Biliću je ovo drugi mandat na klupi reprezentacije. Na klupi Hrvatske bio je od 2006. do 2012. i vodio je reprezentaciju na dva velika natjecanja, uključujući Euro 2008., gdje je momčad stigla do četvrtfinala. Hrvatska je bila nadomak polufinala, no na dramatičan način ispala je od Turske nakon raspucavanja.
"Hvala na pozivu i čestitkama. Ovo je velika platforma za nešto reći i najaviti. Iako ne volim dolaziti u emisije, ovo je idealno za mene da iznesem neke stvari i odgovorim na vaša pitanja", rekao je Bilić u uvodu.
O novoj prilici
Ovo je posao kojemu nijedan drugi nije ravan po važnosti. Rekao sam to nakon što sam kao mladi trener odlazio iz reprezentacije. To se ispostavilo tako. Radio sam na raznim lokacijama, kontinentima i ligama. Svugdje sam dao sve od sebe. Nije to bio samo posao, već daješ i emocije, no ovo je nešto drugo. Kada se pojavila prilika, onda sam je namjerno i svjesno čekao.
Uspomene iz prve etape
Lijepo se prisjetiti. Teško se gledati na televiziji. Vidi se put jedne reprezentacije, tih šest godina. Pokojni Ćiro ostavio je dobru reprezentaciju. Samo što je kod nas bio "problem" jer se nije prošla skupina na SP-u 2006. Tako je i sada.
Je li situacija sada puno bolja?
Sada imamo više mladih, etabliranih igrača. Tamo smo imali mlade igrače koji nisu igrali. Imao sam prednost jer sam vodio mladu reprezentaciju i znao sam kakvi su Modrić, Eduardo, Vukojević i ostali. I u jednoj i u drugoj reprezentaciji je spoj iskustva i mladosti. Uvijek naglašavam koliko je taj balans bitan.
Drugi mandat, možete li povući paralelu na starog Slavena?
Promijenio sam se. Mislim da čovjek ne mijenja životne stavove, ali napreduje. Dobiješ školu. Kad si mlađi onda si hrabriji, manje je onih koji skaču bungee jumping s 50 godina. Sigurno sam bolji, ne čovjek nego trener i psiholog, prijatelj. Više sam stvari prošao u životu. Naučio sam se kroz uspjehe i padove.
Vjerojatno je sada lakše uspostaviti autoritet. Ova mlada generacija neće mene i suradnike gledati kao Luku. Oni su 1998. imali 12 godina, bili smo im idoli, pogotovo Zvone, Prosinečki... Mi novim dečkima nismo "wow" u tom smislu. Trenerski možda. Kad stavim sve na vagu, da ne vjerujem da suradnici i ja možemo napraviti nešto veliko, ne bih prihvaćao posao.
Najljepša uspomena?
Cijeli put. Male stvari, svaki dan u Čatežu. Imali smo mir. Prvi ciklus bio je odličan, drugi je loš, nismo se kvalificirali. Treći je bio turbulentan i završio jako dobro. Bilo je velikih pobjeda, šokantnih poraza protiv Turske, Engleske i Gruzije.
Takve stvari te nauče i očvrsnu. Bilo je svega, baš kao život. To je snaga naše reprezentacije. Zajedništvo ovisi o izborniku, ali malo, ostalo je na igračima. Što su duže skupa, oni ne želi ići kući. Ako moram birati jednu pobjedu, to je ona protiv Engleske u Zagrebu. To je bio znak da dolazimo. To nas je lansiralo.
Cijeli taj Euro pamtim. Njemačka, ogromna pobjeda. Wembley je specifičan, ali nije nam značio. Ali, postoji i kraj protiv Turske. Ima dosta toga što mi je ostalo. Imali smo šansu Olića kada je pogodio prečku s 4-5 metara. Jesmo li se možda tada uplašili utakmice? Ne znam...
Mi smo 2008. išli osvojiti Euro. Isto tako i 2012. Često sam se pitao je li se nerealno nadati medalji. Ali, Zlatko je nama pokazao da se može. Da ti planovi 2008., 2012. i 2016., da to nije utopija i nemoguće. To je jedan od razloga mog povratka.
Tri su motiva za povratak - stabilnost saveza, kvalitet i potencijal ekipe i uspjesi koje je Dalić napravio. Pokazao je da može. Zašto sada ne bi mislili da možemo i mi?
O sadašnjosti
Mi smo se vratili. Isključivo me veliki rezultat zanima. To je Euro. Liga nacija se neće zanemariti, znamo što je bilo u Rotterdamu, ali sve je podređeno Euru. Veliki rezultat je medalja. Imamo podlogu za to.
Nećemo biti bahati, treba proći kvalifikacije. Bit će uspona i padova, ali pokazali smo da možemo. Nitko ne igra nogomet kao mi. Ne smijemo od tog načina igre odustati. Imamo ono što drugi nemaju. Pokazali smo i druga lica. Primjer je utakmica protiv Portugala.
Dva poluvremena koja ne mogu biti suprotniji. Nemoguće je odigrati cijelu utakmicu kao to drugo poluvrijeme, ali idemo to produžiti barem na 60 minuta. Španjolci su vjerovali u tiki-taku i vidjelo se dokle su došli. I mi moramo tako.
Kakvi su planovi?
Modrić je puno više od najboljeg igrača. Ne bih sada pričao o tome. Razgovor s njim će biti moj prvi zadatak. Vidjet ćemo, odluka je na njemu. Imam plan koji ću mu predložiti. Apsolutno sam za njegov ostanak u reprezentaciji. Zašto bi Luka išao?
Imamo senatore i mlade. Jako je slično 2006. godini. I tada smo imali senatore, Kovače, Rapaića, Šimića, Šimunića... Ovdje je još bolje jer mladi već imaju iza sebe već i Euro i SP, a mladi su. To je jako dobra situacija. Nama možda fali specifičan profil igrača. Imamo dva prava krila, na poziciji centarfora imamo slične igrače, ali u sredini terena, gdje smo jaki, imamo čak i previše dobrih igrača
Po meni, kriterij za reprezentaciju jedino je kvaliteta. Reprezentacija nije klub. Ja da sam predsjednik ili direktora Hajduka, mogao bi reći treneru da imamo mladog igrača kojeg želimo da igra jer živimo od prodaje. U reprezentaciji nema transfera, tamo igraju najbolji. Mladi neće bit zapostavljeni, ali neće igrati samo zato što su mladi.
Modrić, Eduardo i Ćorluka nisu 2006. igrali jer su mladi, nego jer su bili bolji od drugih. Ako imamo pet igrača od 35 godina i imamo četiri utakmice, teško je očekivati da neće pasti. Ali, apsolutno nema smisla da ih se odričemo.
O pomlađivanju
Mladi nisu ugušeni. Igraju li Sučić, Baturina, Gvardiol, je li Vušković igrao protiv Engleske. Imamo mladih. Ne mogu skupa igrati oba Sučića, Baturina, Vlašić, igrači su sličnih karakteristika. Ako su dobri u klubu, igrat će. Mi ćemo probati kroz Ligu nacija isprofilirati neke igrače, ali ako bude prilike za proći dalje, idemo po to. Ništa ne stvara igrača bolje od pobjede.
O problemima na SP-u
Dobra stvar je da to što ne valja, je ispravljivo. Ne možemo ispraviti to da nemamo krila i dubine. Problem su prekidi i centaršutevi, a to je stvar obrane i voljnog momenta, odgovornosti i treninga. To se treba vježbati, pogotovo jer su prekidi sada toliko zastipljeni. Naše kobne greške s ovog SP-a su ispravljive. Igrača možeš naučiti kako da braniš zonu ili čovjeka, ali ne možeš ga naučiti kako da bude talentiran.
Dalić je u pravu, stvar prekida je da misliš da ti suparnik ne smije dati gol, ali nije sve samo u tome. Mora se trenirati i igraču moraš pojačati odgovornost. Čak i prozvati igrača, reći mu što ne valja.
