Problem niskih plaća mladih znanstvenika, s plaćom asistenta tek nešto višom od 50 posto prosječne VSS plaće u Zagrebu, te ugovori o radu na određeno vrijeme i do 10 godina, demotivirajući su za rad u sustavu znanosti, upozorava glavni tajnik Sindikata znanosti Matija Kroflin.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u akademskoj godini 2022./2023. na hrvatskim visokim učilištima bilo je zaposleno 3740 asistenata i 979 viših asistenata. Tome treba dodati asistente i poslijedoktorande u znanstvenim institutima pa se može se reći da u sustavu vjerojatno ima nešto više od 5000 mladih znanstvenika, ističe glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.
Bruto plaća asistenta sa svim dodacima, nakon povećanja osnovice od pet posto koje će se početi isplaćivati ovog mjeseca, iznosi 1645 eura, a za samca u Zagrebu neto plaća je 1130 eura, navodi.
"Prema našoj projekciji, ako ne dođe do bitnijeg povećanja koeficijenta iduće godine, prosječna plaća u odnosu na 2016. porast će u gospodarstvu za minimalno 15 postotnih poena više od plaće asistenta", procjenjuje Kroflin.
Zbog malih plaća u posljednjih 10 godina prisutan je odljev mladih znanstvenika i studenata, što se vidi u problemu popunjavanja upisnih kvota na pojedinim visokim učilištima.
Sve češće nije moguće pronaći kandidate za asistentska radna mjesta, odnosno privući adekvatne mlade ljude koji bi mogli nadomjestiti starije kolege koji odlaze u mirovinu, ističe Kroflin.
Plaća asistenata manja od prosječne plaće
Asistenti se prema Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti moraju zapošljavati iz redova osobito uspješnih studenata. No, njihova je plaća manja od trenutne prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, odnosno tek je nešto viša od 50 posto prosječne plaće radnika s visokom stručnom spremom u Zagrebu.
"Sindikat unaprjeđenje pozicije asistenata smatra ključnim prioritetom jer bez mogućnosti privlačenja i zadržavanja kvalitetnih mladih ljudi u sustavu nemoguće je dugoročno razvijati i podizati kvalitetu znanstvenog i visokoobrazovnog sustava", upozorava Kroflin.
Plaće u gospodarstvu su za neke profile višestruko veće od asistentskih, a karijerni razvoj bitno brži. Situacija je, kaže, slična i u odnosu na neke druge dijelove javnih službi. Primjerice, mladi na početku karijere u području medicine, farmacije ili biokemije u sustavu zdravstva trenutno imaju bitno veći koeficijent nego u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.
Uz to, u zdravstvu postoje i brojni specifični dodaci koji razlike u plaćama čine još izraženijima. Pritom, problem nije pretjerana visina plaća u zdravstvu već neprimjerena politika plaća Vlade koja je zanemarila sve zaposlenike u javnim službama, neke više, a neke malo manje, tvrdi Kroflin.
Problem su i ugovori na određeno
Uz niske plaće problem mladih znanstvenika su i ugovori na određeno koji traju i do 10 godina. Čak i kada doktoriraju te prijeđu na poziciju višeg asistenta te zaposlenike i dalje čeka ugovor na određeno na još četiri godine, navodi Kroflin.
S doktoratom i novim radnim mjestom koje podrazumijeva i veći koeficijent te s dodatkom za deset godina staža i svim drugim dodacima, plaća i dalje ostaje ispod plaća koje bi taj profil ljudi mogao ostvariti u privatnom sektoru.
Stoga s povećanjem osnovice od pet posto nije napravljen iskorak po pitanju plaća asistenata, ocijenio je Kroflin.
Rast osnovice u kombinaciji s dodatkom od 80 eura, koji se isplaćuje od srpnja ove godine, samo omogućava držanje koraka s kretanjem drugih plaća u društvu tijekom ove godine.
Novi sustav koeficijenata
"Bez ozbiljnijeg dodatnog rasta plaća asistenata kroz novi sustav koeficijenata, koji Vlada najavljuje za početak iduće godine, pozicija asistenata, a time i sustava znanosti i visokog obrazovanja dodatno će se pogoršavati jer će druge plaće nastaviti rasti brže nego plaće u znanosti i visokom obrazovanju. To je dugoročno štetno za kvalitetu obrazovnog sustava i cijelo društvo", upozorava Kroflin.
Sindikat znanosti zalagat će se za porast plaća asistenata kroz novi sustav koeficijenata od barem 15 posto, kako bi se otvorila mogućnost zapošljavanja najboljih studenata. Također će tražiti uvođenje mogućnosti dodatnog povećanja plaće za asistente dvije ili tri godine nakon zaposlenja, kako bi bili motivirani ostati u sustavu.
Kroflin smatra i dao nije dobro rješenje što država isplaćuje istu plaću svim asistentima. "Sasvim sigurno da plaća asistenta u Osijeku osigurava drugačiji životni standard od iste plaće asistenta u Dubrovniku gdje su životni troškovi veći".
Razlike u plaćama sada su moguće samo ako neka ustanovama svojim zaposlenicima isplaćuje dodatke iz vlastitih prihoda, odnosno iz projekata suradnje te ustanove s privredom.
