Situacija na liniji bojišnice je ista, sa vrlo malim pomacima. Rusi pokušavaju onesposobiti zapadni koridor za dostavu i logistiku branitelja Bahmuta. Wagnerovci koji su poslani u prve redove su zaglavili, nemaju više snage, pomanjkanje svih mogućih vrsta streljiva, granata i projektila utjecalo je na intenzitet napada. Ukoliko im ruska vojska ne pomogne u ljudstvu i vojnoj logistici, oni će se raspasti, a Prigožin gubi sve, jer je igra na sve ili ništa. Paralelno mi se čini kako bi Avdiivka mogla postati novi Bahmut.
Istovremeno kiša koja je počela padati, dodatno je pogoršala situaciju. Pretvorila je plodnu ukrajinsku crnicu u živo blato. Naravno da je puno lakše braniteljima nego napadaču, ali trenutno ni Ukrajina do sušenja zemlje ne smije ni pomišljati na veću vojnu operaciju. Novi oklopi su puno teži nego stari, stoga me čudi takva analiza poznatih vojnih stručnjaka, koji se izruguju rusima zbog dovlačenja starih tenkova.
Primjerice T-64 je zastarjeli tenk, ali puno lakši od novih. Njemu ovaj teren nije toliki problem. Osim toga koristi streljivo i granate kojih ima ili se mogu naći. Znači ima logike ubacivanje starog oklopa, jer priroda diktira tempo i borbenu gotovost.
Što se tiče malog pomaka ruske operacije, razlog je višestruki. Prvo, kako sam naveo je blato, koje je tako žitko i ljepljivo da tko u njega nije ugazio, ne zna što je to. To se opisati ne može, jer imaš osjećaj da te guta, kao živo blato.
Osim toga strahovite žrtve sa ruske strane su doprinijele demoralizaciji vojske. Učestali međusobni sukobi i nedostatak vojne opreme, streljiva, tehnike i cjelokupne logistike, isto tako. Ukrajinci su ovim ratom izgubili puno, ali su izgradili nacionalnu svijest, koja se polako utapala u "bratstvo i jedinstvo" na ruski način. Osim toga postali su iskusni ratnici, koji brane svoj dom. Onaj koji brani svoje, ima prednost u glavi i srcu, bez obzira na svu vojnu tehniku.
Brza i nepripremljena obuka ruskih mobiliziranih jedinica, također je usporila dodatno napredovanje. Pokušali su Rusi ići taktikom zamjene postrojbi, ali onda se dogodi da Wagner što osvoji, regularne trupe brzo izgube. Tako da su Wagnerovci morali i po nekoliko puta osvajati iste položaje.
Foto: Shutterstock
Istodobno posjet kineskog predsjednika Moskvi nije ništa drugo do prezentacija moći. Slika koja je uklonjena sa društvenih mreža, gdje Putin navodno kleči pred kineskim predsjednikom puno govori o tome. Bez obzira bila stvarna ili montirana, očigledno je kako Kinezi velikim koracima uzimaju što više mogu. Kako sam ranije naveo, oni nikad nisu zaboravili svoje teritorije otete od strane Rusije. Sada je izgleda došlo vrijeme da se napravi račun sa kamatom. Osim pokazivanja Putinu i Rusiji tko je novi gazda na toj strani svijeta, Kinezi pred zapadom glume mirotvorce. Glume zato što je njihov novac u zapadnim bankama, koje gle čuda jedna za drugom propadaju.
Kinezi, ako zarate sa Zapadom, osim gubitka kapitala, gube i ogromno tržište svojih proizvoda. Eventualni rat Kine, bez obzira na analize zapadnih stručnjaka, nikako ne odgovara Putinu. U tom slučaju Rusi bi ostali bez važnog strateškog vojnog partnera, jer bi u tom slučaju Kinezi sve što sada šalju Rusima "ispod žita", čuvali za sebe.
Ukoliko netko vjeruje da Kinezi nisu do sada vojno pomogli Rusiju, onda taj pojma nema o vojnoj taktici.
Bolje je svoju državu braniti na tuđem teritoriju, nego na svome. Kinezi iz ove vojne priče imaju ogromnu zaradu. Prvenstveno na nafti i plinu, gdje oni diktiraju rusima cijenu. Tako da ne vjerujem, da bi Kinezi ušli u otvoreni sukob sa Zapadom. Grubo rečeno, ovakav nekakav ratni status, ni naprijed ni nazad, odgovara svima onima koji imaju debele koristi od toga. Sam Zapad, točnije neke zemlje, članice NATO-a i dalje trguju ruskom naftom bez obzira na sankcije. Rade to potpuno legalno preko trećih zemalja, gdje se onda u miješanju pogubi stvarni izvor sirove nafte. Nevjerojatno zvuči, ali rusku naftu miješaju one zemlje koje nisu pod sankcijama i dalje prodaju pod svoju. To je moguće, jer je puteve sirove nafte, teško pratiti.
Turska koja je odbila sudjelovati u sankcijama, prerađuje rusku sirovu naftu u proizvode koji nisu pod sankcijama.
Problem je u odluci o sankcijama ili je to napravljeno da nekome tako odgovara. Odluka je donesena na sirovu naftu, ali ne i na prerađevine. Međunarodne kompanije u tom slučaju rade potpuno legalno. Koliko je to dvolično, govori samo o sebi.
Najveću korist od ruskih fosilnih derivata imaju Kina i Indija, a naftovod Azerbajdžan-Baku-Tbilisi-Ceyhan žila je kucavica Putinovog financiranja, ove agresije.
Sam dolazak kineskog predsjednika pokazao je i manifestaciju sile, cijelom Zapadu. Ono za što je Zapad neodlučan prema Ukrajini, Kinez bi mogao odmah napraviti, pružiti izravnu vojnu pomoć Rusiji.
Bez vojne pomoći sa strane, Rusi teško da mogu dalje, a bit će upitno i zadržati osvojeno. Zato mislim kako je Kina manifestirala silu dolaskom u Moskvu, šaljući zapadu poruku, da ako se budu miješali u njene interesne sfere, mogli bi i oni okrenuti ploču.
