Kina je oštro osudila napade na Iran i ubojstvo šefa države i vjerskog vođe Alija Hameneija. Peking je to nazvao „eklatantnim i teškim kršenjem suvereniteta Irana“. Načela Povelje Ujedinjenih naroda brutalno su pogažena, priopćilo je kinesko Ministarstvo vanjskih poslova.
Za Kinu je Iran, uz Rusiju, najvažniji dobavljač plina i nafte. Procjenjuje se da se 90 posto iranske nafte izvozilo u Kinu, najvećim dijelom preko trećih zemalja, s obzirom na to da je Iran pod strogim sankcijama. U prijevozu su pomagale ilegalne „flote u sjeni“. Od travnja 2025. iranski izvoz nafte čak se obračunava u renminbiju, valuti Narodne Republike Kine. Tome je prethodilo isključenje Irana iz međunarodnog platnog sustava SWIFT, koji je pod kontrolom Zapada.
Nakon američko-izraelskih napada tijekom vikenda Iran je privremeno zaustavio brodski promet kroz Hormuški tjesnac, 50 kilometara širok morski prolaz između Perzijskog zaljeva i Indijskog oceana. Time je jedna od najvažnijih ruta za svjetsku trgovinu naftom praktično blokirana. Gotovo 20 posto globalne potrošnje nafte transportira se tim morskim putem. Od 20 milijuna barela sirove nafte, koji svakodnevno prolaze kroz tjesnac, polovica ide prema energetski ovisnoj Kini. Peking strahuje za svoju energetsku sigurnost ako bi tjesnac dugoročno bio zatvoren zbog regionalnog rata.
Istomišljenici protiv SAD-a
Iran i Kina blisko su povezani i politički. Od 2023. Iran je član sigurnosnog saveza Šangajske organizacije za suradnju (SCO), koju predvode Kina i Rusija, a od 2024. i član BRICS+, saveza najvećih svjetskih zemalja u razvoju.
„Otvoreno ubojstvo“ suverenog šefa države i poticanje promjene režima neprihvatljivi su, izjavio je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi u telefonskom razgovoru s ruskim ministrom Sergejem Lavrovom u nedjelju. Napadi su se dogodili dok su Sjedinjene Američke Države i Iran vodili pregovore. Prema navodima kineske agencije Xinhua, Lavrov se pridružio argumentaciji svog kineskog kolege.
U međuvremenu je kritika stigla i iz Sjeverne Koreje, koja je povezana s Kinom i Rusijom. Pjongjang govori o „nezakonitom činu agresije“ i najoštrije osuđuje „sramotni razbojnički čin SAD-a i Izraela u cilju ostvarivanja svojih sebičnih i hegemonističkih ambicija“.
Vojni udar: opravdava li cilj sredstva?
Tumačenje Kine i njezinih saveznika razlikuje se od stajališta njemačke vlade. „SAD su tjednima tražile pregovaračko rješenje s Iranom. U razgovorima u Omanu i Švicarskoj iranska strana nije pristala na sveobuhvatan, pouzdan i provjerljiv sporazum o okončanju vojnog nuklearnog programa“, rekao je njemački kancelar Friedrich Merz u subotu. Iran se, kako je naveo, nije obvezao da će smanjiti svoj balistički raketni program niti da će obustaviti destabilizirajuće aktivnosti u regiji i šire, piše Deutsche Welle.
Opravdavaju li takve polazne točke pravno oružane napade, savezna vlada želi ispitati, izjavio je ministar vanjskih poslova Johann Wadephul. Za pravnika i stručnjaka za međunarodno pravo Christopha Safferlinga sa Sveučilišta Erlangen-Nürnberg međunarodno pravo u tome je prilično jasno:
„Na snazi je sveobuhvatna zabrana uporabe sile. Teritorijalna neovisnost i politički integritet suverene države moraju se bezuvjetno poštovati. A to ovdje ne vidimo“, rekao je u emisiji vijesti „Tagesschau“. „Ovi zračni napadi usmjereni su na Iran kao suverenu državu i time su u startu protivni međunarodnom pravu.“
U nekim situacijama uporaba sile pravno je legitimna, primjerice uz mandat UN-a, u slučaju samoobrane ili prijeteće humanitarne katastrofe, kaže Safferling. SAD su se pozivale na samoobranu i neposredne prijetnje.
„Međutim, ovdje imamo dvije države, SAD i Iran, koje pregovaraju. Ne može se reći da nije bilo vremena za druge mjere.“
„Zakon džungle"
U ovom vanjskopolitičkom kontekstu Peking govori o „zakonu džungle“ koji primjenjuju Sjedinjene Američke Države, prema kojem je dopuštena diplomacija nalik onoj u divljini, uz proizvoljnu uporabu bombi i raketa. Kinu posebno zabrinjava činjenica da su američke oružane snage u siječnju, tijekom vojne akcije, uhitile predsjednika Venezuele Nicolása Madura u njegovoj rezidenciji i izvele ga pred sud u New Yorku.
„Godina 2026. nije baš dobro počela“, rekao je kineski predsjednik Xi Jinping u razgovoru s kancelarom Merzom u srijedu. Međunarodni sukobi duboko su isprepleteni, a svijet se nalazi na prijelomnoj točki obilježenoj eklatantnim previranjima.
Stoga Kina, za razliku od SAD-a, želi jačati Ujedinjene narode. Washington UN-u duguje oko četiri milijarde američkih dolara članarine. Istodobno Peking traži bližu suradnju s Europom. U zajedničkoj izjavi nakon Merzova posjeta Kini navedeno je: „Obje su strane potvrdile stajalište da načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodno pravo čine temelj međunarodne suradnje. Njemačka i Kina nastavit će se zalagati za njih i na toj osnovi nastaviti dijalog o međunarodnim pitanjima.“
U utorak (3. ožujka) se Merz u Washingtonu sastaje s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Prije polaska nije izravno kritizirao SAD i Izrael, naglasivši da želi izbjeći držanje lekcija. „Pravne ocjene i kvalifikacije tih postupaka u odnosu na međunarodno pravo malo će toga promijeniti – osobito ako ostanu bez posljedica", rekao je njemački kancelar.
Aktualni napadi Kini daju priliku da potakne raspoloženje protiv SAD-a i dovede u pitanje njihovu ambiciju globalnog lidera. UN bi zapravo trebali spriječiti da se uporaba oružane sile provodi proizvoljno, a ne prema pravilima.
Paralele s Tajvanom
Trumpova argumentacija osjetljiva je: kada bi je Kina primijenila, Peking bi u svakom trenutku mogao prijeći Tajvanski tjesnac uz obrazloženje da to čini u cilju samoobrane. Kina Tajvan smatra odmetnutom pokrajinom i ne tolerira neovisnost tog demokratski upravljanog otoka.
Argumente SAD-a, kaže pravnik Safferling, mogla bi jednako koristiti i Rusija kako bi opravdala agresorski rat protiv Ukrajine. Ruski predsjednik Vladimir Putin prije četiri je godine započeo „specijalnu vojnu operaciju“ protiv Ukrajine obrazloživši to „zaštitom ruskog stanovništva“.
Navođeni su i humanitarni razlozi. „Vidite, to na kraju funkcionira na vrlo sličan način“, zaključuje pravnik. Kina se sada želi predstaviti kao snažna, ali odgovorna država koja ne poseže proizvoljno za oružjem – iako ponovno ujedinjenje s Tajvanom spada među njezine temeljne interese.
