Riječima na engleskom "Svi na pod, neka zabava počne!", Jan-Erik Olsson je s automatskom puškom i pod utjecajem droge upao u banku u središtu Stockholma 23. kolovoza 1973.
Tada počinje talačka kriza koja će potrajati šest dana i iz koje će nastati pojam poznat širom svijeta. Štokholmski sindrom označava stvaranje emocionalne veze i osjećaja naklonosti žrtve prema otmičaru.
Vijest o otmici se munjevito širi.
"Janne" Olsson uzima za taoce četvero zaposlenika, tri žene i muškarca. Na mjesto događaja dolazi vojska policajaca i elitni snajperisti ciljaju prema banci.
Pljačkaš se koristi dvama taocima kao ljudskim štitom i prijeti da će ih ubiti.
"Često sam razmišljala o toj apsurdnoj situaciji u kojoj smo se našli", sjeća se Kristin Enmark, tada 23-godišnjakinja, u svom romanu-svjedočanstvu "Postala sam štokholmski sindrom".
"Bili smo prestrašeni i pritiješnjeni između dviju prijetnja smrću, jedne koja je dolazila od policije i druge od otmičara".
"Janne" postavlja nekoliko zahtjeva: otkupninu od tri milijuna kruna i oslobađanje njegova kolege Clarka Olofssona, jednog od najzloglasnijih švedskih kriminalaca.
Kako bi smirila situaciju, vlada ispunjava zahtjeve. Cijela Švedska pred televizorima napeto prati tu nesvakidašnju crnu kroniku, jednu od prvih koja se izravno prenosila.
"Kada je Clark Olofsson došao, preuzeo je vodstvo i na svoj način počeo pregovore s policijom", prisjetio se u razgovoru za AFP Bertil Ericsson (73), fotograf koji je izvještavao o tom događaju.
"Imao je karizmu, bio je dobar govornik", rekao je.
Jan-Erik Olsson se odmah nakon njegova dolaska smirio i Kristin Enmark u njemu je vidjela spas.
"Rekao je da mi se ništa neće dogoditi i odlučila sam mu vjerovati", piše. "Imala sam 23 godine i bila sam prestravljena".
Kristin se nekoliko puta obraća javnosti i staje u obranu otmičara.
"Potpuno im vjerujem. Nimalo ih se ne bojim, nisu mi ništa učinili. Simpatični su", rekla je drugog dana zatočeništva u telefonskom razgovoru s premijerom Olofom Palmeom.
"Znate li čega se bojim? Da će policija upasti u banku", rekla je.
Nakon šest dana policija odlučuje prijeći u akciju, buši krov banke i raspršuje plin. "Janne" se predaje i taoci su slobodni.
- "Ni ljubav, ni fizička privlačnost" -
U pregovaračkom timu je psihijatar Nils Bejerot. Tijekom krize je komentirao ponašanje otmičara i talaca i poslije je smislio pojam "štokholmski sindrom".
Taj se pojam danas osporava.
"To nije psihijatrijska dijagnoza", istaknuo je u razgovoru za AFP Christoffer Rahm, psihijatar i znanstvenik u institutu Karolinska, autor napisa "Štokholmski sindrom: psihijatrijska dijagnoza ili urbani mit?"
Pojam opisuje "obrambeni mehanizam koji pomaže žrtvi" da prihvati objektivno traumatičnu situaciju, što joj pak omogućuje da ublaži stres koji osjeća, obrazložio je.
Cecilia Ase, profesorica politologije na sveučilištu u Stockholmu i stručnjakinja za pitanja spola, misli da pojam skriva političku dimenziju.
Izjave Kristin i drugih talaca vlasti su tumačile "seksualizirano, kao da su bili pod utjecajem nekog sindroma" te su izgubili samokontrolu i razum.
Takvo shvaćanje potiču brojne glasine, napose o vezi Kristin i Clarka. Iako će njih dvoje poslije biti u vezi, ništa ne upućuje na to da se njihova ljubavna priča rodila u trezoru banke u tim kolovoškim danima 1973.
"S moje strane, tu nije bilo ni ljubavi, ni fizičke privlačnosti, bila je to tek prilika da preživim koja me štitila od Jannea", rekla je Kristin, koja je nadahnula lik Kicki u Netflixovoj seriji "Clark".
Taoci su zapravo "reagirali nevjerojatno racionalno", ocijenila je Cecilia Ase.
"Pozvali su medije, iznosili argumente i pokušali uvjeriti političare i policiju da ih pusti".
Profesorica misli da je "pojam štokholmskog sindroma izmišljen" kako bi se sakrio neuspjeh države da ih zaštiti.
- "Istinska prijetnja" -
"Bili smo istinska prijetnja za taoce", priznao je nekoliko godina poslije policijski načelnik Eric Roennegard u knjizi koja propituje postupanje policije tijekom pljačke i talačke krize.
"Uz toliki broj policajaca koji su okružili banku, postojala je opasnost da taoci dignu ruku na sebe".
Da su bivši taoci bili bijesni na vlasti pokazuje i to što su na suđenju otmičarima šutjeli.
Gledano iz psihološkog kuta, istraživač Christoffer Rahm ocjenjuje da se mnogi mogu identificirati s pojmom štokholmskog sindroma.
"Stvoriti pozitivnu emocionalnu vezu s nekim tko ti je prijetnja", stvarnost je koja primjerice postoji u vezama u kojima je jedna strana zlostavljač.
Kada se shvati psihološka reakcija žrtve, ublažava se sram i krivnja koje osjeća, zaključio je.
