Prema dostupnim informacijama, njegovo zdravstveno stanje nedavno se pogoršalo, a nastale komplikacije imale su koban ishod. Vijest o smrti snažno je odjeknula u akademskim i političkim krugovima, gdje je Cvrtila godinama slovio kao vodeći analitičar sigurnosnih i geopolitičkih pitanja.
Rođen 1965. godine u Zagrebu, cijeli je akademski put vezao uz Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao, magistrirao i doktorirao, specijalizirajući se za obranu, nacionalnu sigurnost i međunarodne odnose.
Na istom je fakultetu izgradio i znanstvenu karijeru, napredujući od asistenta do redovitog profesora. Funkciju dekana obnašao je od 2008. do 2012., a u tom je razdoblju dao značajan doprinos razvoju studijskih programa te obrazovanju novih generacija stručnjaka u području politologije i novinarstva.
Nakon mandata na FPZG-u, preuzeo je vodstvo Veleučilišta VERN’, koje je kasnije preraslo u Sveučilište VERN’, privatnu visokoškolsku instituciju usmjerenu na ekonomiju, medije i komunikacije.
Osim u akademskoj zajednici, bio je aktivan i u javnom sektoru. Od 2001. do 2003. djelovao je kao savjetnik predsjednika Republike Stjepana Mesića za obranu i nacionalnu sigurnost. Sudjelovao je i u radu Vlade Republike Hrvatske kao savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti i euroatlantskih integracija, pridonoseći procesima koji su vodili prema ulasku Hrvatske u NATO.
Njegove geopolitičke analize bile su široko prepoznate zbog kombinacije stručnosti i pristupačnosti. Isticao se sposobnošću da kompleksne međunarodne odnose približi javnosti jasno i razumljivo, bez gubitka analitičke dubine.
U javnim istupima redovito je naglašavao važnost sagledavanja globalnih procesa u širem kontekstu – od odnosa velikih sila poput SAD-a, Rusije i Kine, do sigurnosnih izazova u Europi i regiji. Njegovi komentari o ratovima, energetskim krizama i političkim napetostima bili su odmjereni i lišeni senzacionalizma, što mu je donijelo povjerenje stručne i šire javnosti.
Posebno se bavio položajem Hrvatske u međunarodnom okruženju, ističući ključnu ulogu članstva u NATO-u i Europskoj uniji kao temelja nacionalne sigurnosti. Upozoravao je i na nove sigurnosne prijetnje, uključujući hibridno ratovanje, dezinformacije te nestabilnost na europskim rubovima.
