Dok u Srbiji jača građanska akcija za demokratske standarde i vladavinu prava, Bruxelles ostaje na autopilotu, praktički stajući na stranu autoritarnog predsjednika Aleksandra Vučića protiv studenata koji predvode prosvjede, nastavljajući prazne priče o procesu proširenja EU, piše EUObserver.
Prosvjedi imaju regionalni i europski značaj
Pod naslovom "Zašto EU ignorira studentske prosvjede u Srbiji", osnivači Vijeća za politiku demokratizacije iz Berlina, Kurt Bassuener i Toby Vogel, navode da ta borba odozdo ima ogroman regionalni i europski značaj.
Predsjednik Vučić je tijekom dvanaest godina vladavine svoj režim učinio predvodnikom suvremenog europskog desničarskog revanšizma, primarnim pokretačem regionalne nestabilnosti na Balkanu, središtem ruskog i kineskog utjecaja i uplitanja, kao i magnetskim polom modernog dalekog svijeta. - desni etnonacionalizam i genocidna ideologija, ocjenjuje se.
U tekstu se podsjeća da su prosvjedi pokrenuti nakon pogibije 15 osoba u urušavanju nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu 1. studenog i dodaje da su to posljednji u nizu prosvjeda započetih 2016. godine, nakon bespravnog rušenja jednog beogradskog naselja kako bi se napravio prostor za projekt Beograd na vodi.
Poveznica sa svim kasnijim prosvjedima je očita: rašireno nepovjerenje u vladu, koja je čvrsto u rukama Vučića i njegove stranke, unutar državnog aparata koji je već prije njegova dolaska na vlast bio visoko centraliziran. Srbija je mnogo prije nesreće na novosadskom željezničkom kolodvoru pokazivala jasne znakove zarobljene države, ocijenili su autori.
Sramotne epizode EU i SAD-a
Stav SAD-a i EU-a prema nenasilnim studentskim prosvjedima praktički je isti, istaknuli su Basener i Vogel. Podsjetili su da je glavni direktor Europske komisije za proširenje Gert Jan Kopman, kako prenosi režimu naklonjena Politika, rekao predstavnicima srpskog civilnog društva da EU "neće prihvatiti niti podržati nasilnu promjenu vlasti u Srbiji", dok je posebni izaslanik Donalda Trumpa Richard Grenell rekao da SAD ne podržava "one koji podrivaju vladavinu prava ili silom preuzimaju državne institucije", zanemarujući činjenicu da su jedinu upotrebu sile primijenili pristaše režima protiv prosvjednika.
U ponedjeljak, 27. siječnja, šefica europske diplomacije Kaja Callas izjavila je da je "stabilnost" prioritet Europske unije na Balkanu - što u praksi znači potporu onima koji su trenutno na vlasti. Paradoksalno, ova poruka odražava stavove Rusije i Kine. Vučićevi nevješti pokušaji da demonstracije i generalni štrajk predstavi kao "obojenu revoluciju" nisu imali odjeka kod građana Srbije, ali jesu u Moskvi, ističu autori.
Zapad štiti svoja ulaganja u Vučića
Studenti i građani Srbije imaju puno pravo da se osjećaju izdanima od strane onih koji se deklarativno zalažu za demokratske vrijednosti, a odbacuju one koji se bore za njihovu stvarnu implementaciju.
Zapad očito nastoji zaštititi svoje ulaganje u Vučića, unatoč prirodi njegove vladavine – ili njezinim destabilizirajućim učincima na regiju. Među pogodnostima su već spomenuti ugovor o iskopavanju litija, "stavljanje oružja na raspolaganje Ukrajini" kroz posredničku prodaju, kao i prodaja borbenih zrakoplova Rafal. Osim toga, zet Donalda Trumpa, Jared Kushner, ulaže u projekt hotela na mjestu zgrade Generalštaba u Beogradu koju je NATO bombardirao 1999. godine, dodaje se.
Ta se politika, ističu autori, temelji na konceptu Srbije kao regionalne sile i navodnog "faktora stabilnosti, a ni napadi na susjedne zemlje, organizirani s teritorija Srbije, nisu uzdrmali de facto politiku popuštanja EU-a Vučiću.
Uspjeh u svrgavanju Vučića i pokretanju sustavnih promjena poslala bi nedvosmislenu poruku ekstremnoj desnici diljem Europe i Sjeverne Amerike: Srbija je postala uzor kulturnim ratnicima ekstremne desnice, ali ljudi su jasno vidjeli trulež koju je ideologija donijela, ističu autori.
Solidarnost odozdo, temeljena na zahtjevima za institucionalizacijom dostojanstva – moći naroda – upravo je ono čega se plaše i oni koji šire priče o podjelama i oni koji od njih profitiraju.
Srbija se ne može suočiti sa svojom prošlošću i graditi istinsku budućnost pod sadašnjim vodstvom – ona je glavna revanšistička snaga na prostoru bivše Jugoslavije.
Sustav regionalnih sukoba, s epicentrom u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, koji uključuje sve osim jednog susjeda Srbije (Albanije), ne bi mogao opstati bez politike koja se temelji na žaljenju i teritorijalnim pretenzijama, utemeljena u doktrini srpskog svijeta.
Znak slabljenja demokracije u EU
Praktična suradnja “etabliranih demokracija” s Vučićevim režimom, izuzev nekoliko principijelnih zastupnika u Europskom i nacionalnim parlamentima, sramotan je pokazatelj aktualnog stanja. To je morbidni simptom slabljenja demokratskih "protutijela" u političkom tijelu Europe – znak sistemske infekcije.
Prosvjedi u Srbiji za pravdu, dostojanstvo, demokraciju, odgovornost i vladavinu prava zaslužuju podršku svih iskrenih demokrata širom svijeta, ističe on i dodaje da je dosad solidarnost uglavnom dolazila iz regije, uključujući Sarajevo, Zagreb i Vukovar.
Ovi prosvjedi možda nisu presudni za sudbinu europske demokracije, ali bi mogli biti za Srbiju – sa širokim regionalnim posljedicama. Ovo je najbolja prilika od 2000. godine za iskorak u tom smjeru.
Kako bi ostala dosljedna svojim vrijednostima i istovremeno zaštitila svoje dugoročne interese, Europska unija mora usvojiti politike koje će omogućiti istinski demokratsku i reprezentativnu Srbiju – državu koja je odgovorna prema svojim građanima i angažirana na pozitivnom odnose sa svojim susjedima.
To ne podrazumijeva samo promjenu tona poruka iz EU-a, već i neovisnu reviziju neuspjele politike proširenja – za što Unija nema političke volje da sama provede – kao i obvezu poštivanja njezinih rezultata.
Povijest neće oprostiti zapadnim čelnicima koji podržavaju reakcionarne snage – ili ostaju po strani, zaključuju Vogel i Basener u EUObserveru.