Takozvani Mecca Joint Defense Agreement (Sporazum o zajedničkoj obrani iz Meke) koji su sklopile ove tri države s većinskim sunitskim muslimanskim stanovništvom ima za cilj povećanje suradnje u doba regionalne neizvjesnosti i prijetnji povezanih s Iranom i ratom.
Ovaj novi savez je uspoređen s alijansama poput NATO-a, a pakistansko Ministarstvo vanjskih poslova je priopćilo da će se napad na jednu članicu smatrati napadom na sve.
No stručnjaci i analitičari su istaknuli da sporazum vjerojatno neće funkcionirati na taj način - barem ne na početku.
Primjerice, prošlog vikenda su jemenski hutisti ponovo napali saudijska naftna postrojenja. Oni Saudijsku Arabiju smatraju neprijateljem, a povezani su s Iranom. Iran je također napao Saudijsku Arabiju nakon što su ga u veljači napali Sjedinjene Američke Države i Izrael, jer Teheran Saudijsku Arabiju vidi kao saveznika SAD-a.
No nakon zadnjeg napada hutista ni Turska niti Pakistan nisu pritekli u pomoć Saudijcima. Analitičari također smatraju da njihov napad na Iran nije vjerojatan. Pakistan, zapravo, trenutno djeluje kao posrednik između Irana i SAD-a.
Sporazum iz Meke kao „elastični obrambeni pakt"
Novi sporazum prije je zamišljen kao sredstvo odvraćanja i kao „elastični obrambeni pakt", rekla je krajem prošlog tjedna za DW Dania Thafer, izvršna direktorica vašingtonskog think tanka Gulf International Forum (GIF).
„Ako pogledate strane koje sudjeluju u ovom sporazumu, imate Saudijsku Arabiju, koja se nalazi usred sukoba. Ali imate i Tursku i Pakistan, koji imaju odnose i s Iranom i sa SAD-om", objasnila je Thafer.
Očekuje se da će ovaj novi savez funkcionirati u različitim fazama, pri čemu će kratkoročni cilj biti „stabilizacija regije", rekao je za DW Kamran Bokhari, viši suradnik Middle East Policy Councila u Washingtonu.
Transfer tehnologije i investicije
Dugoročni ciljevi uključivat će obrambenu suradnju, a ne nužno zajedničko ratovanje, naveli su drugi stručnjaci. „Ove tri zemlje se neobično dobro međusobno dopunjuju“, rekao je prošli tjedan za novinsku agenciju Agence France-Presse Andreas Krieg, predavač na King's College London.
Saudijska Arabija raspolaže ogromnim prihodima od nafte, ali ima ograničene obrambene tehnologije i do sada je u velikoj mjeri ovisila o SAD-u. Turskoj i Pakistanu, s druge strane, potrebne su investicije, a obje zemlje imaju snažne oružane snage. Turska, osim toga, posjeduje napredan obrambeno-industrijski sektor, objasnio je Krieg.
Pakistan je jedina od tri zemlje koja posjeduje nuklearno oružje. „Turska ima tehnologiju i proizvodne kapacitete, ali su joj potrebna tržišta i investicije. Pakistan ima radnu snagu, vojne institucije i nuklearno odvraćanje, ali su mu potrebni financiranje i industrijski kapaciteti", naveo je Krieg.
Tko bi se mogao priključiti sporazumu iz Meke?
Jedan turski dužnosnik, kojeg je citirao Reuters, rekao je da je sporazum isključivo obrambenog karaktera i da je otvoren za sve regionalne susjede koji bi mu se željeli pridružiti.
Smatra se da bi Egipat mogao biti potencijalni partner, ali on također ima druge saveznike o kojima mora voditi računa, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate. UAE nije pristupio sporazumu, a odnosi između njega i Saudijske Arabije trenutno su zategnuti.
Turski dužnosnik također je rekao da ovaj pakt ne zamjenjuje niti poništava prethodne bilateralne ili multilateralne sporazume između potpisnica, niti je usmjeren protiv bilo kojeg pojedinačnog aktera ili prijetnje.
Ipak, nema sumnje da se sporazum uglavnom shvaća kao sredstvo odvraćanja, prvenstveno prema dvije druge države - Iranu i Izraelu.
Ciljevi sporazuma iz Meke nisu ostvarivanje neke vrste vojne pobjede, napisao je Khalid al-Jaber, direktor Doha-based Middle East Council on Global Affairs, u nedjeljnom komentaru za katarski medij Al Jazeera. „Radi se o sprječavanju hegemonije.“
„Smanjena američka uloga mogla bi ostaviti regiju u poretku čija pravila određuju samo dva aktera: Izrael i Iran“, nastavio je. „Sporazum iz Meke najbolje je shvatiti kao rani pokušaj stvaranja trećeg pola - bloka koji ne mora ratovati ni protiv jedne od te dvije sile, ali koji ima dovoljno snage za sprečavanje bilo koje od njih da uspostavi monopol nad regijom."
Kako Izrael gleda na sporazum?
Dvije potpisnice sporazuma, Pakistan i Saudijska Arabija, ne priznaju Izrael i nemaju s njim diplomatske odnose, iako se vjeruje da Saudijska Arabija ima određene prikrivene kontakte s Izraelom.
Turska priznaje Izrael, ali su odnosi trenutno vrlo napeti zbog izraelskih aktivnosti u Gazi, koje je Turska nazvala genocidom. Turski predsjednik Erdogan prošli tjedan je rekao da izraelske aktivnosti u Siriji i Libanonu također predstavljaju prijetnju turskoj sigurnosti.
„Ovaj razvoj događaja predstavlja značajne izazove za Izrael, dodatno koči mogućnost normalizacije odnosa s Rijadom i prekida viziju 'novog Bliskog istoka'“, napisala je Oshrit Birvadker s instituta Jerusalem Institute for Strategy and Security u subotnjem uvodniku za list Israel Hayom.
Ona također smatra da će novi trilateralni savez dodatno povećati rivalstvo i napetosti između Turske i Izraela.
Podijeljene reakcije u Iranu
Institut za studije nacionalne sigurnosti Sveučilišta u Tel Avivu analizirao je reakcije u Iranu. Iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči nije djelovao posebno uznemireno zbog sporazuma. Na društvenoj mreži X objavio je da „kada se muslimani drže zajedno, možemo se suočiti sa svakim izazovom koji nam postave zlonamjerni autsajderi“.
Analitičari su ovo protumačili kao pozitivan stav i dio iranskog argumenta za potiskivanje SAD-a iz regije. Neki iranski analitičari smatrali su da Saudijci možda pokušavaju iskoristiti bolje odnose Turske i Pakistana s Iranom kako bi povećali vlastitu sigurnost od iranskih napada.
No iranski političari bili su mnogo kritičniji, tvrdeći da Saudijska Arabija nije bila sigurna ni sa SAD-om kao njenim saveznikom te da neće biti sigurnija ni uz Tursku i Pakistan.
Fotografija: Ured turskog predsjednika / Facebook
