Mlada istarska vozačica rally utrka još je jedan simbol promjena u svijetu automobilizma. Njena strast prema brzini i utrkama nije samo nasljedna, već je rezultat predanosti, hrabrosti i neumornog rada. Novi intervju iz serijala Svijet ravnopravnosti nudi uvid u njen put, izazove s kojima se susrela i kako je svojom predanošću i talentom preoblikovala percepciju žena u auto utrkama.
Putovanje Pazinjanke Stefani Mogorović u svijet auto utrka započelo je kada je kao trogodišnjakinja dobila svoj prvi karting, nasljeđujući ljubav prema brzinama od svog oca Emanuela, nekadašnjeg prvaka na brdskim utrkama.
Stefani nije samo ostvarila uspjeh u Hrvatskoj, već se penjala stepenicu po stepenicu, a kao članice AK Istra racing teama i Tokić Racing Teama, nedavno je sudjelovala i u EuroNASCAR-u, ostvarivši značajno iskustvo.
S njom smo razgovarali o iskustvu žene u svijetu auto utrka, o izazovima s kojima se susrela te o snovima za budućnost.
Stefani Mogorović i članovi njenog tima, Foto: Privatna arhiva
Moja priča, ističe Stefani počela je vrlo spontano kada je ljubav prema autosportu prešla sa mog oca Emanuela na mene. On se davno proslavio titulom prvaka na brdskim utrkama, a zatim svoju volju pretočio na mene tako da sam kao poklon za 3. rođendan dobila svoj prvi karting. Od onda se nisam razdvojila od ovog sporta, samo sam postepeno napredovala u više klase Prvenstva Hrvatske, pa zatim Prvenstva Centralno-europske zone i za kraj svjetske FIA Motorsport igre koje su se održale u Rimu 2019. godine gdje sam u sklopu Hrvatske reprezentacije ostvarila 6. mjesto ukupnog poretka od 28 država svijeta. Kao najveća postignuća, istakla bih 3 naslova viceprvakinje u kartingu Prvenstva Hrvatske, te 4. mjesto ukupnog poretka u klasi E1 do 2000 sa Renault Clio III. 2021. godine.
Čime se baviš kad nisi za volanom automobila?
U slobodno vrijeme dok nisam za volanom, studiram u Iki na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, te provodim vrijeme sa mojima doma ali i najbližim prijateljima.
Jesu li utrke promijenila tvoj pogled na svijet?
U utrkama sam otkad znam za sebe tako da moram priznati da su promijenile moj pogled na svijet i dale mi hrabrost za mnoge stvari koje sam ostvarila.
Auto utrke godinama su bile prvenstveno muški sportovi. Kako te gledaju muške kolege?
Auto utrke su i danas sport u kojem dominiraju muški. Muške kolege sa kojima se natječem su mnogo stariji od mene, većina su muževi i očevi, te me paze kao kap na dlanu. To se promijeni kad smo na stazi i tada imamo žestoke borbe.
Vraćajući se na početke, je li bilo teško kročiti prema uspjehu?
Svaki početak je težak, pa tako je bio i moj. Od osnovne škole sam trebala naučiti kako uskladiti putovanja na utrke i školske obveze. Trebalo je znatno više truda i energije uložiti, no isto tako i novca pošto je ovaj sport znatno skuplji od ostalih. Stoga su i sponzori stvar koja se ne pronalazi baš lako.
Smatraš li kako si se kao žena trebali više dokazivati?
Definitivno se je trebalo više dokazivanja kao žena u ovom sportu pogotovo dok sam bila u kartingu. Mnogi i danas imaju iskrivljena mišljenja o ženama za volanom pa tako je bilo i onda. Također sam trebala i više trenirati kako bi bila fizički što spremnija, pošto sam u građi u usporedbi sa mojim tadašnjim konkurentima, bila znatno slabija.
Postoji li diskriminacija u svijetu automobilizma općenito i jesi li se osobno susrela s njom?
Imala sam situaciju diskriminacije isključivo zbog mene kao žene u karting sportu. Tu sam se susrela sa omalovažavanjem, no rađe se usredotočujem na sveljude koji me podupiru i na pozitivne stvari koje sam doživjela natjecajući se diljem Europe.
Foto: Privatna arhiva
Kako je natjecati se u europskom prvenstvu u NASCAR automobilima?
EuroNASCAR iskustvo ću pamtiti zauvijek kao jedno od najboljih iskustava u mom životu iako nije prošlo kako sam si planirala. Sretna sam što sam odabrala izuzetno dobar tim, Academy Motorsport, koji su mi znatno olakšali prijelaz na novi bolid. Samim izgledom NASCAR auta, možemo zaključiti da je poprilično teško njime upravljati i juriti 230 km/h. Nažalost nije me pratila sreća, te sam u 1. utrci imala tehnički kvar koji je spriječio moj nastup, a u drugoj utrci smo svi na stazi "preživljavali" zbog velikog pljuska i magle. Po završetku vikenda završila sam na 18. mjestu od ukupno 25 vozača, 6. mjesto u Rookie Trophy-ju, te 3. mjesto u Ladies Trophy-ju.
Možeš li izdvojiti neku od najneugodnijih situacija u kojoj si se našla?
U cijeloj karijeri nisam imala nikakvoh većim ozlijeda ili izlijetanja, osim jednog izlijetanja u kartingu gdje mi je na 119 km/h disk kočnica pukao na pola te sam prije naglog zavoja ostala bez kočnica i izletjela sa staze u ogradu i zaštitne barijere.
Što je to što te svakodnevno pokreće?
Ono što me svakodnevno pokreće je moj san da postanem vozačica za profesionalni tim, bilo to u NASCARU ili još kojoj većoj stepenici ovog sporta.
Što bi poručila svim ženama koje možda planiraju krenuti tvojim putem?
A ono što bi poručila svim ženama i curama koje se još dvoume da krenu mojim stopama bilo bi da samo hrabro kroče u ove vode jer neće požaliti. Brzina i adrenalin su stvari koje sam oduvijek voljela i uvijek sam našla vremena za utrke, a ako baš zbog toga i one žele krenuti u ovaj poseban način života osjetit će samoispunjenje u samoj sebi.
Foto: Privatna arhiva
***
Sadržaj je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
