Tommi Mischell je hrvatsko-američka kantautorica, pjevačica, dizajnerica i poslovna žena koja odnedavno obnaša i novu funkciju – umjetničke direktorice čuvenih Dalmatinskih šansona Šibenik. Svoju pjevačku karijeru započela je još kao djevojčica, u Hrvatskoj se proslavila duetom s Vinkom Cocom ''Da je meni s tobom kroz Pasike'', a danas je autorica brojnih pjesama, ali i dizajna.
Naime, Tommi je vlasnica tvrtke T.M. International Design i suosnivačica K Gallery Art & Design, članica je Design District of Philadelphia i jedna od dizajnerica popularnog Philly Home Showa, a za svoj rad nagrađena je prestižnim međunarodnim nagradama.
Pjevati ste počeli još kao djevojčica, kako je Vaš brat rekao, dok ste bili još toliko mali da su Vas morali popeti na stol da se vidite. Sada je pred Vama nova uloga – naslijedili ste Dušana Šarca i postali nova umjetnička direktorica čuvenih Dalmatinskih šansona Šibenik. Koje novosti planirate uvesti?
Uistinu, kad se osvrnem na svoje rano djetinjstvo, otkada znam za sebe uvijek sam pjevala počevši sa svega tri godine sa starijim bratom Mirom Miše, nekadašnjim klaviristom grupe Tutti Frutti. Moj brat je u tom ranom djetinjstvu odigrao ključnu ulogu otvarajući za mene ta čudesna vrata glazbe koja su i dan danas ostala ništa manje čudesna i inspirirajuća.
To što sam naslijedila Dušana Šarca za mene je neopisiva privilegija i velika odgovornost. SaDuškom sam dugogodišnja prijateljica još iz kasnih osamdesetih i cijeli život pratim njegov impozantni skladateljski opus, s kojim je zadužio hrvatsku glazbu i upravo zbog tih razloga bih željela donijeti prve promjene Šansonama od iduće godine – nagradu za najcjelovitije djelo na Šansonama koja bi se zvala nagrada Duško Šarac. Uvela bih i nagradu za najbolju interpretaciju Vice Vukov, a kantautorsku nagradu bismo posvetili neponovljivom Arsenu Dediću. Mislim da to naši šibenski glazbeni giganti zaslužuju.
Dobili ste značajno naslijeđe u svoje ruke. Kako ste se odlučili prihvatiti tu ulogu? Kakve emocije u Vama pobuđuje ta funkcija?
Iskreno rečeno, ponudu nisam očekivala pa sam zastala na moment, a onda sam sebi rekla: „Idem sa srcem, bez razmišljanja jer ta funkcija je samo derivat jedne moje velike ljubavi prema glazbi koja je uvijek pružala šalter za moje emocije i u kojoj sam se uvijek osjećala snažna i sigurna.
I sami godinama nastupate na Šansonama. Što je Vas kao izvođačicu privlačilo tom glazbenom događaju i kakvi će izvođači dobiti prostor pod Vašom umjetničkom palicom?
Na Šansonama nastupam još od 2009. i uvijek se rado vraćam iz više razloga. Prvenstveno, za mene kao kantautoricu i glazbenog konosura taj festival je svojom kontinuiranom kvalitetom pružao prirodno utočište. Sam ambijent je predivan, a orkestar je nešto što svaki vokalista može samo poželjeti. Naprosto ti izrastu krila i vrhunskom izvedbom festivalskog orkestra poletiš obavijen emocijama i dobrom vibracijom koju preneseš na publiku.
Šansone su renomirani festival s dugogodišnjom kvalitetom koju su Duško Šarac i direktor festivala Branko Viljac što se reče ovdje u Dalmaciji "zalivali ka cviće u pitaru". Na meni je da nastavim tu tradiciju i radim na nadogradnji festivala. Nije riječ o nikakvim radikalnim promjenama, već ćemo Branko i ja raditi na obogaćivanju već stečenog. Želja bi nam bila potaknuti mlade izvođače i skladatelje. Novim snagama treba otvarati vrata i poticati ih na njegovanje hrvatske zabavne glazbe s reflektorom uperenim na šansonu odnosno koju lipu "dalmatinsku besidu".
Foto: Scott Yamano
Najavili ste da će Šansone dobiti i svoj prošireni dio kroz filmsku umjetnost. Kako se rodila ta ideja?
Moja kći Ella Mische, dramska umjetnica, je predložila osnivanje Croatian International Film Festivala, koji bi započeo idućeg ljeta u kolovozu. Branko i ja smo to sa oduševljenjem pozdravili. Organizacija je već u punom jeku, ništa se ne čeka. Izuzetno nas veseli još jedna ozbiljna manifestacija u gradu Šibeniku koji to uistinu zaslužuje.
Možemo li reći da ste svojom novom funkcijom i planovima da Šibenik postavite na glazbenu i filmsku festivalsku kartu opravdali nagradu Utjecajne hrvatske žene i Buduće liderice u 2020. godini za područje umjetnosti i kulture? Je li vam ta nagrada bila dodatni poticaj za ovakve korake?
Nagrada koju sam dobila je velika inspiracija i definitivno mi je dala podstreha da još više radim i opravdam titulu.
Možemo li očekivati i novi pristup u smislu scenografije, dizajna Šansona, eksterijera? Naime, u SAD-u već gotovo 30 godina gradite karijeru dizajnerice interijera, dobitnica ste prestižne Society of British International Design Awards u kategoriji Residential Luxury Penthouse i izabrani ste među 20 najboljih iz 48 država svijeta.
To je jedna druga karijera koju imam uz glazbu, bliska je umjetnosti i iziskuje umjetničku crtu. Volim taj poziv i ispunjava me na jedan drugi način. Mislim da ćemo definitivno dogodine moći vidjeti tu fuziju glazbe i dizajna na pozornici. Želim da publika uz vrhunski glazbeni doživljaj doživi i vizualni impakt. Ove godine je Branko s HTV-om već započeo sa zahvatima i već se pokazalo kao fenomenalna ideja. Pozornica je dobila nadogradnju s pozicijom za voditelje koji su briljirali i s toliko šarma i lepršavosti odraditi posao. Dobili smo od grada Vodice 1300 ruža koje su bile osmišljeno implementirane u vizure pozornice. Imamo divne planove, već sam počela s nacrtima, ali ne bih puno u detalje da ostavimo nešto za iznenađenje.
Kako biste opisali sebe kao dizajnericu? U čemu crpite inspiraciju? Koji su Vam najdraži projekti na kojima ste radili?
Ja sam dizajnerica koja metaforički ima "slonovo uho". Hoću reći da pomno slušam svoje klijente i obraćam pozornost na svaki mali detalj koji u konverzaciji s njima otkrijem. To je veoma važno jer, na kraju dana, dizajniram prostore u kojima oni žive, a ne ja. Moj ukus ostavljam kući "na klaviru", a kad dizajniram projekte stavljam se u cipele klijenta i dajem sve od sebe da napravim prostor koji je ogledalo njihovih želja i onog što ih inspirira. Često inspiraciju nalazim u glazbi i volim reći da je ''odličan dizajn kao divno napisana poezija u kojoj rima nije isforsirana". U mom brandu namještaja "Beautiful Dalmatia" kojeg dizajniram je inspiracija more, Dalmacija baš kao i u mojim skladbama.
Foto: Privatna arhiva
Svaki projekt je novi izazov i uzbuđenje, definitivno tu su dva projekta koje bih izdvojila. Restauracija hrvatske crkve u New Yorku povodom 100. godišnjice osnutka te Penthouse u Philadelphiji na kojem sam radila dvije godine, a za koji mi je vitraže osmislio hrvatski slikar Josip Botteri-Dini pa se u velikom vestibulu tog projekta bijeli predivan brački kamen. To je ujedno projekt koji je izabran kao 10 najboljih dizajna u svijetu u konkurenciji od 48 država.
Pjevušite li kad radite na dizajnima? Naime, Vaša biografija bogata je brojnim zanimljivostima. Surađivali ste s dobitnicima Grammyja, i sami ste se našli u prenominacijama u nekoliko različitih kategorija. Kakav je osjećaj dobiti takvo priznanje?
Haha, da pjevušim stalno, ali također nosim olovku iza uha. Tako mi je pape nosija, bio je šef mehanike u trogirskom brodogradilištu i zvali su ga "Meštar Tome''. Bio je moj idol.
Ne razmišljam o tim priznanjima jer moja obitelj stalno nešto radi i taj posao eventualno donese kakvo priznanje ili nagradu pa smo navikli. Mi smo obitelj koja ustvari uživa u procesu stvaranja i živimo umjetnost 24/7, eto to nam je važno i ta ljubav prema stvaranju je naša forca za naprid.
Iza sebe imate mnoštvo pjesama – koja Vam je najdraža i zašto?
To je teško reći jer kao kantautorica gledaš na pisme kao da su ti djeca i kako se možeš odlučiti za najdraže dite? Možda mogu izdvojiti momente u životu i skladbe koje su mi bile prekretnica. Jedna od tih je naravno duet s Vinkom Cocom "Da je meni s tobom kroz Pasike", koja je definitivno označila moju karijeru, no nešto poslije toga sam započela s kantautorskim nastupima baš na Šansonama, a od toga bih izdvojila skladbu ''Lanterna'' koju sam pisala s bratom Mirom Miše te ''Modri kavez'', kantautorski uradak koji mi se posebno sviđa jer sam ga posvetila obitelji pomoraca.
Foto: Privatna arhiva
Unatoč brojnim uspjesima i dvije karijere, Vi i dalje niste stali, pa osim što ste pjevačica i dizajnerica, radite na tome da postanete arhitektica. Stajete li ikad, što Vas pokreće u životu?
Ne stajem i ne planiram stati, dapače, sad su novi izazovi u planu, što cijelu moju obitelj veseli. Nedavno sam postala senior partner u International Developing Group i u timu imam dva arhitekta, od kojih izdvajam arhitekta hrvatskih korijena iz Chicaga i obiteljskog prijatelja Ivana Kutlešu. Stoga, arhitektura mi nije više u fokusu, a pogotovo sada otkad sam preuzela poziciju umjetničke direktorice Šansona, moj fokus je na Šansonama.
U životu me pokreće velika ljubav prema svemu što radim, a ništa nije veći generator energije nego kad nekom iskradeš osmijeh na licu. Iskreno se veselim tuđem uspjehu i volim se družiti s pametnijima i prosperitetnijima od sebe jer tako učiš.
I za kraj – Hrvatska ili Amerika?
Hrvatska je moj dom, a Amerika je kuća gdje živim. U budućnosti se gledam približiti idealnoj Fibonaccijevoj formuli perfektnog omjera te biti više "doma" nego u "kući".
