Trošak zdravstvene zaštite u samo jednoj godini za taj broj osoba iznosio je lani 32,3 milijuna eura ili 240 milijuna kuna, govore podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). S obzirom na to da se ova kontrola provela prvi put u proteklih 30 godina, razvidno je da je u tom razdoblju gubitak bio gotovo milijardu eura.
Lani su te osobe potrošile za specijalističku zdravstvenu zaštitu 9,2 milijuna eura, za bolničko liječenje 7,5 milijuna, za lijekove 7, za primarnu zdravstvenu zaštitu 1,2 milijuna, a za razna ortopedska pomagala još 967 tisuća eura.
Nedavnim izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju omogućeno je da se konačno usporede liste HZZO-a s onima HZZ-a jer je javna tajna bila činjenica da mnogi ostvaruju prava temeljem nezaposlenosti, premda uopće ne žive u Hrvatskoj, niti se vode u evidenciji nezaposlenih HZZ-a. Rezultat provjere je da se broj osiguranih po tom temelju smanjio za nešto više od 100 tisuća.
Godinama HZZO ima značajno više osiguranika nego što prema statističkim podacima ima stanovnika, što se ne može opravdati čak ni ako se dodaju osiguranici strani radnici. Primjerice, lani je bilo 4,148.849 osiguranika, a po posljednjem popisu stanovnika u Hrvatskoj ih ima tek nešto više od 3,8 milijuna. Uz sve to, službeno je nezaposlenih manje od 100.000, pa je razvidno da zdravstveno osiguranje po tom temelju ne može imati 280.000 građana.
Pokazalo se da je veći dio onih koji su u Hrvatskoj "figurirali" kao nezaposleni zapravo odavno otišao na rad u inozemstvo, ali su zadržali pravo na zdravstveno osiguranje i koristili zdravstvene usluge. Velik dio njih gotovo na mjesečnoj razini dobivao je lijekove, a u Hrvatsku su dolazili i kad im je trebao neki skuplji pregled ili dijagnostika te u slučaju potrebe za bolničkim liječenjem.
Da se ne radi o malom novcu, potvrđuje, među ostalim, podatak da je ta potrošnja bila dvostruko veća od godišnje potrošnje za ukupni transplantacijski program u Hrvatskoj, sedam puta veća nego što iznosi trošak umjetne oplodnje, gotovo osam puta viša od ulaganja u rano otkrivanje zloćudnih bolesti ili, pak, tri puta viša nego što stoji intervencijska kardiologija u jednoj godini.
