Danas je ruski predsjednik ispunio tek polovicu tog hvalisanja. Rat za koji je Putin vjerovao da će biti gotov za tri dana ovoga je tjedna potrajao dulje nego što je Moskva ratovala protiv nacista, piše POLITICO.
I kao da to nije dovoljno loše, dok se Rusija sve dublje zaglibljuje u Ukrajini, globalna mreža saveznika koju je Putin gradio puna dva desetljeća počinje se raspadati – stavljena na ozbiljnu kušnju neočekivano agresivnom politikom američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Ono što je trebalo biti munjevita operacija pretvorilo se u iscrpljujući rat iscrpljivanja. Trajanje sukoba sada je nadmašilo 1.418 dana koliko je Sovjetskom Savezu trebalo da zaustavi nacistički prodor i potisne njemačku vojsku od Moskve sve do Berlina.
Visoka cijena
U gotovo četiri godine rata u Ukrajini Moskva je osvojila tek manji klin teritorija, uz cijenu od oko 1,1 milijun ruskih žrtava i sve ozbiljnije poremećaje kod kuće. Ovog je mjeseca oko 600.000 stanovnika ruske pogranične regije Belgorod ostalo bez struje nakon ukrajinskog raketnog napada.
Na međunarodnom planu, čini se da Putin može učiniti vrlo malo kako bi spriječio da mu saveznici padaju jedan po jedan.
Kremlj je u defenzivi na Bliskom istoku još od kraja 2024., kada je pad režima Bašara al-Asada u Siriji Rusiju ostavio bez pouzdanog partnera u regiji.
Moskva, čini se, nije uspjela zaštititi ni svog najbližeg saveznika u Južnoj Americi, kada su Sjedinjene Države ranije ovog mjeseca zarobile venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura – političara koji je disciplinirano dolazio u Moskvu, uključujući i na Putinovu Paradu pobjede prošlog svibnja.
Rusija nije bila u stanju spriječiti ni presedan: američko zaplijenjivanje naftnog tankera koji je plovio pod ruskom zastavom.
Još prije samo godinu dana Putin je s Teheranom potpisao dvadesetogodišnji sporazum o strateškom partnerstvu. Danas je taj režim – koji je Rusiji isporučivao smrtonosne dronove Shahed za rat u Ukrajini – suočen s masovnim prosvjedima, dok Trump otvoreno sugerira mogućnost vojne intervencije.
Kraj jedne ere
Rusi su to primijetili.
„Jedna cijela era dolazi svome kraju“, napisao je u nedjelju proratni vojni bloger koji piše pod pseudonimom Maksim Kalašnjikov, odražavajući sve glasnije nezadovoljstvo unutar Rusije.
Po njemu, ruske su vlasti previše vremena potrošile na stvaranje slike o zemlji kao velikoj sili, umjesto da doista rade na tome da to i postane. Obećanje da „to možemo postati“, zaključuje, – propalo je.
Novinari bliski iranskom režimu izvijestili su da je Moskva posljednjih tjedana Iranu isporučila ruska oklopna vozila Spartak i borbene helikoptere, vjerojatno kako bi pomogla u gušenju prosvjeda, rekao je Nikita Smagin, stručnjak za odnose Rusije i Irana te suradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir.
„No Iranci nemaju iluzija: ako bi situacija postala doista kritična, Rusija bi se jednostavno povukla, kao što je to učinila u slučaju Bašara al-Asada“, rekao je Smagin, podsjećajući na pad sirijskog režima 2024. i Asadov bijeg u Rusiju.
Stvarnost je, kaže bivši ruski diplomat Boris Bondarev, da je savez koji se predstavljao kao moskovska alternativa Zapadu oduvijek bio uglavnom – fikcija.
„Ni Venezuela ni Iran nisu dio ikakvog ruskog carstva“, rekao je. Nakon invazije na Ukrajinu, dodaje, Rusiji je bilo važno pokazati da nije sama – ali to je bila propaganda.
Smagin ističe da sporazum između Irana i Rusije namjerno ne uključuje klauzulu o međusobnoj obrani, opisujući njihov odnos kao „stabilan“, ali prožet „dubokim nepovjerenjem“.
„To nisu pravi saveznici, nego strateški partneri iz nužde, jer obje strane imaju vrlo malo drugih opcija“, kaže.
Kremaljski propagandisti pokušali su situaciju prikazati u pozitivnom svjetlu, tvrdeći da navodno američko ignoriranje međunarodnog prava samo potvrđuje da je Rusija bila u pravu kada je napala Ukrajinu.
Drugi komentatori umanjuju važnost odnosa s ruskim saveznicima ili naglašavaju razlike između Drugog svjetskog rata i rata u Ukrajini kako bi opravdali izostanak rezultata. Nije da je ruska vojska slaba, tvrde oni – Rusi jednostavno više nisu toliko angažirani kao nekoć.
Sam Putin zasad nije komentirao događaje ni u Venezueli ni u Iranu, držeći se uobičajene prakse da loše vijesti prepušta podređenima, kaže Bondarev.
Ipak, dodaje, Kremlj američke poteze – od Venezuele do zapljene tankera – vjerojatno vidi kao pokušaj da se Rusiju gurne u kut.
Kako bi pokazala da ne popušta pod pritiskom, Rusija će tražiti načine da demonstrira vlastitu snagu, ponajprije u Ukrajini – poput lansiranja hipersonične rakete Orešnik prošlog tjedna.
Ponizna ili ne, upozorava Bondarev, ne treba očekivati omekšavanje ruske pozicije:
„Čak i kad je slaba, vlast u Kremlju želi pokazati da je jaka“, zaključuje za POLITICO.
