Kako je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pozvao albanske čelnike s Kosova, Makedonije, Crne Gore i Preševa u Hrvatsku u siječnju 1991. da razgovaraju o tome mogu li napasti Srbiju, i kako su Albanci nakon dvodnevnog vijećanja u blizini Zagreba to mudro odbili, post je kojim je Martens započeo svoju podcasr seriju na platformi X, prenosi Nova.rs.
Kako je rekao, prije nekog vremena proveo je nekoliko dana na Kosovu prikupljajući materijal za priču U Frankfurter Allgemeine Zeitungu.
"Veton Surroi me pozvao u svoj podcast, na što sam pristao uglavnom zato jer mi je rekao da ću i ja moći postavljati pitanja. Zanimala me jedna specifična povijesna tema", rekao je Martens.
Prema njegovim riječima, Veton Surroi, veteran diplomacije, politike i novinarstva na Kosovu, bio je sudionik legendarnog skupa u Stubičkin Toplicama, gdje su se u siječnju 1991. okupili Albanci iz cijele Jugoslavije kako bi razgovarali o pitanju rata i mira. Zatim je prenio Surroijeve riječi.
"Jesu li Albanci trebali slijediti ‘prijedlog‘ iz Zagreba i naoružati se protiv Srbije, dok se Beograd spremao za rat protiv Hrvatske? To bi sigurno olakšalo situaciju za Hrvatsku. Što bi to značilo za Albance, da su prihvatili taj prijedlog?"
Tuđmanova ideja
"Ništa dobro. Osnovna je ideja došla od predsjednika Tuđmana. (…) Ideja je bila otvoriti takozvani ‘južni front’, kako su to Hrvati zvali. Došlo je do toga da je naš predstavnik u Hrvatskoj (…) bivši vojni časnik, pukovnik Tom Beriša (…) predložio da se okupimo (u Hrvatskoj)”, rekao mu je Surroi.
"Bila je zima 1991. Tamo smo se sreli pod zaštitom hrvatske specijalne policije. (…) Sve je trebalo biti tajno. (…) Razvila se rasprava (…) u kojoj je prvi dan Ibrahim Rugova bio u manjini. Više je ljudi htjelo ići u rat. Ja, koji sam bio zagovornik nenasilja i pomalo kritičan prema Rugovi zbog njegove pasivnosti, vidio sam da se sve kreće u sasvim drugom smjeru. O tome smo mnogo raspravljali, bilo je pritisaka da se javno objavi: ‘Mi dižemo oružje‘", prisjetio se Surroi.
Navodno su Hrvati bili spremni pomoći Albancima s oružjem.
“Od Hrvata je bilo jasno obećanje da će nam, ako budemo spremni, pomoći s oružjem”, rekao je Surroi. “Ali kako?”, pitao sam Vetona, “kada Hrvati tada nisu imali dovoljno oružja ni za sebe”, rekao je Martens.
Surroi mu je dalje objasnio kako se nastavila rasprava.
"Da, ali postojali su načini. (…) Ideja je bila transportirati (oružje) preko Albanije na Kosovo. Krenula je rasprava o mnogim stvarima koje su u to vrijeme bile vrlo zastrašujuće... Neki od nas bili su vrlo odlučni protiv tog smjera i objašnjavali zašto to ne bismo trebali učiniti", rekao je Surroi.
Albanci bez infrastrukture
Objasnio je Martensu zašto su Albanci na kraju odlučili ne miješati se u sve to.
"Ne samo zbog naših nenasilnih uvjerenja, već i zbog geopolitičkih, geostrateških (...) i vojnih razloga - to jednostavno ne bi funkcioniralo. (...) Nismo imali strukturiranu teritorijalnu obranu kao što su imali Slovenci i Hrvati. Drugo, nismo imali policijsku strukturu koju bismo mogli pretvoriti u vojsku, kao što su to učinili Hrvati, Slovenci, pa čak i Bosanci. Dakle, ništa od toga nije bilo nešto što bismo mogli iskoristiti za izgradnju vojne strukture. Naši regruti bili su raštrkani po cijeloj Jugoslaviji. Skoro 20% regruta. U bivšoj Jugoslaviji bilo je etničkih Albanaca, a veliki broj njih s Kosova. Dakle, bilo je mnogo toga o čemu je trebalo razmišljati", rekao je Surroi.
A kako piše Martens, ni Hrvatska im nije mogla pomoći.
"Nije imala dovoljno naoružanja ni za vlastitu obranu. (Otuda uvoz kalašnjikova i drugog oružja preko Mađarske koji je organizirao hrvatski ministar obrane Martin Špegelj - koji nije znao da ga prisluškuju i da će biti na televiziji)", rekao je.
Na pitanje Martensa koji su albanski čelnici uopće zagovarali da se Albanci naoružaju, Veton Surroi je odbio imenovati bilo koga, rekavši samo: "Najglasniji su bili ljudi iz Sjeverne Makedonije i Crne Gore".
“Rekli su: ‘Kosovo, započnite rat, mi ćemo vas slijediti.’ Atmosfera je tada bila vrlo napeta. Srećom", kaže Surroi, "Albanci su odlučili ne krenuti putem nasilja."
Tuđman zamjerio Rugovi
Ali u Hrvatskoj to nisu dobro prihvatili, kaže Martens.
"Predsjednik Tuđman to Rugovi zapravo nikad nije oprostio. Dugo mu je to zamjerao", rekao je Surroi.
Ipak, odnosi između Kosova i Hrvatske općenito su bili izvrsni.
"Imali smo jako dobre kontakte s Hrvatskom i Hrvatska nam je bila od velike pomoći. (…) Bili su jako, jako korisni. (...) Mnogi od nas, uključujući i mene, dobili su putovnice u Hrvatskoj, kako bismo mogli putovati. Bilo je mnogo oblika podrške", rekao je Surroi.
Primjerice, Hrvatska je nudila potporu svakom albanskom novaku na svom teritoriju koji bi dezertirao iz Jugoslavenske narodne armije (JNA).
"Razgovarali smo s Hrvatima i oni su se složili da će, u trenutku kada dr. Rugova izađe na radio i kaže: ‘Svi albanski novaci, napustite vojsku! Ovo nije naš rat. Idite i prijavite se u prvu hrvatsku policijsku postaju‘ - to i omogućiti.
Velika pomoć Hrvatske
I Hrvati su održali riječ. Svi ti ljudi koji su izašli iz vojske dobili su dokumente, civilnu odjeću i prevezeni su na prvu granicu - Mađarska, Slovenija ili gdje god je to bilo." rekao je Surroi u razgovoru s Martensom.
Martens je napisao da mu je kosovski povjesničar i pisac Shkelzen Gashi rekao da se "zapisnik razgovora u Stubičkim Toplicama nalazi u privatnoj arhivi Mahmuta Bakalija, kosovsko-albanskog čelnika iz komunističkog razdoblja koji je sudjelovao na tom summitu", prenosi Nova.rs.
