Crvene zgrade triju nuklearnih reaktora Olkiluoto savršeno se uklapaju u crveno-žuti jesenski krajolik na zapadnoj obali Finske. Kao da su oduvijek tamo stajale. Najmlađi reaktor Olkiluoto 3 pušten je u pogon 2023. godine. Time je Finska mogla sebi priuštiti da svoj uvoz ruskih energenata svede gotovo na nulu. Do početka 2022. uvoz iz Rusije je činio oko polovicu finskog energetskog uvoza. Promjena je za zemlju postala neizbježna nakon početka ruskog napada na Ukrajinu. Ipak, Finska se što se tiče energetske politike još nije u potpunosti odvojila od Rusije.
„Do veljače 2022. gajili smo nadu da su vremena kada zemlje proširuju svoje teritorije i napadaju druge države prošla, te da možemo živjeti u miru i trgovati jedni s drugima“, rekla je za Deutsche Welle Sari Multala, finska ministrica za klimu i okoliš.
„No tada smo vidjeli da to nije slučaj i da, nažalost, moramo osigurati vlastiti suverenitet - i kada je riječ o energiji. Ne možemo ovisiti o partneru koji nam je neprijateljski nastrojen.“
Tako je Finska 2023. godine pristupila obrambenom savezu NATO - nakon što je dugo čuvala svoju neutralnost. Rusija je prekinula isporuke električne energije - vjerojatno i zato što Helsinki nije htio plaćati u rubljima. A tadašnja finska vlada odlučila je „što je brže moguće“ osloboditi se ruske energije. Finska je tada uvozila prije svega struju, naftu i plin iz Rusije, s kojom dijeli granicu dugu više od 1.300 kilometara.
Nuklearna elektrana bila je triput skuplja od planiranog
Nafta, na koju je 2019. otpadalo 19 posto potrošnje energije u Finskoj, od tada dolazi, između ostalog, iz Norveške, Velike Britanije i SAD-a. Kod prirodnog plina, koji je činio samo oko pet posto potrošnje, prešlo se na ukapljeni prirodni plin (LNG). Državna tvrtka Gasgrid Finland pustila je u pogon plutajući LNG terminal u luci Inga. A proizvodnji električne energije sada doprinosi i Olkiluoto 3.
Nuklearna energija je prošle godine pokrivala 39 posto potrošnje električne energije, za razliku od oko 28 posto prije tri godine. Sa snagom od 1600 megavata Olkiluoto 3 jedan je od najvećih nuklearnih reaktora na svijetu. No njegova izgradnja stajala je 11 milijardi eura - otprilike tri puta više nego što je bilo planirano. Trebalo je 18 godina da se dovrši - umjesto prvotno predviđene četiri godine. Zbog eksplozije troškova, operator TVO odustao je od planova za četvrti reaktor na toj lokaciji. Ipak, za Juha Poikolu, PR menadžera tvrtke, trud se isplatio.
„Zahvaljujući tome cijene električne energije su pale. Osim toga, stvorili smo 5.000 izravnih i neizravnih radnih mjesta", objašnjava on za DW dok vodi skupinu novinara kroz novi reaktor.
U jednom je pogledu Finska još uvijek ovisna o Rusiji: finsko energetsko poduzeće Fortum uvozi uran za svoja dva reaktora iz Rusije i još nije uspjelo naći adekvatnu zamjenu.
Riješen problem odlaganja nuklearnog otpada?
Operator elektrane TVO ne isključuje mogućnost da bi jednog dana u Finskoj mogli biti izgrađeni dodatni nuklearni reaktori. U prilog tome ide i izgradnja novog odlagališta nuklearnog otpada, kaže Pasi Tuohimaa, voditelj komunikacija u tvrtki Posiva, koja vodi takozvani projekt Onkalo.
Onkalo, što na finskom znači „špilja“, novo je odlagalište nuklearnog otpada odmah pored reaktora Olkiluoto. Ono bi trebalo biti otvoreno u narednim mjesecima. Na dubini od oko 450 metara odlagat će se nuklearni otpad svih pet finskih reaktora - i to zauvijek. Tvrtka Posiva dosad je uložila između 500 milijuna i milijardu eura kako bi iskopala tunele ukupne duljine od oko 60 kilometara. Ondje će se otpad pohraniti u kapsule teške oko jedne tone i spustiti u komore u stijeni. To je model koji se može primijeniti na mnogim mjestima, kaže Tuohimaa.
„Kopanje tunela nije teško. U Finskoj imamo mnogo sličnih lokacija s kamenitim tlom. Dakle, imamo rješenje za sigurno skladištenje nuklearnog otpada."
Čini se da i vlada želi dodatno ulagati u nuklearnu energiju.
„U procesu smo revizije našeg zakonodavstva kako bismo ubrzali postupke izdavanja dozvola za nuklearne elektrane te proučili kako bolje raspodijeliti financijske rizike i treba li nuklearna energija državne subvencije", kaže ministrica Sari Multala.
Inače, prema anketi britanske agencije Verian provedenoj u svibnju 2025., 68 posto stanovnika Finske ima pozitivno mišljenje o nuklearnoj energiji.
I vjetar omogućava energetsku neovisnost
No nuklearna energija je samo dio priče. I obnovljivi izvori energije pomogli su kod smanjenja uvoza ruskih energenata. Godine 2024. kopnene vjetroelektrane činile su 24 posto proizvodnje električne energije - u usporedbi sa 14 posto 2022. godine. Za Velija-Pekku Tynkkyenena, profesora ruskih ekoloških studija na Sveučilištu u Helsinkiju, ključ je u pravoj mješavini.
„Uz nuklearnu energiju imamo hidroenergiju, biomasu i vjetroenergiju. Sve to čini našu otpornost“, naglašava on za DW. Pritom, kaže Tynkkynen, obnovljivi izvori energije predstavljaju budućnost.
On dodaje: „Zbog strogih sigurnosnih propisa danas je vrlo skupo graditi nove nuklearne elektrane. A trebali bismo se potpuno osloboditi fosilnih goriva. Ona nas samo dovode u nove ovisnosti o autokratskim državama - bilo da je riječ o Rusiji, Saudijskoj Arabiji ili SAD-u.“
I Thijs van de Graaf, privatni docent za međunarodnu politiku na belgijskom sveučilištu u Gentu i stručnjak za energetsku politiku, zalaže se za kombinaciju različitih izvora energije. „Pravi recept za energetsku sigurnost je kombinacija energetske učinkovitosti, elektrifikacije i obnovljivih izvora energije“, ističe on u razgovoru za DW.
Anni Mikkonen, izvršna direktorica industrijskog udruženja Renewables Finland, kao pozitivno ističe da je za izgradnju vjetroelektrane potrebno svega nekoliko godina. „Možemo udvostručiti kapacitet kopnenog vjetroenergetskog sektora unutar deset godina“, rekla je za DW. Dodatna energija mogla bi se potom izvoziti u druge europske zemlje. Tako bi se i one mogle učiniti neovisnima o ruskim energentima, dodaje Mikkonen.
