Koliko ustvari u Hrvatskoj ima vozila i vozača u autotaksi prijevozu pitanje je kojim se početkom svakog ljeta u medijima otvoreno licitira. Pa tako ovih dana lokalni taksisti u Splitu, koji upravo prijete prosvjedom u Luci Split, kažu da ih je u njihovom gradu više od tri tisuće, dok dubrovački gradonačelnik Mato Franković govori o osam tisuća taksija na ulicama Dubrovnika.
Teško je doći do cjelovitih podataka o razvoju autotaksi tržišta u Hrvatskoj, ali jasno je da su se dogodila dva prijelomna trenutka koji su doveli do značajnog porasta broja poslovnih subjekata u djelatnosti, kao i porasta broja zaposlenih vozača i veće ponude za putnike.
Prvi se prijelomni trenutak dogodio 2007. ulaskom Cammea na tržište kao prve veće autotaksi kompanije. Do tada su djelovali isključivo samostalni taksisti, obrtnici udruženi u lokalna udruženja. Dolaskom Cammea se broj taksija na hrvatskim cestama vjerojatno povećao sa stotina na tisuće, točan podatak nije dostupan.
Drugi prijelomni trenutak bila je liberalizacija tržišta provedena 2018. godine, kad je izmijenjen Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, kojim je izjednačen status taksista koji koriste taksimetar s onima koji voze putem aplikacije, prvo Ubera, a kasnije i Bolta. Prema podacima koje su tada iznosili razni dionici na tržištu, 2018. je u djelatnosti bilo oko 3000 vozila s taksimetrima i još oko 4000 vozila koja su radila isključivo putem aplikacije.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Pokušavši razjasniti kako stvari sada stoje, poslali smo upit Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Iz MMPI-ja su odgovorili: “Za sada raspolažemo s podatkom da je u Republici Hrvatskoj registrirano 5121 taksi vozilo. Međutim, željeli bismo pojasniti kako je riječ o djelomičnim podacima s obzirom da (u postupku zadovoljavanja uvjeta dobivanja licencije) vozilo ne mora biti u vlasništvu prijevoznika, već ga može koristiti i temeljem ugovora o zakupu ili leasingu, ugovora o podzakupu ili ugovora o najmu, te se ne upisuje nužno u prometnu knjižicu i namjena vozila.”
Odnosno, na cesti je nešto više od 5000 autotaksi vozila, s mogućnošću da postoji i jedan manji broj vozila koja u postupku zadovoljavanja uvjeta dobivanja licencije nisu uvedena u evidenciju.
Međutim, Ministarstvo će ovih dana imati i točnu brojku, jer od 1. srpnja na snagu stupaju posljednje izmjene Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe. Njima je propisano izdavanje dokumenta naziva Potvrda o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozila kojima se obavlja javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe. Navedene potvrde u primjeni su od 1. srpnja 2022. godine te će se temeljem izdavanja istih steći uvid u točan broj vozila s kojima se obavlja autotaksi prijevoz putnika.
Brojka od ukupno pet tisuća vozila poklapa se s procjenama koje u neformalnim razgovorima iznose pojedini prijevoznici. Od tog broja, većina otpada na najjače tržište - Zagreb. Iako dio vozača autotaksija kroz godinu migrira, pa odrađuje Advent u Zagrebu, ljetnu sezonu na obali i slično, čak i u ljetnim mjesecima u Zagrebu je aktivno oko 2000 taksija. Preostalih 3000 dijele se na sve ostale gradove u Hrvatskoj, s tim da treba računati na njih nekoliko stotina u većim gradovima na kontinentu, iznimno jako riječko tržište s kojeg je krenula liberalizacija i na kojem postoji snažna navika korištenja taksija lokalnog stanovništva, te turistička žarišta poput Istre, Novalje ili Zadra.
Kad se sve to promotri, jasno je kako su tvrdnje o tri tisuće taksija u Splitu ili osam tisuća na ulicama Dubrovnika čiste maštarije. Iznose li se te brojke u javnosti zbog posljedica neinformiranosti, ili kao svjesne laži u dnevnopolitičke svrhe, i nije baš pitanje za posljednji krug Milijunaša.