Presuda je donesena u jeku pojačanih napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, između ostaloga nakon što su zastali pokušaji oživljavanja nuklearnog sporazuma iz 2015. između Teherana i velikih svjetskih sila te zbog ruskog korištenja iranskih dronova protiv Ukrajine.
Teheran je podnio tužbu protiv Washingtona ICJ-u 2016. zbog navodnog kršenja sporazuma o prijateljstvu iz 1955., dopuštanjem sudovima da zamrznu imovinu iranskih kompanija.
Novac je trebao poslužiti za odštetu žrtvama terorističkih napada.
Na prošlogodišnjim saslušanjima SAD je tvrdio da cijeli slučaj treba odbaciti jer Iran ima "nečiste ruke", a zapljena imovine rezultat je navodnog iranskog sponzoriranja terorizma.
Sud je u potpunosti odbacio te argumente.
Iran negira optužbe za financiranje međunarodnog terorizma.
Ugovor o prijateljstvu iz 50-tih godina prošlog stoljeća sklopljen je znatno prije islamske revolucije 1979. kojom je srušen proamerički šah.
Washington se konačno povukao iz sporazuma 2018.
Unatoč tome, sud je presudio da je Washington prekršio ugovor jer je on bio na snazi u vrijeme zamrzavanja imovine iranskih komercijalnih tvrtki i drugih subjekata.
Suci su objasnili i da ICJ nije nadležan nad imovinom iranske središnje banke od 1,75 milijardi dolara koju je zamrznuo SAD jer ta banka nije komercijalni entitet pa stoga nije zaštićena ugovorom.
Presude tog suda formalno su obvezujuće, ali sud nema sredstva za njihovu provedbu.
