Edi Rama, koji je u svibnju osvojio četvrti mandat, obećao je građanima da će zemlju uvesti u Europsku uniju do 2030. godine. U srpnju je najavio još jedan veliki plan za isti vremenski okvir:
„Imamo ambiciju da do kraja ovog desetljeća Albanija postane bezgotovinsko društvo, što znači da bi sve interakcije i financijske transakcije trebale biti potpuno digitalne", rekao je na sastanku s predstavnicima start-upova i sektora tehnologije i inovacija pod nazivom „Albanija 2030 – vizija ka europskoj integraciji".
„Potrebno je više obuka i usavršavanja“, dodao je, naglasivši da alati za Albaniju bez gotovine već postoje. „Vjerujem da je, ako uspijemo jasno definirati plan puta, ovaj cilj potpuno dostižan i oslobodit će zemlju tereta zastarjelih praksi i neefikasnosti koje otežavaju svakodnevni život“, rekao je Rama.
Sve to zvuči jednostavno. Ali je li zaista tako?
U svakodnevnom životu, 62-godišnja Mimoza A. iz Tirane kaže da koristi karticu samo da podigne plaću s bankomata blizu svog stana.
„Nije uobičajeno da ljudi iz moje generacije koriste karticu za plaćanje u prodavaonici ili kod frizera. Više volim keš i uvijek ću ga koristiti“, rekla je za DW.
Mimoza nije usamljena u tom stavu – većina ljudi u zemlji razmišlja slično.
Je li bezgotovinsko društvo samo san?
Kada se Albanija oslobodila komunističke diktature prije 35 godina, nije imala moderan bankarski i financijski sustav. Napredak je bio spor i nakon prelaska na demokraciju – bankomati su uvedeni tek 2004. godine.
Arben Malaj, bivši ministar financija i ekonomije (1997.–2005. godine), a sada financijski stručnjak i predavač, smatra da je populizam glavni pokretač Ramine ambicije. On navodi više ključnih prepreka za ostvarenje bezgotovinskog društva u idućih pet godina:
„Visoka stopa sive ekonomije, naročito u poljoprivredi koja čini veliki dio bruto domaćeg proizvoda (BDP), mnogo je veća nego u ostatku regije. Veliki postotak stanovništva živi u ruralnim područjima. Također, najveći dio prihoda od dijaspore – milijarde eura godišnje – dolazi mimo službenih kanala. A glavni trgovinski partneri Albanije – Turska, Grčka i Italija – također imaju visoku stopu sive ekonomije“, rekao je Malaj za Deutsche Welle.
Upozorava da bi svako smanjenje upotrebe gotovine zahtijevalo ogromna ulaganja u cyber sigurnost.
Opasna ambicija
Stručnjaci za cyber sigurnost, poput Besmira Semanaja, smatraju da je Ramina ideja ne samo nerealna, već i „opasna“. On podsjeća na velike kibernetičke napade na državne institucije 2024. godine, uključujući sustav e-Albania, web-stranicu Albanskog parlamenta i Zavoda za statistiku.
Semanaj kaže da ti napadi pokazuju koliko je Albanija izložena i da nema potrebnu infrastrukturu za zaštitu kritične infrastrukture.
„Čak i najrazvijenije zemlje Europe, poput Švedske i Norveške, razmatraju potrebu da zadrže minimum gotovine u opticaju – upravo zbog sigurnosti i spremnosti u izvanrednim situacijama“, rekao je on.
„Dok najviše digitalizirane nacije zadržavaju 'rezervne opcije', Albanija planira postati 100 posto digitalna za manje od deset godina, bez osnovne cyber zaštite. Ekonomija koja ovisi isključivo od digitalnih sistema, a nema alternativu, ostaje nezaštićena i ranjiva – virus ili nestanak struje bi je potpuno paralizirali“, upozorava Semanaj.
„Mala i srednje velika poduzeća će najviše ispaštati“
Hazis I, menadžer u turizmu s 40 godina iskustva, vodi jedan od najpopularnijih hotela u Tirani. Strani turisti uglavnom plaćaju karticama, dok domaći gosti i dalje preferiraju keš. To povećava troškove hotela, jer banke naplaćuju provizije za svako plaćanje karticom.
Hazis I. nije baš optimističan u pogledu premijerovog plana.
„Ja sam protiv bezgotovinskog društva. Možemo se nositi s turistima koji žele platiti kavu od 1,50 eura karticom. Ali što da radim s malim proizvođačima od kojih kupujemo povrće ili sir sa farme za naš restoran“, pita se Hazis.
„Tijekom ljetne sezone redovito kupujem lubenice od seljaka koji ih prodaje tu na uglu. On nikada nije koristio digitalna plaćanja i siguran sam da nikada ni neće. Ovaj plan će uništiti male poduzetnike. Čak ćemo i mi imati problema s tim", rekao je za DW.
Nedostatak konkretnih ciljeva
Za Arbena Malaja, cilj da Albanija postane bezgotovinska do 2030. nije jasno definiran, pa samim tim ni mjerljiv. Vlada bi, prema njegovom mišljenju, mogla postaviti konkretne ciljeve tek nakon podrobne analize sustava plaćanja od strane institucija, stručnjaka i akademske zajednice.
„Trenutačno ne postoji nijedna ekonomija s 'nula keša'. U zemljama s niskom razinom financijske educiranosti, slabom digitalnom pismenošću, lošim upravljanjem i slabim javnim uslugama – poput obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite – i visokom stopom korupcije, nemoguće je ostvariti održiv uspjeh u kratkom roku", kaže Maljaj.
Središnja banka Albanije, međutim, bilježi porast elektronskih plaćanja u posljednjih deset godina.
„Građani su imali koristi od nižih troškova, proizvoda prilagođenih njihovim potrebama i boljeg pristupa platnim uslugama, što se odrazilo na dvoznamenkasti rast elektronskih plaćanja – s dva po glavi stanovnika 2015. na 21 godišnje", rekao je guverner Gent Sejko.
Za Semanaja, to je i dalje daleko ispod standarda EU-a, gdje zemlje članice imaju više od 300 digitalnih transakcija po glavi stanovnika godišnje.
„E-trgovina je ograničena (u Albaniji). Platforme poput Stripea ne posluju u Albaniji, a lokalne banke nude skupe i komplicirane sisteme. PayPal postoji za fizička lica, ali ne i za firme. To ograničava i blokira pristup globalnoj digitalnoj trgovini“, kaže on.
Dakle, iako premijer Edi Rama želi da Albanija što prije uđe u EU, izgleda da će joj za prelazak na bezgotovinsko društvo trebati više od jednog desetljeća i ozbiljna transformacija financijske kulture.
