Dileri narkotika nekad su bili mračni tipovi koje ne želite sresti na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme. Danas se za njih kao i za sve druge vrste nelegalne trgovine ukazao dark web kao svojevrsna globalna tržnica na kojoj možete kupiti sve - od droge do oružja.
Rusija kao raj za dilere
O tome piše Salon, za ilustraciju opisujući (izmišljeni lažni lik ili samo izmišljeni lik ili ipak pravu osobu, teško je razlučiti), prosječnu predstavnicu te nove generacije kao dvadeset-i-nešto-godišnju mladu Ruskinju, na webu obično prisutnu pod nekim kodnim imenom poput recimo Puff-Puff ili Kapočka (žargonski izraz za dim povučen iz jointa), primjerice kao ona koja je u jednom podcastu samu sebe opisala riječima: „Ja sam krijumčarka droge, blogerica i idol milijuna mladih Rusa. U posao s drogom ušla sam jer mi je bio potreban dodatni izvor prihoda dok sam dovršavala studij; u to vrijeme sam već imala svoj blog na Telegram kanalu Courier in a Skirt. Blogovi poput mojega su postali popularni među mojim vršnjacima, Gen-Z korisnicima koji na takvim mrežnim okupljalištima uzajamno dijele iskustva, odgovaraju na pitanja i raspravljaju o specifičnim temama povezanima s psihoaktivnim tvarima. Nije prošlo ni par tjedana, a već sam podizala „robu“ sa „dead drop pointova“ i potom u svojem automobilu preko kontrolnih punktova prevozila vrećice narkotika skrivene u šupljem aparatu za gašenje požara, te ih prodavala na spin-offu svojeg bloga kojega sam otvorila na dark webu.“, prenosi Bug.
Blogovi na mrežama koje osiguravaju anonimnost pružaju platformu za razmjenu savjeta i iskustava među vršnjacima i istomišljenicima, uključujući, primjerice, pitanja o nabavci, cijenama i pripremi proizvoda (da, i o pečenju keksića!) s marihuanom, psihoaktivnim gljivama i drugim sredstvima o kojima se „in real life“ ne može tek tako jednostavno dobiti informacije, „potrošačke recenzije“ ili „korisnička podrška“.
Tržišna logika drug blogova
Nezanemariv broj okupljenih oko „drug-blogova“ neminovno vodi prema formiranju kritične mase korisnika koji o takvim sredstvima ne žele samo raspravljati i razmjenjivati mišljenja, nego ih i isprobati pa i redovito koristiti. A slijedom tržišne logike je samo pitanje vremena kada se takvi blogovi počinju transformirati u idealna mjesta za off-street robno-novčane transakcije, dogovore i organizaciju krijumčarskih kanala nabave i distribucije ilegalnih sredstava čija „ulična“ nabavka je svugdje, a posebice u nekim državama vrlo komplicirana, opasna i zakonsko-drakonski kažnjiva.
Primjerice, baš kao i Sjedinjene Države, tako i Rusija vodi rat žestok protiv ilegalnih sredstava. Štoviše, ruski antinarkotički rat je u mnogim pogledima agresivniji, okrutniji i masovniji te impresivniji od američkog. U nekim ruskim zatvorskim logorima se i do 80% zatvorenika nalazi po presudama prema članku 228. Kaznenog zakona koji zabranjuje narkotike (poznatom i kao „narodni statut“), a mnogi od zatvorenika već za prvi prijestup služe kazne dulje od deset godina. Uvjeti u zatvorima su teški, a nasilje učestalo i nemilosrdno. Unatoč takvim drastičnim kaznenim mjerama, trenutno od predoziranja drogom godišnje umire 10.000 većinom mladih Rusa, što je brojka koja se više nego udvostručila u zadnjih pet godina.
Stoga ne čudi što su se trgovanje narkoticima i njihova distribucija preselili online. Iako prodaja droge putem interneta nije nova pojava – zapravo, prva stvar ikad prodana posredstvom interneta bila je upravo vrećica marihuane – niti jedna nacija nije s tolikim entuzijazmom prihvatila online kupovinu omiljenih opijata i druge ilegalne robe kao što su to učinili Rusi. Primjerice, procjenjuje se da je 2021. godine preko 80% transakcija kriptovalutama na cijelom dark webu obavljeno putem Hydre, mrežne aplikacije tada vladajućeg ruskog cyber-kartela.
Što je Hydra?
Hydra je pokrenuta 2015. godine kako bi popunila prazninu nastalu nakon gašenja platformi poput Silk Roada (kojega je krajem 2013. – zajedno s njegovim osnivačem Rossom Ulbrichtom – zatvorio američki FBI). Veći dio sučelja Hydre izgledao je poznato svakome tko je koristio neki dark-web market (Silk Road ili njegovu imitaciju) izrađen na temeljima Tor-enkripcije: na brojnim dostupnim forumima moglo se čitati recenzije kupaca kako bi se provjerili koje tablete i prašci mogu osigurati najbolji „kick“, a koji bi korisnike mogli ostaviti ušlagirane poput Ume Thurman u „Paklenom šundu.“
No ono što je Hydru činilo jedinstvenom nije bio samo njezin geopolitički monopol na ogromnom tržištu (iako je bila globalno dostupna, Hydra je primarno ciljala na rusko govorno područje u Rusiji i susjednim zemljama), već njezin sofisticirani sustav distribucije koji se temeljio na isporuci robe putem skrivenih lokacija („dead drop points“): kupci bi online naručili i uplatili drogu ili neku drugu ilegalnu robu, a zatim dobivali upute gdje ju mogu „pokupiti“ na siguran i diskretan način.
Tijekom 1990-ih i 2000-ih, prije pojave Hydre i njezinog mrežnog sustava trgovanja narkoticima i ilegalnom robom, kupovina droge u Rusiji bila je slična kupnji bilo gdje drugdje u svijetu: morali ste otići u sumnjive dijelove grada (romske četvrti su bile ruska zamjena za američka „geta“ s uličnom preprodajom droga) ili ste morali pitati poznanika – koji je možda surađivao s policijom kako bi se i sâm izvukao iz problema.
Jer, slično kao i njihovi američki kolege, ruski policajci rade po principu ispunjavanja norme, a kako bi ispunili zadane kvote uhićenja i zapljene služe se taktikom hvatanja sitnih dilera ili korisnika, koje zatim prisiljavaju da otkriju svoje suradnike i dobavljače, dok na kraju svi ne bi radili za policiju. Stoga su prije dvadesetak godina za ovisnike u Rusiji bila teška vremena: nikada niste znali kupujete li pravu robu ili ste žrtva policijske namještaljke.
U mnogim drugim zemljama ilegalna online tržišta droga za slanje droge koriste obične poštanske pošiljke (od pisama do paketa). Međutim, Pošta Rusije (Почта России), državna poštanska mreža koja monopolistički pokriva cijelu zemlju, izuzetno je spora i nepouzdana (nećemo nikoga prozivati, ali ćemo ipak značajno pogledati u smjeru još nekih postkomunističkih poštanskih sustava), pa su dileri bili prisiljeni smišljati jednostavnije i učinkovitije načine distribucije onog dijela „robnih zaliha“ koje nisu prodavali izravno na ulici.
Eliminirali poštu
Kada su shvatili da im Hydra pruža idealnu platformu za anonimnost i laku dostupnost, razvilo se web-trgovanje drogama koje je bilo izuzetno jednostavno: naručiti se moglo bilo kada iz online „kataloga“, postojale su dobre šanse da već u svom ili susjednom gradu imate dostupnog dilera, mogli ste platiti kreditnom karticom ili putem QIWI-ja (ruskog sustava transakcije gotovine putem fizičkih terminala - bankomata ili online aplikacijom), a ubrzo nakon uplate dobili biste koordinate skrivenog mjesta za preuzimanje paketa – i jednostavno ga otišli pokupiti.
Tako je dark web eliminirao potrebu za poštanskim pošiljkama ili poslovični neugodnim izravnim kontaktom s gopnicima, tetoviranim ruskim uličnim mafijašima u tradicionalnim Adidas-trenerkama: ako se dobavljač više nije javljao na telefon, uz Hydru nije bilo problema, jer je bilo tko s laptopom i WiFi vezom mogao kupovati ili prodavati drogu, a anonimnost svih uključenih u transakcije je bila zajamčena web-preglednikom utemeljenim na enkripcijskim algoritmima koje je osiguravao Tor.
