Ne, nije šala. Hrvati su među najradišnijim narodima na svijetu, barem ako je vjerovati Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Prema toj statistici, Hrvati su deveti na svijetu s 1.837 radnih sati godišnje. Najradišniji su Meksikanci s 2.207 sati, a slijede Kostarikanci s 2.171 satom i Čileanci s 1.953 sata. Veliko iznenađenje ove tablice su i Grci koji su četvrti s 1.897 sati. Zanimljivo je da među prvih deset nema onih za koje često mislimo da zaista previše rade, poput Nijemaca ili Skandinavaca.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) prikupila je podatke o prosječnim godišnjim satima rada za svoje zemlje članice. Prosječni godišnji sati izračunavaju se tako da se ukupni broj stvarno odrađenih sati godišnje podijeli s prosječnim brojem zaposlenih godišnje. Stvarni odrađeni sati uključuju redovno radno vrijeme radnika s punim, nepunim radnim vremenom i nepunim radnim vremenom, plaćene i neplaćene prekovremene sate te sate odrađene na dodatnim poslovima i isključuje svako vrijeme koje nije odrađeno zbog praznika, bolovanja ili roditeljskog dopusta, školovanja ili obuka i drugi čimbenici.
Broj sati koje zaposlenici s punim radnim vremenom rade u tjednu ili godini uvelike varira od zemlje do zemlje. U nekim je zemljama prosječno puno radno vrijeme u tjednu kraće od 40 sati, dok u drugim može biti i iznad 50 sati.
Neke zemlje stavljaju veliki naglasak na ravnotežu između poslovnog i privatnog života te imaju zakone i konvencije koji su povoljniji za radnike. To često znači kraći radni tjedan, više vremena za godišnji odmor i politike za pomoć zaposlenicima koji su roditelji. Zaposlenici u tim zemljama obično su zadovoljniji životom i manje su pod stresom. S druge strane, neke zemlje imaju puno dulje radne tjedne, što rezultira nižim zadovoljstvom životom i radnom snagom koja se može osjećati izgorjelo.
