Iako dijele isti jezik i kulturu, politička povijest dviju Koreja prepuna je sukoba i podjela. Korejski poluotok, bivša japanska kolonija od 1910. do 1945., podijeljen je na dva dijela duž 38. paralele od strane američkih i sovjetskih okupacijskih snaga na kraju Drugog svjetskog rata. Godine 1948. Sjevernu Koreju osnovao je Kim Il-sung, dok je Jug, američki saveznik, iste godine proglašen republikom.
Napetosti su se zakuhale 1950., kada je Sjeverna Koreja pokrenula napad na Južnu, što se pretvorilo u trogodišnji sukob, pri čemu su Sjever podržavali Kina i Sovjetski Savez, a Jug Ujedinjeni narodi kojima su dominirali Amerikanci. Rat je završio 1953. primirjem, ali ne i mirovnim sporazumom, a demilitarizirana zona uspostavljena je kao tampon između komunističkog Sjevera i kapitalističkog Juga.
Gotovo 70 godina od završetka Korejskog rata, dvije zemlje i dalje su podijeljene istim linijama, a linija razgraničenja najteže je utvrđena granica na svijetu i služi kao podsjetnik kako su Sjeverna i Južna Koreja tehnički još uvijek u ratu.
Dok se obje strane i dalje pozivaju na konačno ujedinjenje poluotoka, izgledi za diplomatski napredak, u analizi The Guardiana su sumorni. Pod Kim Jong-unom, Sjeverna Koreja je prkosila međunarodnim sankcijama kako bi razvila strategiju nuklearnog odvraćanja od kojeg nije pokazala da želi odustati.
Napetosti ponovno ratu u proteklim danima. Tako je Sjeverna Koreja ispalila 23 projektila, rekordan broj ove godine, od kojih je jedan, ne slučajno, pao blizu južnokorejskih voda, što je predsjednik Yoon Suk-yeol okarakterizirao kao "teritorijalnu invaziju projektila". To je ujedno i prvi put od podjele poluotoka 1945. da je sjevernokorejsko oružje palo tako blizu Južne Koreje. Jučer je pak uz liniju razgraničenja letjelo 260 vojnih zrakoplova, 180 navodno sjevernokorejskih i 80 Južne Koreje.
Kada se tome dodaju nedavna izvješća New York Timesa, kako su ruski vojni dužnosnici navodno raspravljali o mogućoj uporabi taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini, a pregovori o iranskom nuklearnom programu tapkaju u mjestu, potencijalna treća nuklearna fronta samo dodaje smisao svijeta na rubu.
Mogućnost, potvrđena od strane Washingtona, kako Sjeverna Koreja također isporučuje projektile iscrpljenim ruskim snagama u Ukrajini, samo pojačava osjećaj koliko će biti teško nastaviti Sjevernu Koreju stavljati u prepunu ladicu na čekanju.
Sjeverna Koreja inzistira na tome da njezini postupci imaju racionalnu logiku, te tvrdi kako je odgovorila na najveće zajedničke vojne vježbe Washingtona i Seula u svojoj povijesti. Ove vježbe, osmišljene su kako bi odvratile sjevernokorejske nuklearne ambicije, uključuju uporabu 240 ratnih zrakoplova, među kojima i napredne nevidljive lovce F-35.
Sve se više špekulira i mogućnošću kako će Sjeverna Koreja testirati nuklearnu bombu prvi put od 2017., što je neke navelo na tvrdnju da je vrijeme da SAD prizna da je Sjeverna Koreja država s nuklearnim oružjem.
Sjeverna Koreja živi u strahu od invazije, a nije da je Kim Jong-un skrivao kako je planira spriječiti. Prošle je godine iznio petogodišnji plan, objašnjavajući sva nova oružja koja Sjeverna Koreja planira razviti. To je uključivalo manje nuklearne bombe i projektile kratkog dometa za njihovo nošenje. Nedavna runda testova i vježbi pokazuje da je ozbiljan u svojoj namjeri i ne postoji ništa unutarnje ili vanjsko što bi ga moglo natjerati da promijeni svoje planove.
Analitičari Sjeverne Koreje, jedne od najneprozirnijih zemalja u autoritarnom svijetu, često se ne slažu jesu li nuklearne ambicije vodstva vođene unutarnjim ili vanjskim čimbenicima. Jedan argument je da je Kimov krajnji cilj stvoriti krizu koju on može ponuditi za ublažavanje u zamjenu za ustupke u pogledu sankcija ili trgovinskih sporazuma. Druga škola kaže da to podcjenjuje mjeru u kojoj su čelnici Sjeverne Koreje vođeni strahom od domaćeg gospodarskog neuspjeha.
Institut za međunarodnu ekonomiju Peterson 28. rujna izvijestio je da je Sjeverna Koreja zarobljena u najgoroj krizi nesigurnosti hrane od velike gladi sredinom 1990-ih.
Bez obzira na motiv, inicijativa i gospodarski plan južnokorejskog predsjednika Yoon Suk-yeol od 15. kolovoza ove godine, u kojem se navode koristi koje bi Sjeverna Koreja dobila u zamjenu za program denuklearizacije, izgleda još više kao mrtvo slovo na papiru. Polagale su se velike nade u taj plan: kako bi ga razlikovali od prethodnih inkarnacija, Yoonova vlada je naznačila da bi Južna Koreja mogla ponuditi pomoć u hrani u ranoj fazi ako se Sjeverna Koreja vrati pregovorima o denuklearizaciji čak i prije nego što je poduzela konkretne korake.
No, Pjongjang je odbacio plan uz obrazloženje da se radilo uglavnom o recikliranju prethodnih ponuda koje bi zemlju lišile njezine sigurnosti. Nitko ne bi mijenjao svoju sudbinu za kukuruzni kolač, izjavila je sestra Kim Jong-una, Kim Yo-jong.
Stoga Washington čeka, hoće li Sjeverna Koreja oživjeti svoj program nuklearnih pokusa i ima samo ograničene mogućnosti ako to učini.
Glavni direktor IAEA-e, Rafael Grossi, rekao je nedavno, “Svima zastaje dah zbog ovoga, jer bi novi nuklearni test bio još jedna potvrda programa koji ide punom parom naprijed, na način koji je nevjerojatno zabrinjavajući, Daljnji testovi, naravno, znače da oni usavršavaju pripreme i konstrukciju svog arsenala.”
Dakle, svijet se sada suočava sa situacijom kako jedna odmetnuta država u Aziji već ima nuklearni arsenal, druga teokratska na Bliskom istoku bliže je posjedovanju nuklearne bombe nego ikad prije, a u isto vrijeme, nuklearna supersila stjerana u kut zapravo prijeti kako bi mogla upotrijebiti svoj arsenal.
