Što se tiče same definicije agresije i rata, nazvana "specijalna vojna operacija", ona je u biti povezana s lipnjem 1945. godine.
Tada je donijeta Povelja, čl. 106. i 107., koji Rusiji daju pravo kao zakonskom nasljedniku pobjednika u Drugom svjetskom ratu, da poduzme bilo kakvu akciju, uključujući i vojnu, protiv desetak država, zbog budućeg pokušaja oživljavanja nacizma i fašizma.
Ova dva članka su bila dio prijelaznih odredbi iz sigurnosnih razloga donijeti 1945. Međutim pravno gledano, oni nikada nisu primijenjeni niti zaživjeli u praksi i Rusija se na njih ne može pozivati u vezi s trenutnom agresijom.
Generalna skupština UN-a je 1995. donijela rezoluciju o izmjeni tih članaka, a tragikomično je to što je i sama Rusija potpisnica te rezolucije, odnosno glasala je za izmjenu. Međutim kako je procedura izmjene i dopune veoma komplicirana, tekst članaka je ostao u prvobitnoj Povelji. Jednostavno rečeno, nije stigao na red. Putin je tu našao rupu u zakonu i zato od samog početka ovaj rat ima ime "specijalna vojna operacija".
Apsurdno je da spomenute države u članku 107., Slovenija, Hrvatska i Ukrajina u momentu potpisivanja 1945., nisu ni postojale kao države, nego su bile u sastavu Jugoslavije i SSSR-a. Netko je 1945. bio vidovit, da će i one jednoga dana postati države.
Kada govorimo o trenutnim događanjima na prvoj liniji fronta, nadam se kako ukrajinski vojni vrh, računa i na moguće odvlačenje pažnje sa stvarnog cilja napada.
Logični cilj po meni bi mogao biti pravac prema Odesi, kontrola crnomorske obale i mora, te spajanje sa svojom enklavom u Pridnjestrovlju. Osim toga, neutralizirali bi moldavske ideje o priključenju Rumunjskoj. Rumunjska je također na popisu iz Povelje 1945., članak 107., zbog svoje 3. i 4. armije koje su se borile kod Staljingrada. Tada su držali bokove njemačkoj vojsci.
Ruska vojska trenutno gađa civilnu infrastrukturu. Što ne odgovara prijašnjoj tvrdnji o gađanju isključivo vojnih ciljeva. Interesantno je da iako drže, veliki dio Zaporizhne oblasti, tamo trenutno nema nekih velikih borbenih aktivnosti. Isto tako ni u pravcu Nikopola i Khersona. Meni osobno je to jako čudno, jer su na tom potezu, blizu Odesi i svojoj enklavi Pridnjestrovlju, okupiranom dijelu Rumunije. Oni tamo imaju stacionirano nekoliko tisuća vojnika i velika skladišta oružja, streljiva i tehnike, te marionetski postavljenu vladu.
Ruska vojska će zbog veoma teških gubitaka u zadnjih par dana, morati proširiti front lijevo i desno od Bakhmuta.
Razvlačenje fronta je nužno, jer je linija obrane, kako sam već naveo, oko Bakhmuta teško savladiva. Osim linije obrane Bakhmuta ima još nekoliko crta obrane na potezu prema Kramatorsku.
Rastezanjem fronta desno prema Sloviansku i lijevo prema Horlivki, postoji mogućnost okruženja ukrajinske vojske u Bakhmutu. Također stoji i opcija dodatnog razvlačenja fronta i prema granici, odnosno prema Lymanu, a potom u pravcu Izuma.
Presudna je ova bitka kod Bakhmuta, jer je ona dobrano iscrpila i usporila ruskoga agresora. Po ovim pokazateljima, se vidi da imaju dosta zaliha za sve ratne operacije.
