Proteklih je tjedana jedna mala ali važna ulica u Puli izazvala pozornost medija u cijeloj Hrvatskoj. Iako mala, riječ je o središnjoj pulskoj ulici koja prolazi kroz povijesnu i slojevitu gradsku jezgru: službeno, Ulici Sergijevaca koju većina građana zove Prvomajska, prema nazivu iz doba Jugoslavije koji još nije iščezao iz sjećanja stanovnika.
Devastirana povijesna jezgra
Gradski oci su, naime, odlučili nanovo asfaltirati već asfaltiranu i devastiranu središnju ulicu dugu 380 metara, vjerojatno jedinu u državi, a i puno šire, koja nije popločana u skladu sa svojim okruženjem, povijesnom jezgrom i njenim kontekstom. Ulica je to kroz koju se od pamtivijeka ulazilo u grad, kroz rimski Slavoluk Sergijevaca (Zlatna vrata) pa sve do Foruma, gdje se nalaze Komunalna palača iz 13. stoljeća i antički Augustov hram. Stoga su mnogi građani s ogorčenjem i nevjericom dočekali odluku gradske vlasti, koja se pravdala da je to 'privremeno rješenje', 'krpanje rupa' jer će se ulica, prema najavi gradonačelnika Peđe Grbina, rekonstruirati i popločati u sklopu projekta Aglomeracija centar. Tada bi trebala dobiti kompletnu novu vodovodnu i kanalizacijsku infrastrukturu, a to bi se, rečeno je, trebalo dogoditi u roku od oko pet godina.
Konzervatori su takvo što odobrili jer je, kako prenose mediji, „ulica već bila asfaltirana“. Nakon što je zacrnjena prvim slojem asfalta, društvene mreže pucale su od ironičnih „rješenja“ građana koji su u Prvomajskoj iscrtali punu crtu, naplatne kućice, „uveli“ gust promet, a neki su išli i korak dalje, prema Zlatnim vratima i Areni, koji su dobili PVC vrata i prozore.
Betoniranje bez „papira"
Prvomajska je, poput Foruma i Trga Portarata, na kojem se nalazi Slavoluk Sergijevaca, bila popločana kamenim pločama iz doba Austro-Ugarske Monarhije, a urbicid je doživjela prije više od 60 godina, kada je zalivena asfaltom. Austrijske ploče kasnije su dignute i s Portarate i Foruma (koji su popločani novima), a danas se nalaze još samo u Kandlerovoj ulici, koja se nadovezuje na Forum, i još nekim sporednim uličicama.
Tko je, dakle, počinio zlodjelo nad ovim kulturnim dobrom? Urbana legenda kazuje da se 1960. godine Jovanka Broz, dok je Tito bio na svečanosti otvorenja restorana Ribarska koliba, trebala prošetati Prvomajskom, koja je preko noći „izravnata“ asfaltom da se uvažena gošća ne bi po njoj spoticala. Još je zanimljivije da u gradskim arhivima ne postoji nijedan jedini dokument, odnosno projekt „uređenja“ ulice iz tog doba, pa dakle nema preciznog pisanog traga kad je točno asfaltirana, je li to učinjeno odjednom ili u fazama, i u kojem razdoblju.
Pulski arhitekt i kroničar Anton Percan za DW kaže da je to očito učinjeno po nalogu nekog visokopozicioniranog političara. Iako ne može imenovati one koji su to učinili, veli da su vodeći ljudi Pule te 1960. bili Antun Bubić, predsjednik Narodnog odbora Pule i visoki dužnosnik UDBA-e Mio Pikunić.
„Nije trebala biti dokumentacija, to je bilo takvo vrijeme da nisu postojali nikakvi zapisi. Za puno toga iz tog vremena ne postoje zapisi, nisu bili potrebni ni zapisnici, ni dozvola konzervatora, ni bilo koga. Bila je to odluka jednog čovjeka“, veli Percan.
Jovanka prošetala u društvu Naserove supruge
Lokalni dnevnik Glas Istre objavio je 1960. godine fotografiju na kojoj valjak prelazi dijelom ulice u blizini Foruma, navodeći da se njeno uređenje privodi kraju. Međutim, izgleda da je to bilo tek jedno u nizu uređenja: u Muzeju istorije Jugoslavije postoji fotografija Jovanke Broz, koja doista s Foruma kreće u šetnju asfaltiranom Prvomajskom u društvu Naserove supruge Tahije Kazem, i to - 7. srpnja 1958. godine.
S druge strane, neki očevici tvrde da je drugi dio ulice, bliže Slavoluku Sergijevaca ili Zlatnim vratima, ostao pod pločama sve do kasnih 70-ih, pa i početka 80-ih godina. U Prvomajskoj se kopalo i koncem 70-ih, a Percan pak navodi da se taj dio ulice rekonstruirao 1985. ili 1986. godine.
„Živio sam u Ribarskoj ulici (izlazi na Prvomajsku, op. a.). Vidio sam kad su '85. ili '86. otvarali dijelove ulice jer se kanalizacija, koja je bila iz doba austrougarske, miješala s pitkom vodom. Kad su to rekonstruirali, vidio sam dio kamenih ploča“, veli Percan. I dok neki tvrde da su ploče prije gotovo sedam desetljeća jednostavno „preko noći“ prekrivene asfaltom, aktualno uređenje ovih dana pokazalo je da se ispod asfalta nalazi beton, a ispod betona – ploča nema.
„Ma kakva Jovanka. To je čista glupost"
Bruno Langer, vođa Atomskog skloništa, koji je radio kao referent u Zavodu za urbanizam grada Pule od 1968. do 1986., kaže nam da su priče o Jovanki i štikli – čista glupost. Sličan stav imaju i neki povjesničari.
„Ma kakva Jovanka. Na poslu se pričalo da se ulica asfaltira jer je Tito tuda trebao proći“, kaže Langer, koji pak asfaltiranje povezuje sa štafetom koja je u povodu rudarske obljetnice trebala proći Prvomajskom.
Kako bilo, urbana legenda ili ne, u priči o Prvomajskoj nalazi se jedna te ista predsjednička obitelj. Tito ili Jovanka, svejedno. U svakom slučaju, dobro štivo za turiste koji će uskoro preplaviti centar Pule i čudom se čuditi crnom pokrovu koji eto već gotovo sedam desetljeća nagrđuje povijesnu ulicu i pulsko kulturno nasljeđe.
Fotografija: Grad Pula / Facebook
