Charles Mutoka živi u Keniji. Sedamdeset i dvije su mu godine i sad može samo plakati za svojim sinom Oscarom Khagolom Mutokom. U ljeto 2025. bivši kenijski vojnik otputovao je u Rusiju, rekao je da ide tamo raditi. Njegov otac kaže da ga je uzalud pokušavao odvratiti od te odluke. Oscar nije rekao obitelji kamo točno odlazi niti što će u Rusiji „raditi". Tjedan dana poslije odlaska poslao je samo svoju fotografiju u ruskoj vojnoj odori. Nakon toga više se nikada nije javio. Nešto kasnije obitelj je doznala za njegovu smrt.
Obitelj Oscara Mutoke nije dobila čak ni njegovo tijelo, unatoč svim apelima kenijskim vlastima. U svibnju 2026. obitelj je ipak održala simboličan ispraćaj i podigla prazan grob za Oscara kako bi barem imala mjesto na kojem može moliti. „Najgore je to što ne znam je li uopće pokopan i gdje. Ili je njegovo tijelo jednostavno bačeno negdje u šumu u Rusiji“, kaže Charles Mutoka.
Oscar Mutoka jedan je od više od, kako se procjenjuje; 27.000 stranaca koje je Rusija regrutirala za borbe u Ukrajini – a tu nisu uračunati vojnici koje je tamo poslala Sjeverna Koreja. Tu brojku navodi ukrajinska vojna obavještajna služba HUR, ali istraživanje Međunarodne federacije za ljudska prava (FIDH), organizacije Truth Hounds i Kazahstanskog međunarodnog ureda za ljudska prava i vladavinu prava (KIBHR) mogu potvrditi da ih je na tisuće. Jer vide kako je Rusija uspostavila globalnu mrežu usmjerenu na novačenje stranaca.
„Ovo novačenje usmjereno je na ljude koji žive u teškim gospodarskim, društvenim i pravnim okolnostima. Metode koje se pritom koriste kreću se od unosnih ponuda, preko obmane pa sve do prisile", objašnjava Ilja Nuzov, jedan od autora studije za DW.
„Da ne umrem od gladi na Kubi"
Za mnoge ljude iz najsiromašnijih dijelova svijeta, plaća kojom ih privlači ruska vojska je velik poticaj. To im se čini prilikom pobjeći od siromaštva, a bit će dovoljno i slati pomoć svojim obiteljima. Kubanac Yoan Viondi Mendoza upravo je zato odlučio otići u Rusiju. Obećano mu je 2.000 američkih dolara mjesečno. Na Kubi, gdje prosječna plaća iznosi samo 20 dolara, to je basnoslovan iznos.
Prosvjed obitelji Kenijaca koji su otišli u Rusiju u ratProsvjed obitelji Kenijaca koji su otišli u Rusiju u rat
Oscar Mutoka je daleko od toga da je bio jedini u Keniji zaveden pozivom otići u Rusiju. Sad obitelji prosvjeduju i od svoje vlade traže da ih vrate kućama.Foto: Simon Maina/AFP/Getty Images
DW je za Yoana Mendoze doznao od njegova brata, Michaela Dura. Duro živi u SAD gdje se liječi od raka. Yoan je želio iseliti bratu u Ameriku, ali za to nije imao niti novaca, niti dokumente. Ubrzo nakon toga naišao je na ponudu za posao u Rusiji.
„Yoan me nazvao i rekao da je pronašao izlaz. Ispričao mi je o jednom ‘projektu' u Rusiji", kaže Michael Duro. Odmah je rekao bratu da se ostavi toga i da to neće dobro završiti, ali bez uspjeha.
U rujnu 2023. novinska agencija Reuters snimila je mlade Kubance koji su namjeravali otići u Rusiju. Među njima je bio i Yoan Mendoza. „Svi su govorili: ‘To radim kako ne bih umro od gladi na Kubi.’ Oni točno znaju kamo idu, a znam i ja“, rekao je tada 23-godišnjak novinarima. Pokazao im je prepisku s posrednicom koja mu je napisala: „Ovo je ugovor s ruskom vojskom, a dobit ćete i naše, rusko državljanstvo."
"Koristili su nas kao živi štit"
Michael Duro kaže da je Yoan Mendoza poslan na bojište u Ukrajini, ali brzo je pokušao pobjeći od tamo. „Preklinjao je: ‘Pogriješio sam. Oprostite mi. Molim vas, izvucite me što prije odavde’“, prisjeća se Michael riječi svojega brata.
To je bilo zadnje što je čuo od Yoana. Njegovo ime kasnije se pojavilo na popisu poginulih stranaca koje je objavila Ukrajina.
Yoan Mendoza i Oscar Mutoka vjerojatno su bili svjesni kako odlaze u Rusiju da bi krenuli u rat u Ukrajini. No mnogi drugi kreću u Rusiju zavedeni lažima. Obećavaju im se poslovi u građevinarstvu, zaštitarskom sektoru, logistici ili poljoprivredi.
Tako je bilo i s Armanom Mondolom iz Bangladeša. Mladić se nadao da će raditi u inozemstvu i pomoći svojoj obitelji da se izvuče iz siromaštva. Njegov otac, poljoprivrednik, prodao je zemljište i podigao kredit kako bi platio posrednika. Mondolu je rečeno da će raditi kao radnik u skladištu. U Rusiju je doputovao preko Saudijske Arabije s turističkom vizom. Tvrdi kako je već po dolasku bio prisiljen potpisati ugovor na ruskom jeziku kojeg nije znao ni pročitati.
Vratio se ipak živ, ali kao invalid
Mondol kaže da su on i drugi stranci u ruskoj vojsci bili vrlo loše tretirani. „Kad god bismo išli u akciju, uvijek su nas slali prve, dok su oni ostajali iza nas. Koristili su nas kao živi štit i gurali nas ravno u borbu", kaže on.
Tijekom jedne takve akcije, vozilo u kojem se nalazio Arman naišlo je na minu. Preživjela su samo dvojica u vozilu, a Arman je bio jedan od njih. Prebačen je u vojnu bolnicu iz koje je uspio pobjeći. Veleposlanstvo Bangladeša u Moskvi na kraju mu je pomoglo da se vrati kući. No rat mu ni danas ne izlazi iz glave.
„Te slike još uvijek imam pred očima: ljude koji umiru, njihove oči, njihova unakažena lica. Kako ih mine raznose. Kako se na nas obrušava jedan dron za drugim. Kako ljudima u eksploziji otkida udove. Bilo je strašno“, prisjeća se Mondol.
U nozi još uvijek ima šrapnele i teško šepa. A kod kuće u selu u Bangladešu tek ovako jedva može pronaći ikakav posao.
Plaćenici ili žrtve kriminala?
Stranci koji se bore za Rusiju u Ukrajini često se spominju kao plaćenici. Ilja Nuzov pojašnjava kako prema međunarodnom pravu, oni strogo gledano često nisu plaćenici jer prije stupanja u vojsku prihvate rusko državljanstvo. To onda još više zamagljuje podatke, koliko je žrtava među tim došljacima jer su to onda sve „Rusi".
Neki pak u početku uopće nisu namjeravali krenuti u rat. Takvi slučajevi novačenja mogu se smatrati trgovinom ljudima ako uključuju obmanu, prisilu i prebacivanje osoba radi iskorištavanja. Time se krši Konvencija Ujedinjenih naroda protiv prekograničnog organiziranog kriminala, uključujući Palermski protokol kojim se zabranjuje trgovina ljudima i koji je ratificirala većina država, među njima i Rusija.
Rusija uporno tvrdi kako svi strani vojnici dobrovoljno sudjeluju u ratu u Ukrajini. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u ožujku je na konferenciji za novinare sa svojim kolegom iz Kenije i na otvoreno pitanje novinara, zanijekao da Rusija uopće nekoga novači. „Dobrovoljci sudjeluju u ovoj specijalnoj vojnoj operaciji u potpunom skladu s ruskim zakonodavstvom", rekao je Lavrov novinarima.
DW je zatražio komentar od ruskog Ministarstva vanjskih poslova, ali odgovor dosad nije dobio.
Sve ih više ipak odlazi
U međuvremenu novačenje stranaca privlači sve veću pozornost. Obitelji takvih „dragovoljaca" prosvjeduju od Nepala do Perua. I političari, među njima i indijski premijer Narendra Modi, otvoreno žele čuti odgovor na službenim sastancima s Vladimirom Putinom i predstavnicima vlade Rusije.
Prema medijskim izvješćima, Rusija je od veljače 2026. ograničila novačenje državljana iz niza „prijateljskih“ zemalja. Popis tih zemalja nije objavljen.
Ruski vojnici i veterani iz Ukrajine na paradi u Moskvi povodom Dana pobjede.Ruski vojnici i veterani iz Ukrajine na paradi u Moskvi povodom Dana pobjede.
Moskvi je naravno draže u rat slati strance, nego Ruse koji će za sobom u Rusiji ostaviti obitelj kada poginu. A obzirom da su i to "Rusi" je teško procijeniti koliko ih je poginulo: oprezne procjene govore o možda njih 5.000 - od oko 27.000: skoro svaki peti.Foto: Alexander Zemlianichenko/AFP
„U nekim je slučajevima to pridonijelo smanjenju ili čak privremenom prekidu dolaska boraca iz pojedinih država", kaže Ilja Nuzov. „No polazimo od toga da Rusija ima načine zaobilaženja tih ograničenja, tako što će smanjiti novačenje na jednom mjestu, a pojačati ga u nekoj drugoj zemlji.“
Prema procjenama ukrajinskog Koordinacijskog stožera za postupanje s ratnim zarobljenicima, Rusija bi tijekom 2026. mogla novačiti do 18.500 ljudi iz inozemstva za rat u Ukrajini. „Broj regrutiranih stranaca", kaže Nuzov, „i dalje raste umjesto da se smanjuje."
