Dobro je poznato da odnosi među unucima i bakama i djedovima pružaju socioemocionalne dobrobiti kako za unuke tako i za bake i djedove, a ono što može biti iznenađenje je da nudi kognitivne zdravstvene prednosti.
Uloga bake i djeda nadilazi pružanje ljubavi i podrške mlađim generacijama - također može poslužiti kao put do zdravijeg starenja za same bake i djedove. Od izgradnje dubljih društvenih veza do mentalne i fizičke aktivnosti, bake i djedovi nude jedinstvenu mješavinu angažmana koja promiče kognitivnu otpornost.
Caputo i kolege analizirali su podatke više od 11,000 odraslih osoba prikupljenih između 1998. i 2016. u američkoj studiji o zdravlju i mirovini. Otkrili su da su bake i djedovi koji su provodili vrijeme - između 100 i 499 sati godišnje ili oko dva do pet sati tjedno - brinući se o unucima zadržali jače kognitivne sposobnosti tijekom vremena u usporedbi s onima koji nisu. Ti su učinci bili veći kod starijih odraslih osoba koje su bile ranjivije, poput onih s nižim primanjima, povećanom dobi i funkcionalnijim ograničenjima, piše Psychology Today.
Koristeći isti skup podataka, Choi i suradnici pokazali su da je aktivno bavljenje unucima povezano sa smanjenim rizikom od razvoja demencije. Zanimljivo je da su otkrili da se ovaj zaštitni učinak razlikuje ovisno o spolu i intenzitetu njege.
Konkretno, za žene, lagana skrb bila je povezana sa smanjenim rizikom od demencije, dok je za muškarce intenzivnija skrb pružala veće kognitivne prednosti.
Iako ova otkrića otkrivaju složenost veze između bavljenja unucima i kognitivnog zdravlja, u konačnici dovode do istog zaključka: čuvanje unuka je korisno za naš mozak.
Sada je utvrđeno da društvene veze igraju ključnu ulogu u kognitivnom zdravlju kako starimo. Bake i djedovi koji dijele snažne veze sa svojim unucima vjerojatnije će se osjećati društveno povezanijima, a snažan osjećaj povezanosti povezan je s boljim kognitivnim zdravljem.
Interakcija s unucima također vježba temeljne socijalno-kognitivne vještine kao što su empatija i zauzimanje perspektive, što može pomoći u sprječavanju kognitivnog pada povezanog s dobi.
Čuvanje unuka često zahtijeva bavljenje novim mentalnim zadacima. Bilo da se radi o izgradnji složenih struktura s kockicama ili smišljanju kako sastaviti novi vlak, interakcija s malom djecom zahtijeva mentalnu fleksibilnost i rješavanje problema.
Prema teoriji kognitivnog starenja "iskoristi ili izgubi", takve intelektualno stimulirajuće aktivnosti vitalne su za zaštitu od kognitivnog pada.
Tjelesna aktivnost još je jedan ključan element čuvanja unuka. Aktivnosti poput guranja kolica u parku, nošenja malog djeteta ili bavljenja sportom sa starijom djecom zahtijevaju više fizičkog napora od tipičnih dnevnih rutina. Nedavna studija pokazala je da su bake i djedovi bili fizički aktivniji u danima kada su se brinuli o unucima (Vanhove i suradnici). Tjelesna aktivnost dobro je poznata kao zaštita od kognitivnog pada, a brojne studije pružaju dokaze da ima pozitivne učinke na zdravlje mozga.
