U tužbi sudu u Strasbourgu podnositeljica je tvrdila da joj je povrijeđeno više zajamčenih ljudskih prava jer je u prekršajnom postupku novčano kažnjena zbog izbjegavanja zakonom propisanog obveznog cijepljenja maloljetnog djeteta protiv zaraznih bolesti.
Između ostalog, podnositeljica je tvrdila da je zbog autizma starijeg djeteta tražila da se prije cijepljenja mlađeg provedu imunološke pretrage, ali da je njezin liječnik to odbio provesti uz obrazloženje da je ta vrsta pretrage preskupa.
Na prigovor da je imala nepošteno suđenje zbog proturječne prakse hrvatskih sudova, ESLJP je utvrdio da je najveći broj ranijih presuda slijedio isti pristup, odnosno da su roditelji proglašeni krivima za prekršaj ako su odbili cijepiti svoju djecu.
Stoga, podnositeljica nije dokazala da bi postojala proturječna praksa ili da hrvatski pravni sustav ne bi mogao otkloniti moguće nedosljednosti sudske prakse, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.
Razmatrajući prigovor da je osuđena temeljem pravne norme iz Programa cijepljenja koji nije bio objavljen u Narodnim novinama te da stoga nije mogla predvidjeti posljedice odbijanja cijepljenja, Europski sud je utvrdio da su posljedice necijepljenja bile jasno vidljive iz niza propisa.
'U Hrvatskoj općepoznato da je takvo cijepljenje obvezno'
Ističu i da je u Hrvatskoj općepoznato da je takvo cijepljenje obvezno te da je podnositeljici to bilo vidljivo i iz izjave kojom je odbila cijepljenje, a vlastoručno ju je potpisala.
U odnosu na prigovor da je prekršajnom presudom država povrijedila njezino pravo na privatni život sud se pozvao na svoje ranije odluke. Utvrdio je da je zakonom propisana obveza cijepljenja djece podnositeljici bila predvidljiva te je ona za nju morala znati, dok su za novčanu kaznu kazali da je bila utemeljena na zakonu i proporcionalna.
Što se tiče navoda da je izbjegavala cijepljenje mlađeg djeteta zbog kontraindikacije koje cjepiva imaju i mogu izazvati autizam dijagnosticiran starijem djetetu, sud je utvrdio da ne postoje relevantne studije koje bi dokazivale takve kontraindikacije obveznih cjepiva.
Dodatno je istaknuo kako u hrvatskom zdravstvenom sustavu postoji mogućnost prethodnog testiranja djece na pojedine kontraindikacije prije cijepljenja, međutim to je primjenjivo u slučajevima kada je je takvo testiranje na kontraindikacije medicinski opravdano.
Europski sud za ljudska prava je zaključio da ne vidi razloga za dovođenje u pitanje primjerenosti domaćeg sustava u tom pogledu, sve dok sigurnost cjepiva u uporabi kontinuirano prate nadležna tijela.
