Amerikanci imaju slabost prema kompliciranim njemačkim riječima u sigurnosnoj politici, od 'realpolitik', iskovane u 19. stoljeću, do novije 'Zeitenwende' ili 'nove zore', koju je kancelar Olaf Scholz najavio prije godinu dana.
Tri dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, Scholz je govoreći u prepunom Bundestagu rekao kako 'proživljavaju Zeitenwende', doslovno prekretnicu u povijesti. 'To znači da svijet nakon toga više neće biti isti', rekao je tada.
Najavio je izdvajanje 100 milijardi eura, odnosno otprilike duplo više od godišnjeg obrambenog proračuna, kako bi se pokrenula modernizacija njemačke vojske.
'Zeitenwende' je možda ušao u transatlantski jezik, ali godinu kasnije jasno je kako je od Scholzova slogana, ostalo jedno veliko ništa, analizira Politico.
Do sada je Njemačka izdvojila, iako nije potrošila, oko 30 od 100 milijardi eura, izvijestila je vlada prošli tjedan, dodajući kako će novac biti potrošen tek nakon što se isporuče naručeni zrakoplovi, uniforme i druga oprema.
Iako Scholz i njegovi ministri nastavljaju retoriku spominjanjem Zeitenwendea, većini je promatrača očito da je balon ispuhan.
"Svi govore o Zeitenwendeu, ali dosad smo vidjeli samo Zeitlupe", odnosno 'usporenu snimku', rekao je prošlog tjedna Markus Söder, konzervativni čelnik Bavarske.
Scholzovi prioriteti leže drugdje
Kada su analitičari prošle jeseni upozorili da će inflacija pojesti fond od 100 milijardi eura ako ga vlada brzo ne potroši, ministarstvo obrane jednostavno je smanjilo popis želja, uključujući i otkazivanje izgradnje dvije naručene fregate za njemačku mornaricu. Otprilike u isto vrijeme, donesen je paket vrijedan 200 milijardi eura za subvencioniranje njemačkih računa za energiju, inicijativa koja će se svidjeti biračima, ali ne čini ništa za sigurnost zemlje.
Jednostavno gledano, Zeitenwende se bavio promjenom njemačkog načina razmišljanja o sigurnosnim pitanjima, koliko i trošenjem na vojsku. Za vrijeme bivše kancelarke Angele Merkel, Berlin je gotovo pozvao Putina da izvrši invaziju na Ukrajinu, signalizirajući kako neće snositi posljedice ako to napravi, kao što je bio slučaj sa ruskim upadom u Gruziju, podrškom separatistima u Donbasu, aneksijom Krima, te sa plinovodima Sjeverni tok 1 i 2. Ipak, prije godinu dana, Scholz je želio dokazati da ovaj put Berlin shvaća pogrešku.
Scholzova retorika odvojena od stvarnosti
Pažljiv pogled na Scholzov govor o Zeitenwendeu jasno pokazuje kako se bojao, uostalom kao i mnogi u Europi u to vrijeme, da će se Ukrajina raspasti za nekoliko sati te da bi Rusija uskoro mogla biti na ukrajinskoj granici s Poljskom.
Ukrajinski otpor pružio je Scholzu više prostora za Zeitenwende, kao i po pitanju slanja borbenih vozila pješaštva i tenkova, što je odbijao učiniti gotovo godinu dana, bojeći se "eskalacije".
Glavna sila koja ga je sputavala bila je njegova Socijaldemokratska stranka. Sve do iznenađujućeg uspjeha i pobjede u kancelarskoj utrci za nasljednika Angele Merkel 2021., činilo se kako je SPD istrošena politička snaga, bez jasnog smjera i izmučena unutarnjim sukobima.
Pobjeda stranke, uzdigla je šaroliku družinu anti američkih ljevičara stare škole. Među njima je bio Rolf Mützenich, vođa parlamentarne skupine SPD-a, čiji je glavni politički cilj do ruske invazije bio osloboditi Njemačku američkih nuklearnih bojevih glava.
Scholzova vlastita politička karijera također je započela je na ulicama Zapadne Njemačke 1980-ih, gdje je predvodio prosvjede protiv američkih planova za stacioniranje nuklearnih projektila srednjeg dometa te maštao o izlasku Njemačke iz NATO-a.
Foto: Shutterstock
To bi moglo objasniti njegov pogled na SAD, kao i inzistiranje da Amerikanci obećaju da će poslati borbene tenkove M1 Abrams u Ukrajinu prije nego što Njemačka pristane poslati svoje tenkove Leopard ili čak dopusti drugima da to učine.
Američki predsjednik Joe Biden na kraju je pristao na Scholzove zahtjeve kako bi pokrenuo njemačke tenkove. Kancelarov argument, koji je kod kuće prodan kao velika politička pobjeda, kao i onaj da je pomogao osigurati nastavak angažmana SAD-a u Ukrajini i potporu NATO-a, naizgled je apsurdan kada se uzme u obzir koliko se Washington već obvezao pomoći Kijevu u usporedbi s Njemačkom, 73 milijarde eura pomoći u odnosu na njemačkih 6 milijardi .
Scholz je međutim znao je da će ga Nijemci, koji o Americi misle sve gore, svejedno progutati. I jesu. Anketa koju je ranije ovog mjeseca objavio Allensbach, Institut za istraživanje javnog mnjenja, pokazala je kako tek 46 posto Nijemaca smatra SAD pouzdanim saveznikom. Drugim riječima, američkih gotovo osam desetljeća zaštite od Rusije, nije bilo dovoljno da uvjeri većinu njih kako im je Amerika prijatelj.
To je bilo jasno i proteklog vikenda kada su u Berlinu tisuće antiratnih prosvjednika izašle na ulice, protiveći se ratu za koji mnogi od njih krive SAD.
Političari poput Scholza, koji ne žele da Nijemci znaju koliko se njihova zemlja oslanja na američki sigurnosni kišobran, najveći su razlog za nefunkcionalan odnos zemlje s njezinim najvažnijim saveznikom.
Kao i Merkel prije njega, Scholz je političar koji više voli da ga vode ankete, umjesto da on sam vodi. Kada su ankete pokazale da su Nijemci skeptični prema slanju teškog naoružanja Ukrajini, suzdržao se komentara, umjesto da iznese argument zašto je takva potpora u interesu same Njemačke. Popustio je tek kada je pritisak izvan Njemačke, posebno iz SAD-a, postao toliki da nije imao izbora.
Washington se pak polako budi, svjestan činjenice da je njemački Zeitenwende fatamorgana. Očekuje se da će njemačka obrambena potrošnja ove godine iznositi oko 50 milijardi eura, što je još jednom daleko ispod cilja NATO-a od 2 posto BDP-a. Kao i uvijek, Scholz i ostali njemački političari obećavaju da će uskoro postići cilj.
Kontrast sa susjednom Poljskom, gdje se predviđa da će potrošnja ove godine skočiti na 3 posto BDP-a s 2,2 posto, ne može biti veći. To je ujedno jedan od razloga zašto SAD favorizira Poljsku kao nikada ranije. Bidenova administracija lijevog centra i poljska nacionalna konzervativna vlada teško da su prirodni saveznici. Ali ujedinjuje ih zajednički neprijatelj, a predsjednik Biden posjetio je tu zemlju dva puta u manje od godinu dana.
Jedini posjet američkog predsjednika Njemačkoj bio je kada je ta zemlja prošlog ljeta bila domaćin samita G7. Scholz bi se pak trebao sastati s Bidenom u Bijeloj kući u petak u kako je opisao jedan američki dužnosnik, "radnom posjetu'.
Još međutim nije jasno, kakva će obećanja, ukoliko ih uopće ima, Scholz ponuditi ovoga puta.
Ako ništa drugo, njemačka polovična potraga za Zeitenwendeom tjera Amerikance da izoštre svoj njemački. Jedna riječ koja će ovaj tjedan kružiti Washingtonom je fremdschämen, što znači osjećati sram zbog djelovanja ili nedjelovanja drugih.
