U glavnom gradu Turske sve je spremno za samit NATO-a. Završeni su radovi i na vojnom mega kompleksu „Ay Yıldız“, poznatom i kao „turski Pentagon“.
Sigurnosne mjere podignute su na najvišu razinu. Zabranjeno je kretanje teških kamiona i građevinskih strojeva, kao i održavanje demonstracija i javnih okupljanja. Sve što bi moglo narušiti željenu sliku grada također se uklanja. Psi lutalice se odvode, prosjaci tjeraju s ulica, a duž ruta kojima će prolaziti međunarodni državnici, postavljene su zaštitne ograde koje zaklanjaju pogled na siromašne četvrti Ankare.
Loše vijesti stižu i za akademike, odvjetnike, političare, ekološke aktiviste, nastavnike i umirovljenike koji su uoči samita uhapšeni pod optužbom za terorizam. Mnogi od njih za sada će ostati u pritvoru. Do završetka samita 10. srpnja Ankara će praktički biti u izvanrednom stanju.
Za tursku vladu NATO samit, koji se održava 7. i 8. srpnja, ima izuzetno veliki značaj. Ankara želi iskoristiti ovu priliku kako bi dodatno naglasila svoju stratešku ulogu unutar Saveza. U svijetu koji postaje sve nesigurniji, Turska se više ne vidi samo kao čuvar jugoistočnog krila NATO-a, već kao država koja želi aktivno sudjelovati u oblikovanju ključnih sigurnosnih pitanja.
Takvu procjenu dijeli i vrh NATO-a. Glavni tajnik Mark Rutte pohvalio je u intervjuu za tursku državnu televiziju snažnu i dobro obučenu tursku vojsku, kao i brzo rastuću obrambenu industriju te zemlje.
Ankara želi u središte moći NATO-a
Od pristupanja NATO-u 1952. godine Turska predstavlja jedan od važnih temelja kolektivne obrane NATO-a. Posljednjih godina nastoji se afirmirati i kao posrednik u međunarodnim krizama, poput rata u Ukrajini ili napetosti oko Irana. Ankara želi pokazati da je nezamjenjiv akter, čija važnost daleko nadilazi njezin geografski položaj.
Dodatni poticaj predstavljaju neizvjesnosti oko buduće uloge Sjedinjenih Američkih Država. Učestale rasprave o američkim sigurnosnim jamstvima za Europu u mnogim državama članicama NATO-a pokrenule su debatu o većoj europskoj samostalnosti u sektoru obrane. Ankara u tome vidi priliku da dodatno poveća svoj politički utjecaj unutar Saveza.
Napetosti između SAD-a i europskih saveznika, kao i rasprave o većoj europskoj obrambenoj autonomiji, pažljivo se prate u Ankari. Ako Europa razvije vlastiti sigurnosni i obrambeni identitet, on, prema stavu Turske, ne bi smio biti konkurencija NATO-u, već njegova dopuna.
Istovremeno se upozorava da iz takvog modela ne bi smjeli biti isključeni važni europski saveznici - zemlje koje nisu članice Europske unije. To se prije svega odnosi na Tursku, Veliku Britaniju i Norvešku.
Zašto je Turska važna za NATO?
Turska je pristupila NATO-u tijekom Hladnog rata. Partnerstvo je tada bilo od strateške koristi za obje strane. Savez je dobio važnog saveznika na južnoj periferiji Sovjetskog Saveza, dok je Ankara dobila sigurnosne garancije NATO-a.
Do danas Turska ima poseban geopolitički položaj. Nalazi se na raskrižju Europe, Azije i Bliskog istoka te graniči s više kriznih područja. Zbog toga je ona za NATO od velikog značaja ne samo u vojnom, već i u energetskom, ekonomskom i sigurnosnom smislu, smatra bivši zamjenik glavnog tajnika NATO-a Hüseyin Diriöz. Upravo zbog toga njen značaj ostaje neupitan.
Turska ima još jednu važnu stratešku prednost. Kao obalna država, na osnovu Konvencije iz Montreuxa o statusu moreuza (Montreux Convention Regarding the Regime of the Straits) ona kontrolira tjesnace između Egejskog i Crnog mora, čime raspolaže važnim instrumentom za očuvanje vojne ravnoteže u ovoj regiji (op.red.: radi se o međunarodnom sporazumu potpisanom 1936. godine kojim je Turskoj povjerena kontrola nad Bosporom i Dardanelima te je reguliran prolaz ratnih i trgovačkih brodova kroz te moreuze.)
Obrambena industrija kao glavni adut
Vlada u Ankari i turski predsjednik Erdogan planiraju povećati izdvajanja za obranu na pet posto bruto domaćeg proizvoda do kraja 2030. godine. Već sada Turska, odmah nakon Sjedinjenih Američkih Država, raspolaže drugom najvećom vojskom unutar NATO-a. Prema podacima Međunarodnog štokholmskog instituta za istraživanje mira (Stockholm International Peace Research Institute), turska vojni izdaci prošle godine su porasli za 7,2 posto i premašili 30 milijardi američkih dolara, čime se ta zemlja nalazi na 18. mjestu u svijetu.
Jedan od glavnih ciljeva Ankare jeste da dodatno istakne kapacitete svoje obrambene industrije. Analitičari smatraju da NATO ubuduće neće ovisiti samo od brojnosti svojih oružanih snaga, već i od proizvodnih kapaciteta, tehnoloških inovacija i sigurnih lanaca opskrbe.
U tom kontekstu Forum obrambene industrije, koji je ranijih godina bio prateći događaj, prvi put će biti uvršten u službeni program NATO samita. Očekuje se potpisivanje više sporazuma između država članica.
I vrh NATO-a naglašava značaj Turske u ovoj domeni. Mark Rutte istaknuo je da Turska, s oko 3.000 kompanija koje posluju u sektoru obrambene industrije, predstavlja jednog od ključnih aktera Saveza.
NATO mora imati šire shvaćanje sigurnosti
Ankara na predstojećem samitu želi proširiti i samo poimanje sigurnosti unutar NATO-a. Turska vlada smatra da bi Savez u svoje strateško planiranje trebao snažnije uključiti izazove koji dolaze iz južne i istočne Europe, crnomorske regije i Bliskog istoka.
Zbog toga Turska zagovara oživljavanje Istanbulske inicijative za suradnju (Istanbul Cooperation Initiative – ICI), pokrenute 2004. godine. Cilj ovog programa je jačanje sigurnosne suradnje s državama Bliskog istoka. Članice inicijative su Katar, Bahrein, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ankara ovoj inicijativi pridaje veliki značaj i zalaže se za intenzivniju suradnju NATO-a s njegovim južnim susjedstvom.
Za tursko državno vodstvo NATO samit predstavlja mnogo više od golemog diplomatskog događaja. Vlasti u Ankari vide ga kao priliku da dodatno potvrde strateški značaj Turske – kao vojne sile, posrednika u međunarodnim krizama i nezaobilaznog partnera na jednom od najosjetljivijih geostrateških prostora NATO-a.
