Iznenađujuća pobjeda euroskeptika i protivnika imigracije Geerta Wildersa na općim izborima u Nizozemskoj pokazuje uspjeh desničarskog populizma u 'otimanju' birača tradicionalnim i konzervativnim strankama i guranju njihovih ključnih tema u 'mainstream', piše AFP.
Bilo da su na vlasti (često u koaliciji) u zemljama poput Italije, Mađarske i Slovačke ili stalno jačaju kao u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, čini se da trenutak ide na ruku strankama krajnje desnice.
"Na izborima za izborima, vidimo da krajnja desnica postiže goleme uspjehe", rekao je francuski europarlamentarac Raphael Glucksmann za radio France 2 u petak.
"Europska unija je u opasnosti od smrti iznutra i izvana", dodao je.
Posljednjih mjeseci promatrači su "bili iznimno usredotočeni na izbore u velikim zemljama EU-a - Španjolskoj ovog ljeta ili Poljskoj u listopadu" gdje su populisti pretrpjeli neuspjeh, rekao je francuski politolog Thierry Chopin.
"No, razlozi koji objašnjavaju snagu ili čak uspon stranaka krajnje desnice u nekim europskim zemljama nisu nestali", dodao je Chopin, istraživač na francuskom Institutu Jacques Delors.
Uspon stranaka krajnje desnice, čiji su temelji nacionalizam i protivljenje imigraciji, započeo je krajem 1970-ih, a 2015. im je naglo porasla popularnost kada je stotine tisuća Sirijaca stiglo u Europu bježeći od građanskog rata.
Karijera Geerta Wildersa izgrađena je na protuislamskoj retorici.
Talijanka Giorgia Meloni uglavnom je vodila kampanju na protuimigracijskim temama, dok Švedsku vodi koalicija s podrškom krajnje desnice koja obećava manji broj imigranata.
Politikama Francuske, Njemačke i Španjolske često dominiraju rasprave o identitetu i imigracijama.
Protivnici elita
U Nizozemskoj tradicionalna stranka desnog centra VVD "nije imala snage kontrolirati rasprave o temama koje je Wilders preferirao", rekao je Johannes Hillje, njemački izborni strateg i autor knjige "Propaganda 4.0: kako se populisti krajnje desnice bave politikom".
"I druge stranke u konzervativnom spektru diljem Europe izgubile su svoju prevlast na desnici", dodaje.
Chopin je ukazao na klasične teme desne populističke politike u Wildersovoj kampanji - retorika protiv elita, strahovi o imigraciji i kulturnim promjenama te preispitivanje socijalne skrbi.
"Vremena ekonomske i socijalne nesigurnosti pogoduju krajnje desnim strankama", rekao je Gilles Ivaldi, istraživač na pariškom sveučilištu Sciences Po.
Tijekom pandemije covida "mobilizirale su mnogo ljudi na temelju straha, frustracije i odbijanja zdravstvenih mjera" dobivajući time podršku za budućnost, dodao je.
Nizozemska je također bila "školski primjer kako se ne nositi s radikalnom desnicom" jer su druge stranke i mediji stavili njihove ideje u mainstream, rekao je Hillje.
Čelnica VVD-a Dilan Yesilgoz ostavila je otvorenom mogućnost koalicije s Wildersom prije izbora, da bi nakon izbora isključila mogućnost da bude manjinski partner.
"Sve što su radili učinilo je Wildersa jačim", ustvrdio je Hillje.
Sve više srednja struja
Wilders i talijanska premijerka Meloni slijedili su strategiju "de-demonizacije" liderice francuske krajnje desnice Marine Le Pen, ublažavajući svoju retoriku kad se činilo korisno za izbore.
"Nije da su promijenili svoje stavove, ali ih izražavaju malo drugačije kako bi bili privlačniji, kako bi prevladali emocionalnu barijeru", rekao je Hillje.
Meloni je podržala Ukrajinu i smanjila svoje neprijateljstvo prema EU, a jedan francuski diplomat nedavno je za AFP rekao da je Meloni "dobrodošlo iznenađenje" u međunarodnim pitanjima.
"Ali u unutarnjoj politici ona radi upravo ono što je obećala, reže socijalna davanja, zauzima tvrd stav prema izbjeglicama", istaknuo je Hillje.
"Sve te stranke naučile su ili uče kako obnašati vlast", rekao je Ivaldi.
Mnoge glavne konzervativne stranke također prihvaćaju krajnje desničarske ideje ili razmišljaju o suradnji.
Političari iz njemačkog CDU-a ponekad otvoreno razmišljaju o regionalnim koalicijama s krajnje desnom Alternativom za Njemačku (AfD), dok francuski republikanci često pokušavaju nadmašiti krajnje desno Nacionalno okupljanje u stavu prema migrantima.
Na europskoj razini "savez između krajnje desnice i Europske pučke stranke (EPP) nije nemoguć", rekao je Ivaldi.
"To bi bio veliki pomak u migracijskoj politici, ali i prema okolišu" s obzirom na problematiziranje klimatskih promjena s krajnje desnice.
Ivaldi je ipak upozorio na preuveličavanje zajedničkog temelja krajnje desnih stranaka u različitim europskim zemljama.
On napominje da između krajnje desnih europskih stranaka postoje razlike u odnosu prema Rusiji te po pitanju ekonomije i vrijednosti.
"U osnovi, ono što ove desničarske populiste drži na okupu su zajednički neprijatelji i stvari koje svi odbacuju poput migracija ili ambiciozne klimatske politike", rekao je Hillje.
"Postoje sukobi unutar ovog tabora koji neće dovesti do jedinstvene politike, a to bi mogla biti nada za mainstream tabor u Europi", dodaje.
