Dbeibah je izrazio strah od novih sukoba: "Bojimo se da će se međunarodni sukobi premjestiti u Libiju i da će zemlja postati bojno polje."
Za sada ništa nije sigurno
No zasad su to samo špekulacije, istaknuo je Jalel Harchaoui, politički analitičar koji se bavi Libijom pri britanskom Royal United Services Institute for Defense and Security Studies (RUSI). Bilo da Rusi ostanu u Siriji ili odu, tu su određene nepovratne činjenice koje će promijeniti način djelovanja Rusije u Siriji, kazao je on u izjavi za Deutsche Welle.
„Imat će problema kod osiguravanja vlastitih logističkih kapaciteta, struje, vode, hrane. Također znaju da, ako imaš neku vojnu bazu, trebaš određeno prijateljsko raspoloženje tvog okruženja, a i države u smislu obavještajne razmjene informacija. Sve to je sada izgubljeno", pojasnio je Harchaoui.
Ništa se zasad ne zna konkretno, smatra je i Wolfram Lacher, stručnjak za Libiju pri Njemačkom Institutu za međunarodne i sigurnosne poslove. "Ono što sada možemo vidjeti je da nema izravnih transporta između sirijskih baza i Libije", kazao je on. "Ali, očigledno je da sa činjenicom da sirijske baze postaju nesigurne, raste važnost Libije."
Obojica analitičara, Lacher i Harchaoui, su istaknuli da je Libija već postala važnija za Rusiju.
Prijetnja NATO-u
Od 2014. godine je Libija podijeljena u dva dijela, jedna vlada se nalazi na istoku, druga na zapadu zemlje. Vlada nacionalnog jedinstva, koju podržavaju Ujedinjeni narodi, kontrolira zapad, a njezin rival na istoku zemlje, u Tobruku, je administracija izabranog, ali nepriznatog parlamenta. Potonje podržava bivši 'gospodar rata' Khalifa Haftar koji kontrolira razne naoružane skupine na tom području.
U proteklih desetak godina je svaka od tih vlada nekoliko puta pokušavala – i nije uspjela – preuzeti kontrolu nad suparničkim taborom. Ali konflikt je aktualno u slijepoj ulici što dovodi do nesigurne situacije.
„Proteklih godina su te libijske frakcije bile u pat-situaciji koja je je njihovu zemlju držala podalje od velikih sukoba, ali je to velikim dijelom ovisilo o dvije strane sile sa znatnom vojnom prisutnošću u zemlji: Rusiji i Turskoj", napisao je nedavno Frederic Wehrey iz Carnegie zaklade za međunarodni mir (Carnegie Endowment for International Peace).
"Asadov pad bi se mogao odraziti na taj krhki balans", napisao je dalje Wehrey dodajući da bi zaleđeni libijski konflikt mogao krenuti istim putem kao sirijski i završiti u otvorenom sukobu.
To bi, dakle, moglo ovisiti o narednim koracima Rusije. Ukoliko Moskva uvjeri Haftara u potrebu stalne ruske vojne baze u Libiji, to bi moglo predstavljati veliki izazov za NATO.
Haftar je dosad, naime, stalno nastojao balansirati između raznih stranih sila kako bi izbjegao ovisnost o jednoj od njih. Sada aktualna situacija Haftara, odnosno Libiju, stavlja pred velike izazove, kazao je Lacher.
